Ilustracija: Guliver image/Getty images
IGROM sudbine, europska politička ljevica postala je provoditelj reakcionarne ekonomske politike, odnosno rezanja socijalnih i radnih prava.
Plaćaju cijenu jer favoriziraju elitu
Kako u svojoj analizi piše britanski Telegraph, nekada velike socijalističke stranke, iz razdoblja nakon drugog svjetskog rata, postale su provoditelji politike monetarne unije i ekonomskih politika koje suptilno favoriziraju interese elita.
Sada te stranke, jedna po jedna, plaćaju cijenu. Nizozemska Laburistička stranka, koja je stvorila ekonomsku politiku zasnovanu na konsenzusu i vodila Nizozemsku pola stoljeća, izgubila je izbore u svojim bazama – Amsterdamu, Rotterdamu i Utrechtu – gdje se podrška birača istopila na samo 10%.
Politika štednje pogubna je za zemlje sa visokom zaduženošću. Zaduženost stanovništva u Nizozemskoj, od izbijanja krize 2008., porasla je sa 230% na 250% raspoloživog dohotka, dok je u Velikoj Britaniji zaduženost u istom razdoblju pala sa 151% na 133%.
Porast duga Nizozemaca posljedica je Europske monetarne unije, odnosno eura, no Laburistička stranka je snažno proeuropski orijentirana, tako da u toj stranci nema dovoljno kritičnih stavova prema EMU.
Svaka zemlja priča za sebe
Marksistička stranka, koja je sada preimenovana u Socijalističku stranku, preotela im je birače, te dogurala do potpore od 20%.
"Socijalistička stranka nikad nije vjerovala u euro, a ne vjeruje ni sada. Moramo zaustaviti daljnje žrtvovanje, samo kako bi ga zadržali", izjavio je vođa Socijalističke stranke Dennis de Jong. On se zalaže za kontrolirano ukidanje Europske monetarne unije.
Svaka zemlja je priča za sebe. Panhelenski socijalistički pokret (PASOK), koji je dugo vremena vladao u Grčkoj, pao je na samo 5.5% potpore. Glasače mu je preotela Syriza koja se snažno bori protiv politike koju tzv. Trojka provodi u toj zemlji.
Profitirala je Le Pen
Iako je donekle razumljivo da se ljevica u manjim zemljama ne može snažnije oduprijeti Europskoj monetarnoj uniji, čudi da to ne učini Francuska. Francois Hollande, socijalistički predsjednik, koji ima stabilnu većinu u parlamentu, nastavio je voditi politiku svojih prethodnika.
U njegovom mandatu nezaposlenost je porasla sa 10,1% na 10,4%, rast BDP-a je na nuli, a u prvom tromjesečju izgubljeno je 23 tisuće radnih mjesta. Potpora među biračima pala mu je na 18%.
Od takve Hollandeove politike profitirala je Marine Le Pen, koja je na izborima za Europski parlament odvojila 24%. Teško je reći koliko su njenom usponu doprinijeli anti-imigrantski stavovi, ali sigurno ne bi imala takvu potporu da šest godina krize i gubljenja radnih mjesta nije uništilo autoritet Europske monetarne unije.