NOGOMETAŠI Vojvodine u 17. kolu Superlige Srbije igraju protiv Mačve, ali je sportska strana te utakmice u drugom planu zbog teške situacije u kojoj se nalazi novosadski klub.
Trener Nenad Lalatović na konferenciji za medije opisao je financijske probleme u klubu, a onda je otišao i korak dalje te pozvao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da pomogne u ovom teškom trenutku.
"Ja ne mogu shvatiti kako se ljudi ovdje ne mogu dozvati pameti da shvate koliko je Vojvodina velik klub. Ovo je sramota, tuđe ratove ja neću voditi. Oni neka rade šta hoće, mene zanimaju samo moji igrači i zaposleni u klubu. Ja sam dva-tri puta molio i želim još jednom zamoliti i našeg gradonačelnika gospodina Vučevića i upravu kluba da sjednu i da se dogovore. Vi taj problem možete riješiti za minutu", rekao je Lalatović pa dodao:
"Ako ga vi ne možete riješiti, meni je žao što ovo moram sad reći, ali ja ovom prilikom molim gospodina Vučića, koji je našu Srbiju napravio ovako velikom i moćnom... Ti ljudi vama polažu račune. Pošto ja ne mogu doprijeti do njih, žao mi je što ovo moram reći i što vas opterećujem ovakvim stvarima, ali vi rješavate sve probleme u našoj državi. Ne znam kome više da se obratim."
Govor koji je odjeknuo
Nastavio je trener Vojvodine pričati u dahu, očito inspiriran stanjem u klubu.
"Meni je žao da zaposleni u klubu nemaju ni 500 dinara u džepu. Za njih je pogotovo teška situacija, ali i za moje igrače. Gradonačelnik je rekao: 'Morate donijeti trofej u Novi Sad. Želim trofej.' Gradonačelniče, mi smo vas poslušali. Otišli smo sami i donijeli trofej. I vi ste bili na stadionu, i vaš otac koji ima 80 godina i koji je veliki navijač Vojvodine. Sad samo tražim da sjednete s upravom kluba i da riješite problem. Možete to napraviti za minutu", rekao je Lalatović pa dodao:
"Zato se još jednom ispričavam našem predsjedniku, ali ovo je veliki klub i sramota je da Vojvodina ne dobije to što joj pripada. Prvo zaposleni, zatim moji igrači koji su sve to zaslužili. Što još trebamo napraviti da bi dobili ono što im pripada? Ja ne tražim tuđe, ja tražim naše. Vas je briga, vama je toplo u vašem stanu, puni su vam frižideri i ne zanimaju vas problemi sirotinje. E, pa mene zanimaju. I ja sam nekada živio teško. Možda vi ne znate, mada mislim da znate, ali sad su vam puni frižideri pa se pravite da ne znate. Pomozite Vojvodini. Samo sjednite i razgovarajte. Nemojte se više sramotiti."