"POSVEĆUJEM gol stricu Luki jer je godišnjica da je kao hrvatski branitelj zarobljen u Kijevu i zatvoren u Kninu. Do rata je igrao u Mosoru, sada je, hvala Bogu, živ i zdrav", ovako je ljetos mladi (18) veznjak Hajduka Ante Palaversa govorio nakon što je u tek trećoj seniorskoj utakmici za Bile zabio krasan prvijenac protiv Intera.
Momak koji je prije samo godinu dana igrao protiv Solina i Kustošije sada prelazi pod zapovjedništvo Pepa Guardiole
Samo pet mjeseci i 15 utakmica u seniorima kasnije, Palaversa ostvaruje povijesni transfer. Uz odštetu od 6,3 milijuna eura potpisuje za Manchester City. Istina, odmah potom se vraća na posudbu u Hajduk do ljeta 2020.
Ali činjenica je da momak koji je prije samo godinu dana igrao protiv Solina i Kustošije sada prelazi pod zapovjedništvo Pepa Guardiole.
Smatra se nasljednikom Pašalića, divi se Iniesti
U Hajduku će biti još godinu i pol, ali poslodavci u centrali u Manchesteru tjedno će dobivati detaljna izvješća o igraču koji se u Hajduku smatra nasljednikom uzora Marija Pašalića, dok na globalnoj razini idola vidi u Andresu Iniesti.
Upravo takvog ga kao igrača opisuje Duško Vulikić. Dječaka iz Žrnovnice, mjesta u splitskom predgrađu zaluđenog nogometom, koji je rođen preko puta stadiona tamošnjeg Mosora, nogometno je odgojio trener splitskog Dalmatinca. Iako je s njim proveo samo dvije godine, to je bilo ključno vrijeme da se Palaversa probije i da ga Hajduk primijeti i povuče.
Trener koji ga je stvorio: "Ima niz kvaliteta, ali dvije su najvažnije"
"Ante je zadnji vezni, ali poznaje igru i zna je čitati. Kreativan je, dobrog udarca. Tako da usporedba s Pašalićem svakako stoji. Baš je takav tip igrača, koji se zna pridodati napadu, ući u završnicu, opaliti i pogoditi. Ponavljam, njegove odlike su i kreativnost te pravovremeno proigravanje igrača. Najvažnije je ipak što je radišan i karakteran."
Ovako govori trener koji je zaslužan za nogometaški odgoj dječaka iz Žrnovnice koji samo što nije potpisao za Manchester City.
Svi hvale njegov odgoj i pristojnost
Što se tiče Palaversinog kućnog odgoja, svi koji su s njim komunicirali složit će se da su mu roditelji odradili vrhunski posao. Trener Vulikić dao je to naslutiti njegovim posljednjim vrlinama koje je posebno istaknuo. Mladog nogometaša zbog njegovog pristojnog ponašanja, požrtvovnog karaktera i kolegijalnog odnosa prema drugima hvale svi: treneri, suigrači i profesori turističke škole u kojoj je maturant.
Za sve to zaslužna je obitelj, koja je mladom Palaversi sve. A u toj obitelji svetinja je samo jedna, Hajduk.
Otac Ivan zbog toga nikako nije želio da mu jedva punoljetno dijete ode u inozemstvo i odbijao je emisare brojnih klubova koji su mu se javljali u posljednje vrijeme.
Otac Ivan nije htio ni čuti za odlazak iz Hajduka
Bio je i protiv sinovog transfera u inozemstvo dok je tako mlad, pa čak i kad je ponudu za njega poslao Manchester City. Kada je Hajduk prihvatio ponudu, Palaversa senior inzistirao je na tome da mu sin ostane još godinu i pol na posudbi u Hajduku i da tek onda ode vani.
Osim posvećenosti Hajduku, razlog za to je što razmišlja šire i dalekovidnije pa se nije polakomio za milijunima koji mu se vrte oko sina. Zna da je predug popis onih koji su proglašavani novim velikanima i zvijezdama, e da bi propali samo zato što su prerano otišli preko granice, u potpuno drugi ambijent, kulturu, jezik i surovi profesionalizam.
Primjerice, Hajduk je Palaversu čekao pola godine nakon što se teško ozlijedio. Teško da bi takvo strpljenje prema njemu pokazao klub gdje je samo broj, jedan od 20-ak mladih igrača razasutih po posudbama širom Europe.
Herojski stric: Nije čudno da je takav borac uzor svom nećaku i onaj kojem posvećuje prvi gol u seniorskoj karijeri
A za to da veliki City krene pratiti i onda ubrzo skupo platiti dječaka iz ovog dijela Europe veliku zaslugu imaju geni, koje Ante Palaversa nije naslijedio samo od oca Ivana nego i od strica Luke. Obojica su bili nogometaši, ali...
"Vjerujte, Luka Palaversa bio je klasa za sebe", istaknut će Antin nogometni otac Vulikić.
Novi igrač Cityja je desni vezni. Njegov stric odlično je na istom mjestu igrao u Mosoru do početka rata. Tada se priključio obrani zemlje. U ratu je zarobljen i prošao je torturu u srpskom zarobljeništvu. Ali odmah nakon razmjene opet je zadužio uniformu i oružje i nastavio se boriti za Hrvatsku.
Nije dakle nimalo čudno da je ovakav borac uzor svom nećaku i onaj kojem posvećuje prvi gol u seniorskoj karijeri.
Stric je nakon ratnih strahota koje je proživio nogomet igrao još samo za reprezentaciju Hrvatske vojske. Njegov nećak, na kojeg je, kako sam kaže, ponosan kao da mu je sin, sada postaje igrač Manchester Cityja.