Šest razloga zašto se bliži Bilićev kraj u West Hamu

IAKO ĆE dio navijača West Hama loš ulazak u sezonu pravdati ozljedama, a dio novim stadionom i nužnim procesom prilagodbe, primarni razlog loših ovosezonskih nastupa upravo je hrvatski strateg Slaven Bilić. A da nešto ne štima u ekipi te da njegov prijateljski pristup više ne postiže željeni učinak, zorno je pokazao Lanzinijev izlazak u 62. minuti jalovog subotnjeg remija protiv Stoke City-a. Naime, Argentinac je, frustriran lošom predstavom, pognute glave napustio travnjak, bez pozdrava svom treneru.

 

Naravno, frustracije igrača i stručnog stožera posljedično su se prenijele i na tribine. Za sada tek manji dio navijača traži da Bilić odstupi, no ukoliko se nešto radikalno ne promijeni, Bilić teško da će dočekati sljedeću godinu na klupi Čekićara. Naime, kako nevolje često dolaze u nizu, West Ham sljedeće četiri utakmice igra protiv ponajboljih premierligaških momčadi, redom Tottenhama, Manchester Uniteda, Liverpoola i Arsenala. No vratimo se sada razlozima posrtaja jednog od najvećih prošlosezonskih otočkih iznenađenja.

 

 

Mark Noble i Pedro Obiang trenutno su nezamjenjiv tandem u središnjici West Hama, a navedeni igrači predstavljaju veliku zapreku u fluidnosti igre. Spori su u reakcijama, skloni šablonskim rješenjima i bespotrebnim pasovima unatrag te vrlo skromni u kreaciji. U situaciji kada je Andy Carroll ozlijeđen od početka sezone, tvrdoglavo forsiranje Lanzinija i Payeta na krilima čini se kao pogreška, jer i u slučaju kvalitetnog centaršuta u šesnaestercu ne postoji robusni centarfor (izuzev polivalentnog Antonia) koji bi svojom skok igrom donio razliku.

 

Istovremeno, razdvajanje Payeta i Lanzinija na suprotnim krilima podrazumijeva da ova dva klasna tehničara rijetko imaju priliku kombinirati međusobno. Postavlja se stoga pitanje zašto Bilić ne gurne u vezni red mladog Reece Oxforda, a Lanzinija prekomandira u sredinu bliže Payetu. Mjesto Argentinca mogao bi tako pokriti novopridošli Feghouli kojeg krasi velika brzina i eksplozivna akceleracija, dobra tehnika te pregled igre. Uistinu je prava šteta što se istom ne pruži prilika kako bi se do kraja prilagodio premierligaškom nogometu jer je u Valenciji lani upravo brilljirao.

 

U situacijama kada prošle sezone West Hamu nije išlo, popularni Dimi je lucidnim potezima često vraćao momčad na pravi kolosijek i gotovo samostalno rješavao utakmice, bilo da se radi golovima ili čudesnim asistencijama. Međutim, ove godine gledamo pak dijametralno suprotno izdanje Francuza, čije posljednje partije neodoljivo podsjećaju na blijeda izdanja u dresu Marseillea. Pritom također treba uzeti o obzir da Payet i nema s kim kombinirati, s obzirom na već spomenutu dislociranost Lanzinija na terenu, ali i odlazak posuđenog Mosesa te ozljedu sveprisutnog braniča Cresswella.

 

Iako se o ovoj stavki da raspravljati, s obzirom da se Kouyate čini dobrim rješenjem u defenzivnijoj roli, povratak Cresswella i činjenica da je Arbeloa na desnom boku uporabljiv u oba smjera, ukazuje na to da Bilić igra prekonzervativno te tako bespotrebno gubi bitke u veznom redu. Osim sklonosti ofenzivi, Arbeloa i Cresswell mogu dobro obaviti i defenzivne zadatke, čime je jedan stoper posve suvišan, posebno u dvobojima s protivnicima poput Stokea, koji usput rečeno jučer do ulaska Bojana Krkića nije imao niti jednog hitrog kreativca na terenu.

 

Koliko god ozljede predstavljaju svojevrsnu izliku za loše nastupe, činjenica je da Slaven Bilić uistinu nema sreće s ozljedama svojih najboljih igrača od samog dolaska na klupu Čekićara. Isto još više do izražaja dolazi ove sezone, gdje se uz već standardni izostanak "vječno ozlijeđenog" Andyja Carolla, ozlijedio i veliki broj prinova. Posebice se to odnosi na ofenzivca Marseillea Andre Ayewa, za kojeg su Čekićari ljetos iskrcali gotovo 25 milijuna eura, ali i francuskog braniča Masuakua, koji je iz Lillea stigao za sedam milijuna eura. Naravno, problema sa ozljedama imali su i starosjedioci Cresswell, Sakho, Reid, ali i mnogi drugi.

 

Premda se na početku sezone činilo da je Bilić odradio solidan posao u prijelaznom roku, priča se raspliće u sasvim drugom pravcu. Akvizicija iz Juventusa - Simone Zaza pokazao se potpuno neupotrebljivim, dok gorepomenuti Sofiane Feghouli većinu utakmica gleda s klupe. Ayew i Masuaku se tek vraćaju nakon ozljeda, dok se Fletcher, Tore, Nordtveit i Calleri ne čine ni vrijedni epiteta pojačanja. Istovremeno, jasno je koliko Čekićarima nedostaje umnogome osporavani Moses, zatim defenzivac Alex Song te Tomkins, koji je pušten u Crystal Palace za 10 milijuna funti.

 

 

Do sada je već postalo jasno kako na novom stadionu Čekićari ne pružaju ni približno dobre partije, s izuzetkom slavlja u Kupu protiv Chelsea, u kojoj se pak vrlo lijepo pokazalo kako ubitačnu kombinaciju Payet i Lanzini predstavljaju kada su blisko locirani na terenu. Općenito, u većini dosadašnjih nastupa, dobra i atraktivna igra izostala je, i to usprkos prosjeku od gotovo 57 tisuća navijača, što je treći najbolji posjet Premierlige. Kako je West Ham trenutno 16. na tablici, riječ je disparitetu koji sam po sebi dovoljno govori. Nije nevažno i što se na novom stadionu konstantno događaju navijački sukobi, čime se dodatno unosi nemir u klub.

 

 

Iako svi navijači West Hama drže palčeve da Bilić konačno pronađe prošlogodišnju igru, prostora za objektivni optimizam je malo jer se ovaj grčevito drži zadanih rješenja. Kako slijede četiri jako teške utakmice, srećom u nesreći može se nazvati suspenzija Marka Noblea koja bi Nanu mogla prisiliti na promjene, bilo po pitanju sustava ili početnih 11. Teško je vjerovati da je Hrvat spreman na radikalne promjene, međutim defenzivni pristup zasigurno će dovesti do novih poraza i debakla. Krajnje je vrijeme zato da Slaven preuzme rizik, jer ako ovako nastavi, ma kako se čvrstom činila podrška Uprave, odgovor o kraju njegove ere, mogla bi vrlo lako dati već utakmica s Arsenalom 3. prosinca.