AKO ĆEMO suditi samo prema rezultatu, Davis Cup dvoboj Hrvatske i Brazila bio je uspješan. I više nego uspješan. Hrvatska se vratila u elitni razred svjetskog tenisa, dogodine smo opet u borbi za velike podvige. Možda čak i onaj najveći.
> Hrvatska u Svjetskoj skupini!
> Prpić i Karlović podijelili zagrljaj pomirenja
Ali jača od radosti zbog postignutog rezultata je tuga zbog tretmana koji su tenisači doživjeli u Zadru. Najsportskiji grad u Hrvatskoj, koji je sve naše sportaše uvijek pozdravljao u velikom broju, ovoga je puta zakazao. A sve je bilo spremno za veliki spektakl. Dan prije početka susreta organizatori su isticali veliki interes za karte, govorili kako nisu sigurni hoće li biti mjesta za sve zadarske navijače koji žele gledati tenis u Višnjiku. Povjerovali smo brojkama kojima su se pompozno razbacivali; devet tisuća prodanih ulaznica zvučalo je doista impresivno. Manje nego što su prodali rukometaši prije par mjeseci, ali i dalje respektabilna brojka.
Višnjik prazniji od nogometnih stadiona HNL-a
I onda šok. Prvi dan dvorana je zjapila praznom. Na tribinama oko 1500 ljudi, dvije tisuće ako želimo biti kurtoazni. "Ma dobro, petak je, radni dan. Prvi meč počinje u 14 sati, prerano je to". Ponavljale su se cijeli dan te dvije rečenice u Višnjiku, vjerovali smo da će sutradan biti bolje. I bilo je, ali ne osjetno. Neradna subota i nedjelja nisu popravile dojam. Publika je, doduše, bila nešto glasnija, ali čemu se zavaravati? Zadranima tenis jednostavno nije bio dovoljno atraktivan. I ne samo njima; pune tribine pamtimo jedino u nekoliko navrata na Gripama, svi ostali mečevi s tog su aspekta debelo podbacili.
Pamtimo još nezaboravnu atmosferu, doslovno euforiju, koju su u grotlu Višnjika probudili Pakleni i kakvu će zasigurno izazvati košarkaši kad početkom idućeg mjeseca krene regionalna liga, ali od 19. do 21. rujna "pod pekom" je bilo hladno. Gdje su nestali svi ti ljudi? Ne govorimo o onima kojima tenis nije dovoljno atraktivan, koji će ga radije odgledati iz naslonjača, koji su možda željeli biti tu, ali nisu mogli niti o onima koji na sportska borilišta dolaze glasno bodriti svoj tim od prve do zadnje sekunde što im tenis ne omogućava. Puno nas više zanima onih devet tisuća, odnosno nešto manje ako znamo da ih je 800 kupilo paket ulaznica za sva tri dana.
Što se dogodilo s devet tisuća ulaznica?
Prosjek populacije u Višnjiku bio je debelo ispod tri tisuće gledatelja po danu, koliko ih je aproksimativno trebalo biti prema podacima o prodaji. Ostaju nam dakle dvije mogućnosti. Ili se pola onih koji su kupili karte odlučilo ne pojaviti, što bi značilo da su 50 kuna bacili u vjetar, ili netko laže. Druga se opcija čini izglednijom. Iako je naš narod poznat po tome da troši više nego što ima, nekako je teško povjerovati u bezrazložno bacanje para poput ovog koje je opisano u prijašnjoj rečenici. A s druge strane, kome je u interesu lagati o prodaji ulaznica? Prazne tribine se ne mogu sakriti. Možda je sve to bio marketinški trik, možda je neki PR stručnjak zaključio da će ljudi pohrliti na ulaznice ako ih se uvjeri da "idu k'o lude", ali spin nije uspio. A tenisači su ostali bez podrške koju zaslužuju.
Iz Zadra: Petar Vidov
Foto: eZadar