Foto: SNV
Prijašnjih godina komemoraciji su prisustvovali predstavnici državnog vrha Republike Hrvatske, pri čemu se obvezali da će se zalagati za kažnjavanje zločinaca. Budući da se više od 19 godina nakon završetka Oluje gotovo ništa nije napravljeno po pitanju procesuiranja odgovornih za počinjene zločine, Srpsko narodno vijeće ni ove godine na komemoraciju nije pozvalo predstavnike vlasti.
"Devetnaest godina čekamo da oni koji su odgovorni za smrt ovih ljudi budu kažnjeni, ali pravosuđe to još uvijek nije učinilo unatoč obećanjima predsjednika i premijera države nakon oslobođenja generala Gotovine i Markača. Zbog svega toga i dalje izostaje osjećaj pravde", kazao je pred okupljenima u Varivodama Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, i dodao da su počinjeni zločini posljedica procesa proizvodnje mržnje koji je na ovdašnjim područjima započeo prije 25 godina.
"Taman kada smo pomislili da glasovi mržnje trebaju biti stvar prošlosti, posljednje dvije godine ponovno su se počeli javljati oni koji ih šire. Istodobno, u javnosti se javljaju i oni koji naglašavaju važnost utvrđivanja odgovornih za zločine počinjenih nakon Drugog svjetskog rata, a u slučajevima gdje postoje živi svjedoci i počinitelji, kao što su Gošić i Varivode, ne poduzima se ništa. Sve to ukazuje na činjenicu da je naša država u rukama onih koji ne žele da se društvo suoči sa strahotama prethodnog rata", dodao je Pupovac i napomenuo da su svi zločini, bez obzira na stranu u ime koje su počinjeni, zavređuju osudu.
Podsjetimo, gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. rujna 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti niti je u njemu pronađeno oružje.
Mjesec dana ranije, odnosno, 27. kolovoza 1995., u susjednom Gošiću ubijeno je sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni su bili civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.