S IGOROM ŠTIMCEM nema sredine. Bivšeg kapetana i direktora Hajduka te člana brončane generacije iz Francuske mnogobrojni navijači splitskog kluba danas ne podnose, no sve je više onih koji mu daju podršku u oštrim kritikama protiv upravljačke strukture na Poljudu. Štimac je sinoć gostovao u Indexovom studiju. Razgovarali smo skoro dva sata, Hajduk je bio razlog zbog kojeg smo ga pozvali, iako je sa Štimcem teško ostati samo na jednoj temi. U hrvatskom nogometu prošao je sve: bio je igrač, izbornik, trener, direktor i član najviših struktura HNS-a. Nije izbjegavao odgovor na nijedno pitanje te je prvi put progovorio o aferama iz Hajdukove prošlosti, uplitanju politike u klub i zahtjevima bivšeg premijera Ive Sanadera na Poljudu.
Hajduk je prije dva dana imenovao novog predsjednika Lukšu Jakobušića čiji energični nastup se Štimcu svidio, iako ne vjeruje u dobre namjere onih koji su ga postavili na čelo kluba.
"Budi mi nadu i optimizam, to mi se sviđa. Sviđa mi je i što je otišao u prvom trenutku, bilo je to moralno kad je vidio da ne može više pomoći u okviru onoga za što je doveden. Cijenim takve ljude, i ja sam to napravio u nekim momentima svog života. Sviđa mi se njegov povratak i pogotovo prvi nastup jer nudi nešto novo. Do sada smo gledali ulizice i poltrone, ljude poslušnike koji su plesali kako drugi žele, a nisu uključeni u sustav odgovornosti. Izgleda da ćemo sada imati ljude koji donose samostalne odluke. Želim mu sve najbolje. Napokon je došao vođa, ali za njega će ovo biti hod po trnju, mnogi će čekati da napravi pogrešku kako bi ga demantirali da samostalno vodi klub. Također, volio bih da griješim, ali pitanje je zašto su ga baš sad doveli. Bio je on tu i ranije. Čini mi se da je Jakobušić doveden i predstavljen kao samostalni predsjednik kako bi se spasio model upravljanja klubom", rekao je Štimac i pojasnio:
"Oni su osam godina pokušavali na svoj način protustatutarno upravljati Hajdukom i sad su se sjetili Jakobušića jer im je voda do grla. Sada će Jakobušić biti počašćen s tim da samostalno odlučuje jer će možda takav način rada spasiti njihove guzice. Lukša će vjerojatno biti prvi predsjednik koji će imati samostalnost u upravljanju i odlučivanju da bi oni spasili model jer im je ovo zadnja šansa."
Na pitanje jesu li ulizice i poltroni koje spominje ljudi iz Našeg Hajduka, udruge koja drži četvrtinu vlasništva kluba, Štimac je odgovorio:
"Mislim na sve one koji su uz tebe kad ti ide dobro u životu, a kad krene loše, zabodu ti nož u leđa. Svi imamo takve ljude oko sebe u svom poslu. Hajduk je specifičan, o tome je za Index nedavno govorio i Slaven Bilić. Svi mi koji smo nosili dres Hajduka najbolje znamo što on predstavlja. To je tona na leđima, s tim živiš 24 sata dnevno. Hajduk je neiscrpna tema koja se ne gasi, pogotovo u Splitu i u Dalmaciji. To je postalo breme zadnjih godina. Davno mi je dokazano da ovaj model ne funkcionira. Lukši od srca želim da uspije u onome što želimo svi mi koji živimo za Hajduk. Želimo da vrati dobre rezultate, to mora biti primaran cilj sportskog kolektiva", poručuje Štimac.
Slaven Bilić kazao je da unatoč trudu ne može razumjeti tko danas vodi Hajduk. Štimac tvrdi da se Bilić samo ljepše izrazio u tom pitanju.
"Svima je danas jasno da klub vodi udruga Naš Hajduk, koja je krenula s jednim lijepim motivom koji se s vremenom u potpunosti izopačio. Otkad tamo nema pokojnog Žana Ojdanića sve se strmoglavilo u suprotnom pravcu od planiranog. Nikad nije bio cilj da Naš Hajduk donosi odluke, petlja se u upravljanje, direktivama donosi odluke, odlučuje tko će se s kim družiti i tko je dobrodošao u klub. Hajduk je uvijek bio klub otvorenih vrata za sve one koji ga žele posjetiti i zbližiti se s njim i koji imaju drugačije mišljenje. Danas je Hajduk klub jednosmjerne ulice. Svi oni koji ne idu tom ulicom proglašeni su neprijateljima. To Hajduk ne smije biti", rekao je Štimac.
"Davao sam igračima Hajduka novac na ruke. Samo njih par su mi vratili"
Na pitanje zašto ga danas dio navijača Hajduka ne voli, Štimac je odgovorio da ne osjeća nikakvu stigmu na leđima.
"Sebi sam dokazao što mogu napraviti kad vodim klub, jer ja sam ga zbilja i vodio uz pomoć Branka Grgića i tadašnje Uprave. Najveći teret sam iznio na leđima u puno težim uvjetima od ovih koje u klubu imaju danas. Hajduk je tada poslovao s blokiranim računom, nismo imali sponzora, a sada to sve klub ima. U ono vrijeme bilo je teško prodati igrača, krpali smo se s onim što je bilo moguće, nismo srljali, držali smo se osnovnih postulata koji su Hajduk uvijek vodili do trofeja. To su domaći dečki, domaća momčad, vrlo malo igrača sa strane. Bila je to naša škola baluna, igrači koji razumiju kako se treba nositi dres Hajduka i kako se odnosi prema našoj publici. To smo pokazali i na primjeru trenera. Hajduk je u povijesti bio uspješan samo onda kad su ga vodili domaći treneri koji znaju što je Hajduk i kada su za njega nastupali igrači ponikli iz naše škole. Začinili smo to s nekoliko stranih igrača koji su bili klasni. To je bio recept", objasnio je Štimac, koji se nije složio s voditeljicom Deom Redžić da je financijsku stabilnost i samoodrživost kluba omogućila udruga koju on danas proziva za propast Hajduka.
"Ne, to nije istina. Oni to ne mogu ničim opravdati. Sav novac koji je ušao u klub je ušao od transfera. Oni sudjeluju kroz članarine, a taj novac ne pripada Hajduku, one su vlasništvo Našeg Hajduka, to zakonski ne pije vodu. Te članarine oni pozajmljuju Hajduku i kasnije će ih uz određene kamate pretvoriti u dionice. Sve me to podsjeća na proces privatizacije u devedesetim godinama u Hrvatskoj. Netko je dozvolio da ono što je pripadalo Hajduku dobije netko drugi, bez naknade, da kroz to ostvaruje značajnu financijsku dobit i da novac pozajmljuje Hajduku uz kamate te ostavlja sebi 23 ili 24 posto za manipulativne troškove."
Postoji i drugi model učlanjivanja u klub, prema kojem je moguće uplatiti novac direktno u klub, ali Štimac tvrdi da je on minoriziran:
"Utišana su sve društva Hajduka koja su težila tom modelu. Ljude se tjera da se učlane u Naš Hajduk, a ne direktno u Hajduk, a to je apsurd", kaže Štimac, koji aktivno podržava rad udruge Doli naš Hajduk, osnovane s ciljem rušenja postojećeg modela upravljanja.
"Podržavam tu udrugu jer smo dali dovoljno vremena ovom modelu da se dokaže. 90 posto navijača Hajduka dalo im je priliku, iako smo znali da možda neće uspjeti. Dali smo im priliku. To što se traži da se oni maknu je logično, sport ne trpi tako duga neuspješna razdoblja", govori Štimac.
"Da se u naše vrijeme govorilo kako ćemo se boriti za drugo mjesto, izletio bih kroz vrata isti čas"
Složio se s konstatacijom voditeljice da su najneuspješniji dio modela Hajduka ljudi koji ga provode.
"Od početka sam bio svjestan da to neće uspjeti, znao sam da Hajdukov puk neće biti zadovoljan. Ne vjerujem u socijalistički model upravljanja. Tu svi sudjeluju u odlučivanju, a nitko nije odgovoran. Ideja se izrodila iz revolta, bila je dobra. Ali što je revolt i zbog čega je on nastao?" zapitao se Štimac, a voditeljica mu je odgovorila da je nastao između ostalog i zbog dugova koje su Hajduku ostavile bivše Uprave, pa i ona Štimčeva.
"Ne bih tako govorio. Hajduk je desetljećima zapadao u financijske krize i one su se uvijek prevladavale. S ponosom tvrdim da smo u naše vrijeme mogli napraviti ono što je napravio Dinamo: prevariti državu, igrati na kartu stečaja i osnivanja novog kluba. Nitko nas ne bi dirao jer smo mi Hajduk, kao što je Dinamo od sebe napravio Dinamo. Mi smo igrali na poštenu kartu. Strpljivo, s blokiranim računom, jednim većim sponzorom i mojim privatnim kapitalom koji je održavao klub na životu. Preko računa smo ja, Bilić, Asanović i Bokšić uložili u klub preko tri milijuna maraka 2001. godine. To je bio značajan novac u to vrijeme, a čak 95 posto otpadalo je na dugove igračima i trenerima. Novac se uložio da se zadrži igrački kadar koji je te sezone osvojio prvenstvo s trenerom Vulićem i direktorom Šurjakom. Htio sam da se zadrži kontinuitet rezultata i da mladi igrači koji su tada bili u klubu ostanu. Nismo plakali nad utjecajem Dinama nad HNS-om i Markovićevim ignoriranjem anomalija u to vrijeme. Radili smo iznutra, sjedili smo za stolom u Izvršnom odboru HNS-a, borili smo se iznutra, nismo isticali frustracije u javnosti niti smo kmečali kao što to rade ljudi u Hajduku danas. To je jedini ispravan način, borba iznutra. Danas imamo sve suprotno", kaže Štimac i nastavlja:
"U posljednjih osam godina na početku svake sezone stvara se alibi za neuspjeh. Kaže se kako je Dinamo prejak i da se neće raditi s HNS-om. Borit ćemo se za drugo mjesto. Da smo mi tako nešto kazali u naše vrijeme, bili bismo izbačeni kroz vrata isti čas. Tko nam je vikao Uprava odlazi, tko nas je pokušao potjerati? Isti ovi koji vode Hajduk zadnjih osam godina. Za njih nema rezultatskog imperativa, njima se sve dozvoljeno. Da su oni kojim slučajem napravili nešto što bi Hajduku donijelo desetak milijuna eura od sponzora, a ne od prodaje igrača jer igrači su Hajdukovi, već preko kvalitete svog rada, skinuo bih im kapu. Oni su mahom birali ljude koji su imali velike plaće, a nisu doveli velike sponzore već su trošili novac koji je u kasu stigao od prodaje mladih igrača Hajduka. Dovodili su neadekvatan strani kadar na kojem su se naplaćivale ogromne menadžerske provizije, intelektualne usluge i head hunter agencije koje su trebale odlučiti tko je najbolji izbor za predsjednika Hajduka."
Iz Hajduka se, tvrdi Štimac, godinama izvlačio novac.
"Apsolutno. Ne kažem da je to bilo nezakonito, napravili su model da to bude legalno. Ali je li to moralno? U naše vrijeme nas su optuživali bez ikakvih dokaza. Sve je bilo čisto", tvrdi Štimac.
Na pitanje jesu li bili čisti transferi Darija Srne i Stipe Pletikose u Šahtar, Štimac je odgovorio:
"Da. Pletikosa je imao ugovor s Hajdukom u kojem je stajalo da je visina njegove odštete onolika koliko je Hajduk do tog dana uložio u njegov razvoj, 600 i nešto tisuća dolara. Oni koji optužuju zaboravljaju da je Pletikosa kao slobodan igrač otišao u Marseille i potpisao ugovor. Transfer mu je ipak propao pa se kao slobodan igrač vratio u Hajduk i potpisao jako dobar ugovor. Nama je Stipe trebao i pristali smo na to da imamo dobrog vratara za dobru plaću, ali koji će u trenutku svog odlaska platiti Hajduku i ono što je bilo izbrisano. Dakle, vratio je uložen novac za sve one godine koje je proveo u Hajduku i trošak koji je Hajduk imao za njega. Zar je trebalo reagirati van ugovora? Natjerati Pletikosu da novac koji mu pripada ostavi Hajduku? Ista je stvar sa Srnom. Ja sam radio njegov ugovor, ali ja tada nisam bio u Hajduku, bio sam u Engleskoj. Srna je imao jasan ugovor da je njegova odšteta milijun eura", objašnjava Štimac.
Danas po zakonu ne bi smio djelovati kao menadžer igrača i dužnosnik u nogometu. Štimac ističe da nikada nije bio nogometni menadžer.
"Ja sam bio prijatelj njegovog oca Uzeira, preuzeli smo ga kao dječaka od 15 godina, baš na zahtjev njegovog oca. Ušli smo u jedno sportsko savjetovanje, oni su bili roditelji, a radilo se onako kako sam ja rekao. Zato je Dario tako poslušan i marljiv, iako nije postao broj 8 ili 10 kao jedan od najtalentiranijih mladih veznjaka, ali je napravio veliku karijeru na koju smo ponosni. On je dio moje obitelji danas."
Na pitanje koliko je Hajduk bio dužan kad je Štimac napuštao klub, bivši direktor je odgovorio:
"Hajduk je u blokadu ušao još 1996. ili 1997. godine. Nas četvorica smo došli 2001. godine kada je dug Komercijalnoj banci iznosio 27 milijuna kuna. To je bio jedan dio, osnovna blokada. Nisam bio zadužen za taj dio. Bavio sam se time da aktualni kadar može primati plaće za koje Hajduk nije imao. I ja sam oštećen kao bivši igrač Hajduka za doprinose, sve je to otišlo u zastaru. Privatan novac koji sam davao igračima na ruke vratila su mi njih trojica ili četvorica kada su odlazila iz kluba. Dugovi se nisu gomilali za vrijeme mog rada u Hajduku. Piramida plaćanja je bila takva da je Niko Kranjčar kao najskuplji igrač moje ere imao 10.000 eura mjesečno, odnosno preuzeli smo taj njegov ugovor iz Dinama i podignuli mu plaću na 20 tisuća eura. Ja i Franjo Pašalić podignuli smo kredit za to, milijun i pol eura smo platili Dinamu, a Hajduk je platio PDV. Kasnije se Niko Kranjčar prodao za oko četiri milijuna eura. Hajduk je u njega uložio najmanje, a zaradio najviše. Svi su u toj priči prošli dobro."
"Hajduk me ne zanima, ne želim ući u klub niti više dolazim na Poljud"
Štimac se osvrnuo i na rad Uprave Marina Brbića te njegovih prethodnika.
"Abolirat ću prve tri ili četiri godine mandata Marina Brbića, kad se štedjelo. U posljednje četiri godine se rasipa. Hajdukov proračun je oko 20 milijuna eura godišnje. Do njega se dolazi preko prodaje mladog Hajdukovog kadra, a onda se dovode igrači za koje nitko od nas ne zna. Nakon Brbića su svi čelnici bili isti. Oni su samo čekali da opustoše Hajduk. To je nesposobna ekipa, jedva čekam da me Ivan Kos opet tuži za klevetu. Rekao sam i opet ću kazati da su on i direktor Mario Branco s osmijehom napustili Poljud i nikad nisu lakše zaradili novac za tako kratko vrijeme."
Voditeljica je pitala jesu li se Kos i njegova ekipa nelegalno okoristili na Hajduku, a Štimac je odgovorio:
"Po mojim saznanjima i nekoj logici, te sudeći po dostupnim bilancama u čiju se čestitost ljudi u Hajduku danas kunu iako nema detaljnih specifikacija trošenja, ako neke stvari u tvom mandatu rastu 700 posto, a neke 500 posto u odnosu na prethodnike, moramo se pitati što je uzrokovalo toliki porast troškova. To su provizije za prodaju igrača, trošak za reprezentaciju i intelektualne usluge, tri jako bitne stavke, direktno vezane za predsjednika. O mom prijatelju Svaguši oni mogu pričati što hoće, ali on je sa Špacom ušao u Europu. Prvog dana su ga gađali krafnama, ali on im je dokazao što može."
Danas Štimac ne dolazi na Poljud.
"Hajduk ne gledam niti me interesira već pet i pol godina. Ne idem tamo gdje nisam dobrodošao. Ne mogu se poistovjetiti s tim. Ne volim trovanje i ne bojim se nikoga tamo, nemam razloga za to. Oni vole reći da su s ulice, a ja sam provodio vrijeme na ulici, bio sam vlasnik disko-klubova u vrijeme rata. Kad ja prolazim Splitom, ovi što me prozivaju mogu se sakriti u kartonsku kutiju. Meni nitko neće zabraniti da govorim što mislim pogotovo kad je u pitanju Hajduk. Ja sam nosio dres Hajduka, bio sam kapetan, zabijao sam golove i prvi sam pokrenuo rješavanje problema hrvatskog nogometa na koje danas mnogi trče, a ne mogu ništa napraviti", poručuje Štimac.
Među bivšim trenerima Hajduka istaknuo je dvojicu koji su bili po njegovom guštu.
"Krstičević i Burić su poštovali osnovna pravila, pokrij se koliko si dug. Oni koji su ostvarili najbolje rezultate su imali najmanje novaca. Znači nama je problem kad imamo novaca, a ne kada ga nemamo. Kad novca nema, onda se nitko ne bahati", kazao je Štimac te kritizirao aktualnu struku i sportsku politiku Hajduka.
"Dobar sam s Marijom Stanićem. Sa svim kolegama iz reprezentacije sam u dobrim odnosima. Mi se ne moramo slagati u mnogim stvarima, ali nam nitko ne može oduzeti broncu. Ne mislim da Stanić radi dobar posao u Hajduku. Nelogični su mi potezi koje radi jer znam da on razumije nogomet. Zašto gomila centarhalfove koje već ima i dovodi igrače upitne kvalitete? On zna, ali radi egzibicije. Znam da nema novca, ali ako nema novaca, onda nemoj dovoditi igrače", rekao je Štimac te poručio da nema ambiciju povratka u klub.
"Ja sam pronašao mir u životu. Zahvaljujem onima koji me žele vidjeti u Hajduku, ali ja sam tu torturu prošao i psihički sam se umorio. Žao mi je samo onoga što se danas događa. Hajduk može biti bolji od onoga što danas jest s novcem kojim raspolaže", tvrdi Štimac zbog kojeg su s Poljuda letjeli treneri i dok on nije bio u klubu.
"Željko Kopić bio je kod mene doma. Već šest dana se znalo da će dobiti otkaz. Kada se tako piše, nemaš više autoritet u svlačionici i on je kod mene došao da mi zahvali na podršci, donio je bocu vina. Sjeo je sa mnom i novinarom Reićem i ispričao nam je sve što se događa u klubu. Pričao je o nepotizmu i nepravilnostima. Kada je otišao iz mog doma, na radiju je puštena vijest da Kopić ostaje trener. Nazvao me i pitao odakle sad to i što da radi. Rekao sam mu da mu je to posao, neka uđe u svlačionicu i bude najbolji trener što može biti. Sljedeći dan je dobio poziv od predsjednika kluba i otišao u njegovu kancelariju. Uz predsjednika, tamo su sjedila još dvojica. Pitali su ga je li bio sa mnom i s Reićem. Kada je potvrdno odgovorio, kazali su mu da više nije trener Hajduka", rekao je Štimac.