KADA vidite Cristiana Ronalda uzdignuta čela, ledenog pogleda i raširenih nogu, kako mjeri udaljenost od gola i živog zida, onda znate da je vrijeme za njegov poznat i ubojit slobodni udarac. Prepoznatljiva poza sada je njegov trademark, a do te je mjere poznata da ga upravo ona, između ostalog, razlikuje od suigrača i protivnika na simulacijama nogometa i videoigricama. Kada Ronaldo izvodi slobodni udarac, vratarima već na samu primisao opasnosti koljena klecaju, a golovi padaju kao na tekućoj traci.
Takva je barem percepcija dijela javnosti.
Utoliko je više ovih dana odjeknula vijest u talijanskim medijima kako je upravo Cristiano Ronaldo drugi najlošiji izvođač slobodnih udaraca u Serie A. Otkad je došao u Juventus, prisvojio je dio te odgovornosti, a još nije postigao nijedan pogodak. Poza je ista, pogled je isti, ali učinkovitosti više nema. Uskoro neće biti ni straha kod vratara.
Međutim, svatko u životu ima loš period ili privremeni zastoj. U malo više od jedne sezone moguće je da igrač i nema sreće. Pokoja fenomenalna vratarska intervencija, pokoja vratnica i učinak u ovoj posebnoj kategoriji lako postane nula. Baš zato, odlučili smo dublje proučiti stvari i vidjeti koji su to igrači u posljednje četiri sezone najbolji izvođači slobodnih udaraca u Ligama petice, a tko su oni koji tek imaju neograničeno povjerenje u vlastite sposobnosti.
Veći uzorak, isti Ronaldo
Gledajući posljednje četiri sezone u Ligama petice, rezultati su vrlo zanimljivi. Slično kao i u drugim ofenzivnim kategorijama, Lionel Messi je svijet za sebe. Iako puca daleko najviše udaraca, nitko nije zabio niti približno mnogo golova iz slobodnjaka kao omaleni Argentinac. Gotovo da ga je nemoguće naći na našem grafu koliko odskače od ostalih.
Kada se pak Messija makne iz cijele priče, jer jednostavno toliko više puca i zabija od ostalih, onda situacija postaje jasna. Postoje u Europi dosta sjajni izvođači i postoje oni koji sami sebi beskrajno vjeruju. Čak nestaje linija regresije i broj pokušaja vrlo je usporediv kod svih koji imaju preko 30 izvedenih slobodnih udaraca.
U oba slučaja, Ronaldo se nalazi u onoj maksimalno neefikasnoj zoni - s gornje lijeve strane. To znači kako je u posljednje četiri sezone zabio tek jedan slobodni udarac, a u isto vrijeme nije stidljiv preuzeti odgovornost te pucati iz povoljnih situacija. Samo je jedan igrač zabio jedan ili nijedan pogodak, a pucao je više od Ronalda. To je Tottenhamov Christian Eriksen.
Čak i kad se pogleda jedini slobodni udarac koji je u gol pretvorio Ronaldo prije gotovo tri godine, riječ je o loše izvedenom pokušaju koji se odbio od živog zida i završio u mreži Jana Oblaka.
Treba li mu Juventus vjerovati?
U slučaju Juventusa, nije samo do Ronaldova manjka efikasnosti, nego i do drugih igrača. Ako se dobro pogledaju najbolji i najlošiji izvođači slobodnih udaraca, na vrhu je baš igrač Stare dame.
To nije Cristiano Ronaldo, to je Paulo Dybala.
Paulo Dybala doista je jedan od najboljih izvođača ne samo slobodnih udaraca, nego i šutera općenito. U svim kategorijama udaraca izvan 16-erca, Dybala spada među elitu, na sam vrh nogometne piramide.
Jedini argument koji tada preostaje Ronaldu je činjenica da je dešnjak. Postoje pozicije koje su bolje za ljevaka Dybalu, a postoje i one koje treba izvoditi dešnjak. Čak ni tada, to ne treba biti Ronaldo. Ako se pogleda gornju liniju regresije, uočljivo postaje kako je Miralem Pjanić samo za koji postotak ispod top 5 najefikasnijih izvođača slobodnih udaraca i da je daleko bolji od Ronalda.
Idealno je za Juventus, a brojke to samo potenciraju, raspodijeliti dužnost izvođenja slobodnih udaraca između Dybale i Pjanića, ovisno o poziciji na terenu.
Što se dogodilo Ronaldu?
Portugalski je napadač tijekom svoje karijere, pogotovo kad je igrao za Manchester United, bio majstor slobodnih udaraca. Nije se sva pompa pojavila slučajno, kao niti fama koliko može vratarima utjerati strah u kosti. No s vremenom je magija nestala, a pravo je pitanje zašto.
Nedavno smo analizirali kako je Robert Lewandowski postao najbolji izvođač penala na velikoj europskoj sceni. Ključ elitnog izvođenja standardnih situacija uvijek je bio trening i kontinuirana repeticija. Igrači koji žele dobro izvoditi slobodne udarce i penale moraju dodatnu trenažnu pažnju posvetiti upravom tom elementu. Drugog puta nema.
Ronaldo je poznati trening-manijak, ali očito su neki drugi elementi igre sada u prvom planu. Ne postoji jasno objašnjenje zašto bi se njegovo izvođenje slobodnih udaraca tako srozalo osim da je taj element treninga stavio u drugi plan.
Za Juventus to nije problem, pošto u svom kadru ima dva elitna izvođača slobodnih udaraca, Dybalu i Pjanića. Za Ronalda odustajanje od takvih pokušaja također ne bi smio biti problem jer je dovoljno puta pokazao da mu je momčadski uspjeh važniji od vlastitog ega. Jer ponekad jednostavno treba odustati.