Foto: milevasic.info, HDZ, Index
SVATKO od nas ima neke ciljeve i želje. Neki bi željeli bolju plaću. Neki bi željeli da su ljepši. Neki bi željeli vidjeti Pariz. Neki bi željeli napokon doći do dobrog posla i diplome. Neki sanjaju veću obitelj, neki sanjaju opet da se članovi obitelji osamostale. Autor ovih redaka sanja da ode na Star Trek konvenciju u Vegas. Sve su to snovi, manje, ili više ostvarivi. Pa tako i političke stranke, uključujući HDZ imaju svoje snove. Samo je taj san kod HDZ-a malo neobičan.
Hrvatska demokratska zajednica sanja Prnjavor. Prnjavor je grad u Republici Srpskoj, i sjedište istoimene općine. Na prostorima nekadašnje SFRJ nalazilo se čak 12 mjesta sa nazivom Prnjavor jer su manastirski posjedi u prošlosti nazivani imenom Prnjavor. I nekako, u sjedištu HDZ-a, proteklih mjeseci, tražeći put i smjer kojim bi Hrvatska trebala ići, umjesto britanskih konzervativaca, umjesto programa koji nude njemački demokršćani i Angela Merkel, HDZ-ovci su svoj uzor našli nedaleko od Banja Luke – u Prnjavoru.
Izgleda da je uzor Hrvatske XXI. stoljeća za HDZ-ovu vrhušku, Karamarka, Brkića, Kalmetu i šeficu kampanje Josipu Rimac – ne razvojni put Londona, Brisela ili ne daj bože jednog Singapura, već razvojni put bliske i bratske Republike Srpske, konkretno Prnjavora i program koji je za prošle bosanskohercegovačke izbore pripremio profesor Mile Vasić, kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Grafičko rješenje ne laže – jednako je!
Grafičko rješenje predizbornog plakata prof. dr. Mile Vasića i onoga što nudi Domoljubna koalicija – ne da je slično, nego je grafički rečeno jednako. Mile Vasić ima legalno pravo tužiti Hrvatsku demokratsku zajednicu da su mu grafičko rješenje doslovno – drpili. Ili im je dao pravo na njegovo korištenje?
Dva dizajnera ne mogu slučajno napraviti ovako nešto gotovo pa potpuno jednako – ne samo boje, nego i 5+ gotovo istim pismom, a s lijeve strane zastava koja se gotovo jednako previja, samo su panslavenske boje malo drugačije posložene.
Hrvatski Kazneni zakon u čl. 285. kaže:
"Tko protivno propisima kojima se uređuju autorsko i srodna prava reproducira, preradi, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije ili priopći javnosti na bilo koji način tuđe autorsko djelo ili dopusti da se to učini i na taj način pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine."
Dakle, gospodo HDZ-ovci, imate li račun da vam prof. Vasić prodao grafičko rješenje, ili ne znam poklonio kao panslavenskoj braći, ili je nešto bilo nelegalno? Mislim, uza sve afere koje HDZ-ima, ne bi bilo zgodno još i mažnjavanje grafičkih rješenja. I nemojte o tome da je slučajno, jer nije.
Tekst programa - prof. Vasića
Što se teksta programa tiče, i tu su naši HDZ-ovci čini se kopirali uz male izmjene prof. Vasića. Podsjetimo se, Vasićevih pet točaka su: borba protiv kriminala i korupcije, stvaranje jake srednje klase, obitelj, pronatalitetna i demografska politika, zaštita, očuvanje i racionalno korištenje prirodnih resursa te stvaranje konkurentne privrede i zaštita potrošača. Sa druge strane, HDZ-ovih pet točaka čine: gospodarski rast i razvoj, zapošljavanje, zdravstvo i socijalna pravednost, pravna stabilnost te društvo, demografija, obrazovanje i znanost kao peta točka.
Čini li se to da je netko umjesto čuvenog njemačkog instituta uzeo rješenje profesora iz Republike Srpske? Najpovoljniji ponuđač, što li? Mislim, svaka čast, prof. dr. Mile Vasić će biti sretan, ali onda je HDZ mogao pošteno reći da izvor i inspiraciju vide u regionu, konkretnije Republici Srpskoj i Prnjavoru, a ne u tamo nekoj zapadnoj Europi i mitskom njemačkom institutu.
"Klasna nejednakost je previše izražena za ovako malu državu. Poljoprivrednici, borci, mladi i penzioneri su najugroženiji”, riječi su Mile Vasića.
Što uopće HDZ nudi?
Tomislav Karamarko se prije par mjeseci na televiziji spetljao i oko vlastitog programa – kako je već to išlo u svibnju: "Paaaa, govorili smo nešto o, ooo, o poljoprivredi, govorili smo o energetici, govorili smo o turizmu, reindustrijalizaciji Hrvatske što je jako bitno, Hrvatska ima silne potencijale industrijske, ali svi su praktički ono uništeni...... Poljoprivreda? Mi imamo projekt da od uvoznika hrane uvozimo preko 70 posto hrane....", započeo je Karamarko na što ga je urednik Goran Rotim prekinuo i zamolio ga da ponovi jer nije dobro razumio: "Rekli ste da imate pet ključnih točaka - poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija..., i...."
"Rekli smo poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija, što smo još rekli, digitalizacija i tako, jel... pa nabrojali smo 4 plus digitalizacija. Što smo ono još rekli?", spetljao se Karamarko. Opširnije.
Znate li što ovo znači? Evo, ja ću vam kao netko tko dio radnog vremena radi na faksu objasniti – ovako odgovara student koji ne da nije učio, nego ga uopće nije briga za materiju. Problem Karamarka je u tome što ga Hrvatska u smislu razvoja i u smislu upravljanja i u smislu reformi ne zanima – jer da ga zanima onda bi temeljne stvari ispalio "kao iz topa". On na gospodarskom programu nije radio, nije razmišljao oko njega, nije uopće zainteresiran za te kategorije. Prelistao ih je, jer eto "mora" nešto znati kao kandidat za premijera. Njega i tu svu ekipu oko njega zanima samo vlast, vlast i vlast. Zanima ih biti moćni, biti utjecajni, biti oni koji vladaju – čime i kako je manje važno. Inače bi drugačije pričali.
Nije da je vladajuća koalicija nešto bolja – evo u petak je na "Dan velikih planova" potpredsjednik Grčić pričao o super razvoju neke države koju je jedino on uspio povezati s Hrvatskom, jer da se Hrvatska razvija kako je pričao, već bi nam Švicarci dolaziti konobariti.
Međutim, ono što HDZ pokazuje ovih dana je apsolutni i potpuni nedostatak kompetencija udružen uz očajničku želju za vladanjem – i nije neobično da se na kraju nađu u Republici Srpskoj. Što dalje od Europe, što bliže Balkanu – tamo im je čini se ugodnije.
Novi Domovinski rat?
Karamarko, valjda u nedostatku novih ideja, poziva na rat, tako je u subotu, 3. listopada na skupa Mladeži HDZ-a rekao: "Počinjemo drugi Domovinski rat za Hrvatsku! Danas je devastirana! Ali pluća naroda, HDZ najbolje artikulira. Zemlja je na koljenima! Za ovu Vladu ne znači iseljavanje mladih ljudi, blokirani kojima je vlastita država maćeha, nezaposleni - kaže putujući premijer da pada broj nezaposlenih pa valjda je bitno što je sa zaposlenima! Kažu da imaju rast BDP-a. Netko vas baci u bunar devet metara pa baš nakon tri godine povuče za tri metra i to smatraju svojim uspjehom. Naš program će stvarati jaki srednji sloj." Opširnije.
Da budemo jasni – svatko onaj tko poziva na bilo kakav novi rat je budala. Da, Domovinski rat je bio. Da, pobijedili smo. Da, treba tu pobjedu i ponekad proslaviti (npr. vojnom paradom protiv koje je bio upravo HDZ), a i treba se prigodno pokloniti onima koji su za tu našu slobodu ostavili živote. I sjetiti ih se. Zaslužili su, jer bez tih ljudi ne bi bilo ove države.
Ali zazivati rat u bilo kakvom obliku je potpuno neprihvatljivo – rat je u svojoj srži organizirano ubijanje i tko uopće može čak i metaforički zazivati organizirano ubijanje? Ljudi koji zazivaju rat su ili opasni ili budale ili spadaju onu kategoriju "nekom rat, nekom brat"! Normalan čovjek u 2015. neće niti posredno niti metaforički zazivati rat i ubijanje koje rat neminovno nosi, jer nosi. Rat je užasno stanje koje majkama umjesto djece vraća zastavu presavijenu u trokut.
Što se tiče bacanja u bunar – da vladajući su ekonomski potpuno nesposobni jer tri godine nisu izvukli zemlju iz recesije. No, tko ju je ono ubacio u bunar? Tko je ono doveo pretvorbene propise koje su rezultirali lopovlukom kojim jesu rezultirali? Za čije je ono vladavine cijena kilometra autocesta narasla toliko koliko je narasla? Ako gledamo koja vlast nas je bacila u bunar – nekako se čini da je SDP i ekipa tu imala manju ulogu.
Karamarko o Tuđmanu
Posebno je zanimljivo slušati stav Karamarka o Tuđmanu, kaže na tom istom skupu Mladeži HDZ-a: "Čestitam prvom redu, neki su sijedi, neki ćelavi, ali oni su bili mladež. To su ljudi na koje možemo biti ponosni. Budimo ponosni koji smo imali priliku vidjeti i razgovarati Franjom Tuđmanom, biti s Tuđmanom koji je beskompromisno stvarao Hrvatsku. To su srca puna ljubavi prema Domovini."
Karamarko u prošlosti nije isticao kako je Tuđman tako beskompromisno vodio Hrvatsku. Novi list u članku koji je napisao Dražen Ciglenečki 31. svibnja 2013. podsjeća kako je Karamarko vrlo jako podržavao Stipu Mesića, a protivno Tuđmanovoj politici prema BIH.
Ciglenečki piše: "Još su eksplicitnije Karamarkove izjave zabilježene u knjizi Ivice Đikića »Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića«, objavljenoj krajem 2004. godine. »Uvijek sam cijenio Mesićevu hrabrost, a ta je hrabrost pogotovo došla do izražaja kad su krenuli krvavi hrvatsko-bošnjački događaji u Bosni. Nekoliko sam puta bio svjedokom kad je žestoko i vrlo konkretno reagirao na pogrešnu hrvatsku politiku u Bosni. Bio sam u njegovu saborskom uredu kad je telefonski zvao predsjednika Tuđmana i vrlo mu vatreno i žestoko objašnjavao da se rade pogrešne stvari i da s time treba prestati. Nije zazirao od svađe s Tuđmanom na temu Bosne. (…)«."
Karamarko se čini se još nije opredijelio – Tuđman ili Mesić. Ili to ide – kako kada. Kao i s predizbornim programom od pet točaka. Ili tri i digitalizacija.
Povijest, povijest i samo povijest
Kaže u subotu Karamarko, na tom istom skupu Mladeži HDZ-a: "Nemamo luku, nemamo vez gdje ćemo vezat nacionalni brodić - samo je Tuđman! To ne može bit niti Ante Pavelić niti Josip Broz Tito. Bilo je onih koji su bili protiv Hrvatske i 25.6. napustili Sabor. Skeptici i danas imaju pravo djelovanja ali na izborima ćemo ih do nogu poraziti. Počeli su fingirati domoljublje, ta im gluma teško pada!"
Kao prvo – što se domoljublja tiče, na njega nema monopol nitko, pa ni HDZ. Čini se da HDZ-u jako smeta što se SDP-uhvatio mahanja zastava. Što je dobro – jer ako kao u Americi svi mašemo zastavama (a to se tamo radi na svakom političkom skupu svake stranke) onda je vrijeme da se priča o drugim temama. Domoljublje nije za takmičenje, niti je monopol jedne stranke, niti je netko pozvan da isto ocjenjuje je li istinito ili lažno. Ne postoji metrika mjerenja ljubavi prema domovini.
Evo, ja mogu reći da sam veći domoljub i od Milanovića i od Karamarka. To može reći i svatko od vas. To je pravo svakog građanina ove zemlje. Da što se domoljublja tiče, bude najveći. Ljubav prema domovini je ono što se u srcu nosi, a za ljubav barem još nema neke metrike.
Oko napuštanja Sabora 25.6.1991., na što se neki vole pozivati, citirati ću HDZ-ovca Žarka Domljana (predgovor knjige Sabor RH 1990-1992): "Nažalost, dio zastupnika srpske nacionalnosti, koji nisu nikada prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu, već samo kao objekt vlasti u vrijeme jednostranačkog režima, ne samo da je napustio zastupničke klupe, već se stavio na čelo pobune i oružane agresije protiv Hrvatske." Dakle, tada su Sabor napustili neki zastupnici – neki u SDP-u, neki u drugim strankama, a nikako SDP. Uostalom, na televizijskom snimku s kraja tog dana, kojega TV kalendar pokazuje svake godine, uredno se vidi Ivica Račan u saborskim klupama.
Usput, kada smo već kod brodića, što je ono bilo s hrvatskim pomorskim kompanijama 90-tih godina? Sjećate li se da smo plovili u pola svijeta? Imali linije od Afrike do Amerike?
Branitelji jesu u Ustavu – ako ga je Karamarko zaboravio pročitati
Karamarko je u subotu naveo i sljedeće: "Tuđmana, branitelje i Domovinski rat zaštitit ćemo Ustavom." Tomislav Karamarko možda ne čita Ustav Republike Hrvatske, ali tamo uredno piše u Izvorišnim osnovama:
"Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: (…)
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države."
Što tu nije jasno? Branitelji i Domovinski rat jesu u Ustavu, u njegovim izvorišnim osnovama i što treba dodatno? Ako netko misli da bi materijalna prava današnjih ratnih veterana trebalo postaviti na razinu ustavnog zakona – to znači da ne vjeruje ni Hrvatskome saboru ni hrvatskome narodu, jer ista mijenja samo hrvatski narod putem svojih narodnih zastupnika.
A ako se netko borio da bi njegova materijalna prava bila u ni manje-više nego u Ustavu – onda mu treba jasno reći da se trebao boriti za Hrvatsku, a ne za novce. Ljudi kojima su u ratu novci i materijalna prava prvi – zovu se plaćenici, a ne branitelji.
Čast svakome tko se borio, treba dati orden junaku i materijalno pomoći koliko se može onome tko je ostavio zdravlje u rovovima, treba pomagati i obiteljima onih koji su dali živote – da svakako, koliko se god može. Ali stvarati novu ustavnu kastu branitelja – to nema ništa s idealima Domovinskog rata. SUBNOR smo već imali.
Ustavni kult ličnosti?
Posebno je nakaradna Karamarkova izjava od zaštiti Tuđmana ni manje ni više nego Ustavom – Titu je bio valjda dosta Zakon o zaštiti lika i djela, a Tuđman bi trebao u Ustav, valjda kao što je rodonačelnik vladajuće sjevernokorejske obitelji ustavni "vječni" predsjednik? Ovakav sjevernokorejski ili u boljoj varijanti sovjetski model obožavanja pokojnog dragog vođe nema ništa s našom tradicijom.
Tuđman će ostati naravno upisan u povijesti kao što jest i George Washington, ali kao što ovaj drugi nema odgovore na pitanja razvoja SAD u ovom stoljeću – to nema ni Tuđman, koji uostalom o ekonomiji, koja je danas prvi problem Hrvatske, nije imao pojma niti je mogao imati – bio je general JNA i povjesničar.
Probleme koje imamo danas neće riješiti povijesne ličnosti, a pozivanje na njih u 2015. godini uglavnom znači nemanje bilo kakvih drugih ideja o tome kako bismo trebali dalje.
Bolje da se HDZ drži svog Prnjavora
Na kraju ostaje – obzirom da predsjednik HDZ-a uopće nema pojma čemu Ustav služi, i što apsolutno ne zna ni vlastiti izborni program, možda je definitivno bolje da se drže Prnjavora i izbornih načela profesora Mile Vasića, koje je ovaj iznio u svom predizbornom programu.
Vodstvu HDZ-a može se definitivno reći: "Možete vi s Balkana, ali Balkan neće iz vas." Velike ekonomske misli iz Prnjavora trebale bi biti dakle uzdanica razvoja Hrvatske u razdoblju 2016.-2020. godine. Dok znanost ove civilizacije šalje svemirske brodove iza Plutona, dok automobili voze sami, a vlakovi prometuju brže nego avioni, dok optičke veze dolaze do zadnjeg sela a razvijaju se kvantna i neuronska računala – odgovor HDZ-a na sve to je – općina Republike Srpske koju znamo pod imenom Prnjavor.
Bilo bi i zabavno, da ta vesela ekipa ne želi preuzeti vlast u Hrvatskoj.
E, da i čestitamo prof. dr. Mili Vasiću. Hrvatska demokratska zajednica, sa svim svojim tijelima, odborima i konzultantima nije uspjela nešto pametnije smisliti od onoga što je cijenjeni profesor iznio za prošle BIH-izbore, nego su ga eto morali – kompilirati. Uostalom, nije da HDZ-ovi čelnici nemaju iskustva i u kompiliranju. Samo su ga digli na novu razinu