Foto: Oleg Maštruko
U SJENI ćirilice, besmislenih referenduma, u sjeni auta za crvene barunice i pokradene love crnih i plavih lopova, u sjeni nogometa, Mamića, Ave Karabatić, Nadana i HGK i LGBT, u sjeni Linićevog deranja kože s leđa građana, u sjeni Vukovara, veterana, penzionera, strančarenja i svih ostalih milijardi besmislica kojima nam truju mozak i otimaju novac, ovih se dana u Hrvatskoj dešava najbitnija stvar godine. Mislite da pretjerujem? Možda iz mene progovara stara socijalistička škola ili nerezonsko udivljenje prema golemim sovjetskim i njemačkim strojevima, ali dopustite da pojasnim...
Ovaj put, taj iznimno dobar razlog za posjet 225-ice naš je proizvod, djelo hrvatskih inženjera i šljakera. Možete li zamisliti nešto bitnije u ovoj maloj, nesretnoj, pokradenoj, jadom prošaranoj državi? U samozatajnosti pogona na zagrebačkom Jankomiru naši ljudi proizveli su nešto što je kupcu toliko bitno da će poslati najveću letjelicu koju je ljudski rod napravio i platiti preko 2 milijuna eura (naša neslužbena procjena) samo za što brži transport tog nečega u svoje dvorište! Kada se Luka Modrić prodavao u Real, u hrvatskim je medijima to tjednima bila udarna vijest, iako od te prodaje osim samog Modrića, njegovog menadžera i bivšeg kluba nije zaradio nitko, a nije bilo niti posebnog razloga za nacionalni ponos. Modrić je pojedinac, slučajno je rođen tu. Ovdje je riječ o nečemu po svim čak i najbanalnijim parametrima barem jednako bitnom - a zapravo neuporedivo bitnijem.
Meni je to događaj godine u Hrvatskoj, a vi kako znate...
Zvijezda cijele operacije - trafo za Filipine, operativna težina 210 tona, ovo je samo glavni dio, bez ulja i dodataka, koji ide u avion - 140 tona; Foto: Oleg Maštruko
Uglavnom, "to nešto" po što Antonov dolazi predstavljeno nam je u pogonima Končar Energetski transformatori d.o.o. - KPT, Končar Power Transformers. Kako tvrtka čak 97% svojih proizvoda izvozi, posve je logično da ima i naziv na engleskom (ono za što se, BTW, mali poduzetnici s birokracijom bore već godinama). KPT zapošljava 515 radnika, transformatore izvozi već desetljećima, u zadnjih deset godina izvezli su proizvode i usluge u vrijednosti većoj od 8 milijardi kuna. KPT-ovi strojevi bruje i struje u preko osamdeset zemalja svijeta. Direktor Ivan Milčić za svaki transformator koji se gradi, čak i one koji izgledaju kao goli kostur, zna gdje ide - dok šetamo pogonom objašnjava: ovaj ide u Alžir, ovaj u Nigeriju, ova dva u Južnu Afriku, zatim Češka, Filipini, Norveška, Azerbejdžan...
Filipinske elektrane i elektrodistribucija jedan su im od najvjernijih kupaca, zemlja u koju, riječima direktora KPT-a, izvezu otprilike jedan transformator godišnje. Transformator je, ako vas nisu naučili u školi, električni sklop za mijenjanje napona i snage struje, a temelji se na metalnoj jezgri, stotinama namota manje ili više debele žice i tonama ulja koje služi za hlađenje ali i kao izolator.
Metal, žica, ulje - sve su to užasno teške stvari, ali nema varanja, ne možete napraviti trafo od plastike i Lego kockica. Končarovi transformatori teški su od nekoliko tona, do preko dvjesto tona. Ovako teški tereti uglavnom se izvoze preko luka u Rijeci i Vukovaru. O informatizaciji riječnih luka, inače, pisali smo u Mreži. Do same se luke trafoi voze posebnim kamionskim "kompozicijama" Zagrebtransa i/ili željeznicom. Zašto Vukovar? U Vukovarskoj se luci ovakav teret krca na teglenicu (baržu) i gura uz Dunav do Njemačke, pa zatim kanalima i sjevernim rijekama do neke od luka Zapadne Evrope (Hamburg ili Rotterdam). Zvuči neočekivano, ali veza preko Vukovara i Njemačke ili Nizozemske jeftinija je za transport do cijelog niza globalnih odredišta od veze preko Rijeke.
Izuzetno rijetko dogodi se da je kupcu toliko bitno da dobije trafo u "roku do jučer" da je za njega spreman poslati i transportni avion. U elektrani na filipinskom otoku Cebu instalirane snage 500 MW "riknuo" je jedan od dva transformatora - inače također Končarov, no do kvara nije došlo Končarovom krivnjom. Kupci su naručili novi, ali zbog za 50% smanjenog kapaciteta strujne mreže trpe svakodnevne goleme gubitke - u elektrani od dva bloka po 250 MW radi samo jedan. Gubici su toliko veliki da su umjesto čekanja da trafo dođe morskim putem za 40-ak dana, spremni unajmiti Mriju da ga doveze zrakom. Končar je, inače, naručeni novi trafo završio u super-brzih pet mjeseci, na što su izuzetno ponosni; uobičajeni rok za ovakav trafo je oko godine dana.
Ukupna masa transformatora je 210 tona od čega avionom ide glavni dio od 140 tona. Manji komadi idu odvojenim letovima, a masa ulja koja se lije u trafo je 42 tone - to će biti obavljeno na samoj lokaciji na Cebuu.
Foto: Oleg Maštruko
I Končarova tvornica transformatora, i Antonov, čiji avion dolazi po nju, djeca su socijalizma. Igrom slučaja, i jedan i drugi preživjeli su katastrofe privatizacije u svojim zemljama, sve one nesreće i debakle koji su pratili i prate i hrvatsku i ukrajinsku privredu, preživjeli su i pohlepnu šapu HDZ-a i neopisivu nesposobnost SDP-a, i sve one njihove prirepak-strančice čije je uhljebe negdje trebalo smještati, makar i po cijenu propasti smještajnog kapaciteta. Antonov smo posjetili i o tome pisali ovdje.
KPT se vodi i sklapa poslove isto kao i prije trideset ili četrdeset godina. Je burazi, recite vi što hoćete, ali sve što u ovoj zemlji vrijedi ili je vrijedilo (ali je rasprodano) stvoreno je u vrijeme vaših očeva i djedova. Sada svi skupa u očaju od šačice startupa i njihovih aplikacija za mobitele od po dolar i dvajspet centi očekujemo da nas dignu iz pepela, zaposle stotine tisuća mladih (i starih) i dokinu kataklizmičku nezaposlenost, čak i među generacijama koje, zbog jedne druge katastrofe - demografske - zapravo nikada nisu bile brojčano manje i po tom parametru lakše zaposlive.
Tu ću stati. Za jedan komentar dana na webu - dosta. O ostalom razmislite sami, te uživajte u fotkama koje smo napravili u Končarovim postrojenjima. Ne zamjerite HDR i fišaj, bili smo udarnički nabrijani. Kada za vikend Mrija dođe po trafo, nadamo se finiširati praćenje događaja godine i s nekoliko avijacijsko-utovarnih fotografija.
Oleg Maštruko, Bug.hr
(preuzeto uz dozvolu)