PROBOJ 16-godišnjeg Luke Vuškovića u prvu ekipu jedna je od rijetkih stvari, uz uspjeh juniora Marijana Budimira u Ligi prvaka, koja je uveselila navijače Hajduka u inače veoma lošem nastavku sezone.
Nadareni stoper u omladinskim kategorijama nije odskakao samo sa 193 centimetara visine. Iz kadeta je promoviran u juniore gdje se odmah nametnuo kao vođa ekipe. Zabijao je golove, ukupno osam u 15 nastupa, a dva s vlastite polovice postala su viralna. Vuškovićevo ime sve češće se spominjalo u svjetskim medijima koji željno iščekuju milijunski transfer u Real Madrid, PSG ili neki treći klub istog ranga, dok je hajdučka javnost križala dane do njegovog 16. rođendana kada je stekao pravo nastupa za prvu ekipu.
U zadnjem nastupu za juniore pogurao je ekipu prema osmini finala Lige prvaka mladih prekrasnim golom protiv Šahtara, a zatim je zakoračio u seniorski nogomet. U prve tri utakmice iskusio je rollercoaster emocija, moglo bi se reći u skladu sa stalnim amplitudama atmosfere koja okružuje Hajduk.
Očekivani usponi i padovi u prvim seniorskim minutama
U debiju protiv Dinama postao je najmlađi HNL-ovac ikada. Ostavljen je na milost i nemilost protivnicima koji su utrpali četiri gola, ali Vušković je bio jedina svjetla točka ekipe i bolji od iskusnijih obrambenih kolega. U četvrtfinalu Kupa nastavio je pisati povijest postavši najmlađi strijelac u klupskoj povijesti.
Ozračje je bilo slavodobitno, ali ukupni dojam lako je mogla pokvariti velika pogreška koju je napravio krajem utakmice, kada je sjajna obrana Ivana Lučića spriječila Osijek da preko Vuškovićeve izgubljene lopte dođe do izjednačenja.
Da se neće uvijek moći oslanjati na iskusnije kolege kada napravi pogrešku iskusio je već u idućem nastupu. Ibrahim Aliyu je na Poljudu zabio dva puta u nekoliko minuta, nakon loših reakcija mladog Vuškovića i stoperskog mu partnera Chidozieja Awaziema.
Potpisao je sa superagentom i transfer u inozemstvo je izgledan. Pitanje je kad
Greške kakve je Vušković ponavljao u prvih tristotinjak minuta seniorskog nogometa su razumljive i trebale bi se tolerirati i nešto starijima od 16-godišnjeg djeteta. Na kraju krajeva, Hajduk u zadnjih desetak godina nije imao značajna razdoblja u kojima se stoperska pozicija mogla smatrati pokrivenom pouzdanim rješenjima, a i da jest, trebao bi biti spreman istrpjeti mladića koji je jedan od najboljih nogometaša svoje generacije na svijetu.
Ako na svom putu ne bude imao nepredviđenih komplikacija, uz pogreške bi trebali dolaziti i trenuci potvrđivanja kvalitete kakvih do sada nije nedostajalo i zbog čega djeluje kao siguran kandidat za unosni transfer, što potvrđuje i činjenica da je njegov zastupnik nedavno postao superagent Pini Zahavi.
Stoga je samo pitanje kada će i za koliko Vušković otići iz Hajduka. Vrhunski posao za klub bio bi i da se prodao prije prvog seniorskog nastupa jer su se već tada spominjale cifre koje bi oborile rekord Nikole Vlašića kao najvećeg izlaznog transfera Bijelih. Vlašić je 2017. u Everton otišao za 10.8 milijuna eura.
Posao je moguće odraditi na korist svih uključenih strana
Takav transfer neosporno bi bio sjajan za klub, ali pitanje je koliko bi bio dobar za samog igrača. Ako je vjerovati izjavi Lukše Jakobušića iz siječnja, do transfera nije došlo jer ga u tom trenutku još nije željela Vuškovićeva obitelj. To bi impliciralo da u slučaju hajdučkog dragulja postoji ili se barem stvara nekakav razvojni plan koji bi u idealnom scenariju išao na korist svih aktera.
Hajdukov temeljni cilj mora biti zarada, a da bi ju maksimalno uvećao, do trenutka prodaje će iz Vuškovićevih igračkih kvaliteta morati izvući čim više. S druge strane, sam Vušković i njegovi zastupnici morat će prepoznati pravi trenutak za odlazak jednako kao i destinaciju koja bi mu omogućila daljnji razvoj. Poklapanjem svega toga profitirao bi i hrvatski nogomet jer bi reprezentacija u budućnosti mogla računati na još jednog sjajnog stopera.
Vušković se u veoma "nježnim" godinama nalazi na samom početku seniorske karijere i događaji u bliskoj budućnosti mogli bi odrediti čitav njen tijek. Morat će donijeti važne sudbonosne odluke, a u tome mu mogu pomoći primjeri brojnih talentiranih prethodnika. S jednim idealnim odnedavno dijeli svlačionicu, a radi se o alfi i omegi Hajduka Marku Livaji.
Šesnaestogodišnji Livaja kao junior Hajduka
Do pojave Vuškovića on je bio posljednji 16-godišnjak koji je zaludio Split. Na zimu 2009. kao golobradi učenik srednje trgovačke škole demonstrirao je vještine na malonogometnom božićnom turniru Četiri kafića gdje je ponio titulu najboljeg igrača i strijelca pored imena kao što su Ivan Rakitić, Senijad Ibričić, Niko Kovač, Ivan Perišić i Darijo Srna.
Dominirao je i kadetskim HNL-om, što je euforiji sklonoj sredini bilo dovoljno da ga proglasi sljedećom zvijezdom prve momčadi. Livaja nije ni dočekao prvi službeni nastup za Hajduk, a već je prešao u Inter, tada najbolji europski klub koji je te sezone osvojio legendarnu Tripletu.
Kao što znamo, tamo se nije nametnuo i u idućih sedam godina promijenio je osam klubova. Priča o Livajinom povratku je unikatna i njegovom lutanju je dala neosporni happy end, ali činjenica je da se očekivalo da u karijeri provede dulje vremena na najvišoj razini europskog nogometa i da se kao standardni reprezentativac nametne prije kasnih dvadesetih.
Vušković treba iskoristiti privilegije koje Livaja nije imao
Rasplet Livajine karijere neposredno nakon ranog odlaska u Inter treba biti pouka Vuškoviću. Nepošteno bi bilo reći da treba "naučiti na Livajinoj grešci" jer se odlazak današnjeg kapetana odvio u bitno drugačijem kontekstu. Hajduk se 2010. i dalje nalazio u eri koju je obilježila vladavina mafije, političkih podobnika i igračkih legendi koje su ispraznile blagajnu.
Mladom Livaji tada nije ni ponuđen profesionalni ugovor kakav je Vušković potpisao na 16. rođendan, a i oni koji su ga tada imali nisu dobivali plaću. Vušković je imao sreću da odrasta u "bolje vrijeme", barem što se tiče stanja u klubu koji su u međuvremenu navijači spasili od propasti i ustrojili ga po temeljnim načelima demokratičnosti i transparentnosti.
Najbolji način na koji Vušković može iskoristiti tu privilegiju bio bi da pored pažljivog biranja idućeg kluba prioritet stavi i na važnost skupljanja što većeg iskustva u HNL-u prije odlaska u inozemstvo, što bi neosporno onomad bio i bolji scenarij za Livaju, da su okolnosti bile sličnije današnjima.
Ni Gvardiol nije otišao prije gotovo 60 seniorskih utakmica
Dok mu trenutni vođa ekipe može poslužiti kao primjer puta kojim ne treba ići, u hrvatskom nogometu postoji i pozitivnijih primjera koji idu u prilog tezi da Vušković ne smije žuriti s odlaskom. Najbolji je trenutno daleko najbolji domaći stoper Joško Gvardiol.
Sada 21-godišnjak i najskuplji stoper svijeta, Gvardiol je Dinamo i HNL napustio kada je bio tri i pol godine stariji od Vuškovića i s 56 seniorskih nastupa u svome životopisu. Nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu u Kataru ta sjećanja su izblijedila, ali na svom razvojnom putu činio je jednako velike greške kakve i Vušković protiv Osijeka i Lokomotive.
Kako bi Vušković prije transfera stekao sličnu razinu iskustva, u Hajdukovom dresu bi trebao provesti još cijelu iduću sezonu. Doduše, samo osvještavanje važnosti postepenog igračkog razvoja, koje je Vuškovićevom timu ljudi sasvim sigurno poznato, samo po sebi nije garancija.
Hajduk na primjeru Vuškovića mora dokazati da zna što radi s mladima
Vuškoviću će trebati i maksimalna pomoć Hajduka. Primjerice, ako klub ne uspije podići cijenu nikome drugome ili uprihoditi novac od dugo očekivanog proboja u Europi, vrlo vjerojatno će ga morati prodati na ljeto.
Pred Vuškovićem i Hajdukom je razdoblje u kojem će svoj suživot morati pokušati oblikovati kao simbiozu. To bi pored spomenutih financijskih i nogometnih benefita za sve uključene klubu donijelo i nešto podjednako važno. Hajduk pod aktualnim vodstvom još nije dokazao da je spreman donijeti i slijediti jasnu strategiju.
Uspjesi Budimirovih juniora su sjajni, ali tek ćemo vidjeti jesu li mladići poput Capana, Prpića, Sentića, Brajkovića i Pukštasa u prvu ekipu bačeni planski ili stihijski. Pored njih, u rukama struke sada je i Vušković kao neosporno najveći potencijal. Hajduk na njemu mora zaraditi, ali i istovremeno dokazati da može funkcionirati kao normalan razvojni klub.