Foto: Službene fotografije i dokumenti sa stranice "U ime države"
INDEX vam u suradnji s nakladnikom Jesenski i Turk, slovenskim nakladnikom Sanje i CPNS, slovenskim centrom za istraživačko novinarstvo donosi isječke iz trilogije "U ime države" Mateja Šurca i Blaža Zgaga, novinara koji su godinama istraživali trgovinu oružjem i pratili događanja tijekom balkanskih ratova. Trilogija je nastala kao rezultat analize više od 6000 službenih dokumenata slovenske države, s kojih je bila uklonjena oznaka povjerljivosti i mnogih intervjua s akterima. U istrazi je surađivalo osam novinara iz sedam europskih zemalja.
Drugi dio - Preprodavačko čvorište u Beču: "Grk" Dafermos i družina
Sarajlije Enes i Dušan petnaest su godina živjeli u istoj stambenoj zgradi na Grbavici. U lipnju 1992. život u gradu postao je nesnosan, zato je Enes svoju ženu i kćer poslao rođacima u Hrvatsku. Ostao je sam u opkoljenom Sarajevu. Preselio se u podrumske prostorije i s drugim Bošnjacima organizirao obranu. Dušan je skupa sa svojom obitelji nestao preko noći. Nakon šesnaest mjeseci bombardiranja, od zgrade je ostala još samo sto puta probušena betonska olupina. Ustrajala je samo šačica branitelja u podrumu, svi su drugi stanovnici odavno otišli. U listopadu ili studenom 1993. netko je dovezao stodvadesetmili- metarski minobacač i nekoliko mina. To im je ulilo nadu jer su se do tada branili samo automatskim puškama, a Srbi su ih s okolnih uzvisina gađali teškim oružjem. Nakon nekoliko tjedana zalihe su im nestale i strah od neizostavnog kraja zavukao se u kosti i onim najustrajnijima. Početkom prosinca javio se novi tračak nade. U podrum su im prošvercali veću količinu mina koje su dobili tajnim kanalima iz inozemstva. Srbi su u međuvremenu bili sve bliže. Obruč se stiskao i terito- rijalce na Grbavici je hvatao očaj. U Enesovom mozgu kljucala je zarazna malodušnost i slabila ga. Pogodile su ga i priče da je među srpskom falangom kraj barikada na cestama na Vraci netko primijetio Dušana, njegovog nekadašnjeg susjeda. Puno su se družili, iako o političkim pitanjima skoro nikad nisu našli zajednički jezik. Spajala ih je strast prema nogometnom klubu Željezničar, koji je igrao na stadionu samo na puškomet od njihovog doma. Sad Dušan puca po stadionu, po njima i po naselju u kojem je živio. Njihov prvi ponovni susret bio je mračan kao taj prosinački dan. I hodnik je bio mračan, svjetla već dugo nije bilo, samo je kroz rupu u podrumu koju je napravila mina nicala slaba svjetlost.
Enes se vraćao u podrum kad je iza sebe začuo glas: "Enese, komšijo, slušaj me". Okrenuo se i u slaboj svjetlosti ugledao bljedunjavo i ostarjelo lice nekadašnjeg susjeda. Zastao je i bez riječi piljio u priliku ispred sebe. "Vidiš, netko nas zajebava". Dušan mu je pred nos gurnuo komad iskrivljenog željeza olovnosive boje. Enes se trznuo, misleći da će aktivirati ručnu bombu. Zatvorio je oči... Trenutak kasnije za rame ga je stresla snažna ruka. "Ova mina je doletjela s vaše strane. Sigurno iz ovog naselja. Pogledaj oznake". Enes je letimice pogledao brojke i slova koje je prije više godina učio na satovima ruskog. Nešto slično je pisalo na minama koje je kroz podrumski prozor dodavao suborcima kraj minobacača na dvorištu. "Ruske su, pa što?" "I naše su ruske. Imaju iste oznake. Zar ne razumiješ? Ista proizvodnja, ista država, sve je isto. Netko od nas radi budale. I nama i vama prodaje granate. Mi se ubijamo, a netko zarađuje na naš račun."
Istinita priča iz rata u Bosni i Hercegovini dokazuje da su tada na Balkanu djelovali sposobni i snalažljivi dobavljači oružja i njihovi posrednici. U ured austrijskog odjela Interpola u Beču ušao je šezdesetogo- dišnjak srednjeg rasta s velikim brkovima. Osobni dokumenti dokazivali su da je austrijski državljanin, ali tamna put je izdavala da nije Austrijanac. Bio je grčkog podrijetla. Grk je bio i njegov nadimak, zapisan u bazama podataka brojnih tajnih službi u Europi i po svijetu. To je bio Konstantin Dafermos, vlasnik više poduzeća i devedesetih godina jedan od najpoznatijih europskih trgovaca oružjem. U tim je krugovima bio poznat kao lukav, sposoban i prodoran poslovni čovjek koji se nije zaustavio za vrijeme embarga Ujedinjenih naroda na prodaju oružja Jugoslaviji. Suprotno, još je više usavršio mehanizme trgovanja i izbjegavanja pravnih i policijskih "zapreka".
Slovenski obavještajci su o njemu zapisali da "je svojim poduzećima na veliko trgovao oružjem, s tim ograničenjem da se nije upuštao u poslove koji su bili manji od milijun njemačkih maraka. Obećavao je nabavu pješadijskog oružja i minsko-eksplozivnih sredstava. Da bi izbjegao plaćanje davanja, zaplitao se u raznovrsne financijske makinacije. Tako je posao često prikazivao u jednoj državi, a uplate primao u drugoj." Kad je Grk 29. kolovoza 1995. ušao u predvorje generalnog direktorata za javnu sigurnost u Beču, bio je čemeran i bezvoljan. Usmjerili su ga u odjel "skupine D" gdje je djelovao austrijski Interpol. Tamo su ga uputili u "skupinu C", zaduženu za borbu protiv terorizma. Objasnili su da posreduju na molbu slovenskih kriminalista. U njihovo ime postavit će mu nekoliko pitanja. Dafermos im je dao do znanja da se nema namjere predugo baviti njima. Naizgled je bezbrižno primio informaciju da se našao na popisu osumnjičenih u kaznenoj prijavi zbog nedozvoljene prodaje oružja. Za sve je bila kriva velika pošiljka koja je stajala u zračnoj luci Brnik i Dafermos se našao u šarenoj družini osumnjičenih u kojoj su bili i ministar Janez Janša i Igor Bavčar, njihovi savjetnici Franc Kosi i Ludvik Zvonar te posrednik Nikolaj Oman. Slovenski kriminalisti su zato zamolili austrijske kolege da Dafermosu u Beču postave neka pitanja.
U molbi piše: "Dafermos je utemeljeno osumnjičen da je 1991. godine Francu Kosiju prodao trinaest tisuća automatskih pušaka kalašnjikov, devet tisuća tristo pištolja makarov, trinaest minobacača i osamnaest milijuna komada streljiva. Kosi je inače nabavljao oružje za službene slovenske organe, u tom se slučaju radilo o privatnom poslu bez odgovara- jućih dozvola." No, Grk je u odgovorima na pitanja, koja su pripremili i preveli u Ljubljani, samo jednom rečenicom rasplinuo pretpostavke u vezi s pretpostavljenim privatnim poslovima Bavčareva savjetnika Franca Kosija. Potvrdio je, naime, da se nije radilo o privatnom aranžmanu, nego je Kosi od njega naručio robu isključivo kao službeni opuno- moćenik Ministarstva unutarnjih poslova.
I Oman je imao ovlaštenje za posredovanje između Dafermosa i ministrovih savjetnika u Sloveniji. Bečki trgovac oružjem je, prema očekivanjima također kategorički zanijekao da je nabavljao oružje ili borbenu tehniku. Iz Rusije je uvozio samo "pancirne prsluke, uniforme, vojnu obuću". "Za dio te robe su mi akreditivom plaćali na račun tvrtke Scorpion, drugi dio sam primio u gotovini, a treći mi Slovenci uopće nisu platili", objasnio je austrijskim organima i dodao da će se potužiti slovenskim vlastima.
Konstantin Dafermos imao je u Sloveniji dosta poznanika i poslovnih partnera. VIS je pretpostavljao da je pribavio i slovensko državljanstvo. Jako se zanimao za kupovinu građevinskih zemljišta u Sloveniji i za vilu u Portorožu.
Obavještajci su smatrali da se susreo s ministrima Janšom i Bavčarem, nedvojbeno s njihovim najbližim suradnicima jer se radilo o kupovini većih količina oružja, kod kojeg je sudjelovanje države neizostavno. Dokopali su se i znakovite ocjene da je Dafermos slovenskim kupcima nudio izrazito povoljne cijene za oružje, dok se s Hrvatima drukčije ponašao. Ludvik Zvonar je tvrdnju djelomice potvrdio, ali je upozorio da je od svojih nadređenih dobio naredbu da se ne miješa u hrvatske poslove s oružjem.
"S Dafermosom sam surađivao u kupovini oružja za Sloveniju. Moje su ovlasti time i završile. Nikad nisam precizno znao odakle je oružje nabavljao. Znam samo da je roba dolazila iz različitih država koje su bile pod nadzorom međunarodne zajednice".
"Tko je još bio prisutan kad ste s Grkom dogovarali te kupovine?"
"Imena neću reći, bili su to ljudi za koje sam bio uvjeren da surađuju s američkom CIA-om, ruskom obavještajnom službom i izraelskim Mosadom."
"Zašto Mosadom?"
"On je posvuda prisutan".
Predstavnik slovenske vlade, koji je početkom devedesetih godina također sudjelovao u tim pregovorima, koji želi ostati anoniman, najbolje se sjeća visokog ruskog oficira uspravna držanja i strogog pogleda: "Već kod mojih prvih riječi me ispravio. Rekao sam mu 'druže', a on me odlučno prekinuo i rekao: 'Ne drug, gospodin. Recite mi gospodin'. Po toj naizgled letimičnoj opasci sam zaključio da su se tada u Rusiji zaista događale revolucionarne promjene. U tom trenutku postao sam skoro uvjeren da će Rusija ugoditi osjetljivim strateškim potrebama Slovenije", rekao je pregovarač iz Slovenije. prodavao i oružje iz Kine i smatran je jednim od najvećih trgovaca oružjem. "Prema nekim podacima, Grk ima u vojnim i policijskim ministarstvima prilično otvorena vrata. Ujedno mu je dostupna vrlo široka paleta 'potvrda o krajnjem korisniku'. Najprije je koristio 'frizirane' potvrde, na primjer, za Egipat i Alžir. Sada posluje i sa zapadnoeuropskim, možda čak i njemačkim potvrdama. Zbog dobrih odnosa sa službenim predstavnicima brojnih država može dobiti i robu koja je pod embargom."
Grčko-austrijski trgovac oružjem ostvario je svoju prijetnju. Približno četrnaest dana nakon saslušanja u austrijskom ministarstvu pojavio se u slovenskom veleposlanstvu u Beču. Sadržaj razgovora nije poznat, ali veleposlanica Katja Boh se nakon njega u neprilici obratila Ministarstvu unutarnjih poslova u Ljubljani. Ministar Andrej Šter joj je objasnio za što je Dafermos osumnjičen u Sloveniji i savjetovao je da ga, ako se ponovo javi u veleposlanstvo, uputi na neposredni razgovor sa slovenskim kriminalistima. No, Dafermos se više nije približavao službenim predstavnicima Slovenije. Iako je prema slovenskim partnerima isprva pokazivao naklonost, vjerojatno ga je uskoro počela smetati nezdrava konku- rencija, osobito između vojske i policije, koja se u predmetu Brnik zaoštrila do krajnjih granica.
Kad je Konstantin Dafermos prodavao oružje na Balkanu, imao je svoj ured u ostakljenoj zgradi Svjetskog trgovačkog centra u neposrednoj blizini bečke zračne luke. Do njega je bilo komplici- rano doći, imao je vlastito osiguranje i odlično uređene prostorije, utvrdili su obavještajci VIS-a.170 Iz njegove grčke putovnice vidljivo je da je njegovo puno ime bilo Konstantinos Dafermos of Spyridon. Imao je dva poduzeća s imenom Scorpion. Prvo, punog imena Scorpion International Services, u Panami je registrirao 29. siječnja 1986.
Početni kapital iznosio je milijun američkih dolara. Na osnovi potvrde javnog registra panamskih poduzeća moguće je zaključiti da se radi o poduzeću u obiteljskom vlasništvu. Navedena su tri direktora i to Konstantinos Dafermos of Spyridon, Eustratios Tampas of Konstantinos i Spyridon Dafermos of Konstantinos. Istim su osobama namijenjene i uloge predsjednika, blagajnika i tajnika poduzeća.
No, vjerojatnije je da se iza sva tri imena skriva ista osoba – Konstantin Dafermos. Pri osnivanju osam poduzeća u Panami, koja su vidljiva iz javnog registra, trebao je prilično maštovitosti da pronađe čak devet različitih varijanti svoga osobnog imena.
Početkom devedesetih godina ime vodećeg poduzeća Scorpion International Services na Balkanu je postalo udomaćeno kao i kalašnjikov. "Oman je rekao da su skoro svi kupci oružja iz bivše Jugoslavije kupovali u toj tvrtki", zapisao je njegov pomoćnik Jernej Čepin.
Drugo poduzeće, Scorpion Navigation, Dafermos je osnovao 8. studenog 1990., a početni kapital tada je bio znatno manji, deset tisuća američkih dolara. Vlasnička struktura "novijeg" Scorpiona bila je prilično drukčija od prijašnje. Predsjedničko mjesto je pripalo Dafermosu, potpredsjedničko ruskom državljaninu Vladimiru I. Rjašencevu, visokom dužnosniku sovjetske tajne službe KGB. Grčko-austrijski poslovni čovjek je 28. kolovoza 1991. u Budimpešti otvorio nerezidentni bankovni račun za poduzeće Scorpion International Services u banci Central-European International Bank. Tjedan dana kasnije, 4. rujna, na njega je uplaćena prva veća svota, 2.200.000 dolara. Veliki poslovi s oružjem na Balkanu mogli su početi.
Prilično su zanimljiva i druga Dafermosova poduzeća iz Paname. Ark Ferralit – Guss bilo je registrirano 30. siječnja 1989.
U njemu je moguće pronaći poznate osobe. Predsjednik društva bio je austrijski državljanin Dieter Rabus, zet direktora poljske tvornice tenkova T-72.
Druga osoba koja je u poduzeću bila registri- rana kao blagajnik bio je Ivan Atelšek iz Slovenije. Atelšek je u Dafermosovo poduzeće Ark Ferralit – Guss kao partner ušao kad je napunio šezdeset godina.
U Sloveniji je najpoznatiji kao osnivač koncerna Gorenje iz Velenja i njegov dugogodišnji direktor. Više desetljeća bio je siva eminencija slovenske energetike i neformalni vođa "šaleškog poduzetničkog lobija". Gorenjevo poduzeće Orbis, koje je osnovano 1990., tijekom zadnjih ratova na Balkanu predstavljalo je još jedno posredničko poduzeće koje je gulilo hrvatske i bošnjačke kupce. Ivan Draušbaher, Jože Stanič, Herman Rigelnik, Borut Meh, Franjo Bobinac i Jože Zagožen samo su neki od poznatih poslovnih ljudi koji su posao učili u Gorenju. Položaj predsjednika društva Pan Cosmos, koje je osnovano 4. lipnja 1990.,pripao je austrijskom biznismenu Karlu Groisu koji je između ostalog dobro poznavao međunarodne špedicijske poslove. Grois je odigrao važnu ulogu i pri uvozu velike količine neupotrebljivih zaštitnih maski, koje su kao teret na dvama brodovima došle u koparsku luku u ljeto 1991. U lipnju 1996. u javnost je dospio bilježnički ovjeren dokument u kojem Karl Grois tvrdi da su se "1991. godine u sjedištu Teritorijalne obrane dogovorili o vezanoj kupovini protuavionskih i protuoklopnih raketa, skupa s većom količinom zaštitnih maski".182 Velike poslove s oružjem sovjetskog podrijetla Dafermos je sklapao još 1987. godine.
Teško je vjerovati da partneri, koji su s njim osnivali zajednička poduzeća u panamskom poreznom raju, nisu znali što je glavni izvor njegovih prihoda. Konstantin Dafermos je kao uspješan trgovac oružjem puno zaradio. S računa poduzeća Scorpion International Services u banci Central-European International Bank je 3. rujna 1993. na račun poduzeća Confin S.A. uplatio trinaest milijuna dolara. Slično ime, Confin & Oiltrade S.A nosi još jedno Dafermosovo panamsko poduzeće, koje je s milijun dolara osnivačkog kapitala počelo poslovati 4. listopada 1990.185 Tako je s vremenom prešao na posve zakonite poslove, što je objasnio i austrijskim istražite- ljima koji su ga saslušali na zahtjev slovenskih kriminalista. "Sada se bavim nekretninama. Tvrtka Scorpion je likvidirana i nemam više kontakata s Kosijem i Omanom." No, 11. ožujka 1994. iz panamskog registra je izbrisano samo poduzeće Scorpion Navigation.
U vezi s glavnim poduzećem za poslove s oružjem, Scorpion International Services, do danas se ne mogu pronaći nikakvi zapisi o likvidaciji. U proljeće 1992. godine, kad su sukobi između Janšinog i Bavčarevog ministarstva u predmetu Brnik dosegli vrhunac, Dafermos je očito bio primoran napisati izjavu koju bismo uzalud tražili kod drugih biznismena te vrste. U ime tvrtke Scorpion International Services izdao je dokument kojim je potvrdio da Nikolaj Oman, direktor poduzeća Orbal Marketing Services, od njega nikada nije primio nikakve provizije. Visoki službenik vojne tajne službe Vomo upozorio je da se radi o dokumentu kojim bi se zavelo i kojim bi Oman navodno dokazivao da je opasne posredničke poslove obavljao besplatno.
Prema njemu je to potpuna besmislica, a potvrda je izdana s očitom namjerom da od mogućih kaznenih progona zaštiti Omana i državne dužnosnike u Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu obrane. Dafermos, dakle, nije bio sretne ruke kod izbora posrednika na Balkanu, jer su se oni zbog glupih poteza, neznanja ili pohlepe često našli u problemima. Jedan je to čak platio glavom, druga dvojica su u zatvoru. Pitanje je jesu li svi sukobi među njima danas zaboravljeni, a dugovi otpušteni.
Poziv na okrugli stol
Povodom izlaska druge knjige trilogije "U ime države" autora Blaža Zgage i Mateja Šurca, Centar za mirovne studije, izdavačka kuća Jesenski i Turk i Zbor istraživačkih novinara pozivaju vas na okrugli stol pod nazivom Trgovina oružjem 91. – 95.: U ime država (Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina), koji će se održati u srijedu 18. prosinca 2013. godine od 11 sati u Novinarskom domu, Perkovčeva 2 u Zagrebu.
"Cilj nam je otvoriti raspravu o događanjima iz perioda ranih 90-ih opisanim u trilogiji, a čije posljedice spomenute države i danas saniraju odnosno, s nekima se tek trebaju suočiti.", poručuju organizatori.
Na okruglom stolu govorit će osobe koje su doprinjele izdavanju trilogije kao i neki od političara i aktera razdoblja koje se u knjizi obrađuje te povjesničari/ke koji će dati osvrt na tadašnja događanja:
- Blaž Zgaga – jedan od autora trilogije "U ime države"
- Saša Leković – istraživački novinar, suradnik u radu na trilogiji „U ime države“
- Esad Hećimović – novinar i urednik informativnog programa OBN TV, suradnik u radu na trilogiji „U ime države“
- Filip Švarm – novinar i izvršni urednik beogradskog tjednika Vreme
- Dražen Rajković – novinar i ekonomist
- Zdenko čepič – Institut za novejšo zgodovino / Institut za modernu povijest, Ljubljana
- Vera Katz – Institut za istoriju, Sarajevo
- Ivo Lučić – Hrvatski institut za povijest, Zagreb
- Dobroslav Paraga - političar, prvi predsjednik HSP-a i osnivač i vrhovni zapovjednik HOS-a
- Josip Kregar – predsjednik Odbora za pravosuðe Hrvatskog sabora i prof. Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ulomci iz prve knjige
> Drugi dio: Veleizdaja "junaka osamostaljenja" i prve nabavke u inozemstvu
> Treći dio: Borovnica i specijalna brigada za trgovanje oružjem
> Četvrti dio: Vražji kamen za vrašku zaradu Viatora
> Peti dio: Ložnica, riznica oružja, i fatalne političke tajne
> Šesti dio: Velenjski trgovci u Zadru: oružjem po četnicima, sudom po lihvarima
> Sedmi dio: Noćna krađa dokumenata u Ljubljani i "Vukina Express"
> Osmi dio: I u Sloveniji "za dom spremni"
Ulomci iz druge knjige
> Prvi dio: Od dinara i maraka do oružja, skupa s atentatima i albanskom mafijom
O AUTORIMA
Matej Šurc
U godinama sloma "realnog socijalizma" izvještavao je iz Istočne Europe o prvim slobodnim izborima u Mađarskoj i Poljskoj, o baršunastoj revoluciji u Čehoslovačkoj, o padu berlinskog zida i o sukobima u Rumunjskoj. Pratio je zbivanja prilikom raspada Jugoslavije i izvještavao s bojišta u Hrvatskoj. U proljeće 1992. javljao se za radio iz Tirane, a u ljeto iste godine iz Moskve. Od 1993. do 1997. godine bio je dopisnik RTV Slovenije iz Beograda. Pomno je pratio rat u BiH i političko vrenje na Kosovu. Od 1999. do 2005. godine bio je dopisnik iz Washingtona. Odatle je izvještavao o događajima 11. rujna 2001. i o američkom napadu na Afganistan i Irak. Danas je komentator na Radiju Slovenija.
Blaž Zgaga
S novinarstvom se započeo baviti u ljeto 1993. Za slovenske dnevnike Delo i Večer niz je godina pisao o vojnim pitanjima i podzemnom djelovanju tajnih službi, usmjeravajući se prema istraživačkom novinarstvu. U lipnju 2000. policija je izvela pretres njegova stana, dok ga je državno tužilaštvo progonilo zbog navodne izdaje vojnih tajni u aferi Sava. Prijetilo mu je do pet godina zatvora, ali je na sudu bio oslobođen svih optužbi. U rujnu 2008., zajedno s finskim novinarom Magnusom Berglundom, razotkrio je podmićivanje velikog opsega u slučaju Patria. Objavljivao je u listovima The Guardian, The Observer, USA Today, The Globe and Mail, Jane’s Defence Weekly, Jane’s Intelligence Review i još nekim stranim medijima. Sudjeluje i predaje na međunarodnim konferencijama istraživačkih novinara. Član je International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ). Od 2008. godine je samostalni novinar.