ZAKLJUČAK panela o komuniciranju Vlade, održanog prošlog vikenda u Rovinju, bio je dobronamjeran, koliko i jednostavan: Vlada mora objašnjavati što radi, kako bi građani znali što ih čeka.
I nažalost, ona je to stvarno počela raditi. Počela je objašnjavati.
I što više objašnjava, to je manje jasno što zapravo radi.
Koliko otkaza?
Pa tako Slavko Linić najavljuje 20 tisuća otkaza u javnim službama. Radimir Čačić objasni da je riječ o prirodnom i normalnom odlasku ljudi u mirovinu, redovnu i prijevremenu. Na što Linić replicira: nema prijevremenih mirovina.
Onda se Siniša Hajdaš Dončić pohvali kako će se u njegovu sektoru otpustiti deset tisuća ljudi, ali nije objasnio spadaju li oni u Linićevu kvotu ili joj se pribrajaju.
Pa Zavod za statistiku objavi da je BDP u drugom tromjesečju pao 2,2 posto, a Čačić odvrati kako je riječ o "statističkoj pogrešci". Onda Hrvatska narodna banka objavi da ne vidi znakove oporavka gospodarstva, na što opet Čačić uzvrati kako ih on vidi, jer nastupa "s pozicije potpredsjednika Vlade i gospodarstva".
Brojke i slova
Pa ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina kaže da će se smanjiti PDV na hranu, a Linić kaže da neće. Pa Čačić kaže da brojke u turizmu nisu revolucionarne, na što mu ministar turizma Veljko Ostojić uzvrati da on "ne zna čitati brojke".
I sve to nakon što je Slavko Linić rekao da će iduća godina biti još teža, a premijer Zoran Milanović uzvratio da neće biti. A Pelješki most da i ne spominjemo. Granicu s BiH također.
I tako unedogled, iz dana u dan, iz tjedan u tjedan, iz mjeseca u mjesec.
Govori bezveze
U pravilu Vlada ne govori ništa. A onda kad progovori, nije jasno što želi reći. Ili naprosto "govori bezveze", kako je to prošlog tjedna u svom nadahnutom nastupu u Saboru priznao i sam premijer Milanović.
Tako je nedavno govorila i Jadranka Kosor. I što je više objašnjavala, to su joj ljudi manje vjerovali. Prvenstveno zato što su se vlastitim očima - ili na vlastitoj koži - uvjerili da "govori bezveze".
I baš kao što je to slučaj s ovom Vladom, govorila je uglavnom suprotno od svega onoga što su tvrdili ekonomisti, stručnjaci, poslodavci, sindikati, statističari, novinari, Hrvatska narodna banka, Ekonomski institut...
Evo kako je to išlo s Milanovićevom koalicijom.
Saga o otkazima
Najprije su u opoziciji tvrdili da treba otpustiti 70 tisuća ljudi iz javnih službi. Onda su pred izbore isticali da treba povećati produktivnost s postojećim zaposlenicima. Nakon dolaska na vlast počeli su govoriti kako umjesto otpuštanja, treba povećati zapošljavanje, naglašavali kako nema štednje, nego jačanja potrošnje.
Da bi sada Slavko Linić došao na televiziju i bubnuo cifru o 20 tisuća ljudi koji će biti otpušteni iz državnih, ali i javnih službi, dakle iz prosvjete i zdravstva. I što ćemo sad s tom najavom?
Treba li joj vjerovati kao i onoj o 0,8 posto rasta BDP-a? I što treba učiniti s Hajdaševom najavom o 10 tisuća ljudi koji će biti otpušteni - pribrojiti Linićevoj kvoti? I kome treba vjerovati: Čačiću da je riječ o umirovljenjima ili Liniću koji to demantira?
Čini se da je sve to uzalud. Što Vlada više objašnjava, to je manje jasno što će učiniti.
Isto nam se piše
Pritom se njezine priče o znakovima oporavka, o povećanju produktivnosti i spasonosnim investicijama suštinski ne razlikuju previše od prijetnji otkazima i rezovima i upozorenja da nas čeka još teža godina.
Obje podjednako tjeraju strah u kosti: prva zato što je nerealna, druga zato što se sve to već godinama događa, koliko god Vlada šutjela o tome.
Stoga je možda ipak bolje da Vlada prestane objašnjavati.
Bit će manje zabune, manje nedoumice, manje panike. A rezultat će ionako biti isti. Ili ga jednostavno neće biti.