Foto: Hina
JUTROS je uhapšen Nadan Vidošević. Mnogi slave ili su zadovoljni - od Torcide i Gordana Marasa pa do gomile ljudi na društvenim mrežama.
U mainstream medijima sigurno nećete naići na potporu ‒ ili će vas ignorirati (u rijetkim trenucima kada se takvo što uopće i može izreći) ili će im biti neugodno što se takve stvari na takav način u javnosti iznose. Gorljivi će vas pak branitelji kapitalizma napadati da ne možete nikoga optuživati bez dokazâ i da ste ljubomorni što niste tako sposobni kao Todorić.
Većini je, doduše, ipak jasno da se za način na koji je trenutna političko-ekonomska vrhuška došla na svoje položaje može, u najmanju ruku, reći da su to bila mutna posla. Pa ipak će malo tko, pogotovo u javnosti, htjeti talasati i narušavati normalnost trenutnog poretka, koliko god ona bila utemeljena u čistom razbojništvu. Sada imamo što imamo i to je to. Ako previše upozoravate na to da je car gol, ispadate neozbiljni utopisti i bundžije.
U nekim se slučajevima ipak situacija mijenja. Pa tako bude uhapšen npr. Sanader, a sada i Vidošević. I onda se svi natječu tko će više po njima pljuvati, pisati o njihovoj golemoj imovini, sumnjivom načinu bogaćenja itd. To kreće još za pripremnih radnji za hapšenje. Recimo, već je po tome kako je Epehazija, koja uvijek djeluje koncelebrirano s vlastima, bila navalila na Vidoševića bilo jasno da mu se crno sprema.
U Hrvatskoj ne postoji borba protiv korupcije
Kada napadi na nečiju sumnjivu imovine ili radnje dobiju i institucionalni legitimitet (tj. kada DORH počne nekoga istraživati ili kada nekoga uhapsi), e onda se svi raspištolje. Tada možete kritizirati bez opasnosti zamjerki da nepotrebno i neprimjereno talasate.
Međutim, i u trenucima opravdanog slavlja zbog hapšenja eklatantnog kriminalca Nadana Vidoševića, treba ipak nešto imati na umu. U Hrvatskoj ne postoji borba protiv korupcije.
Iako povremeno poneki od "pobjednika tranzicije" završi u zatvoru, to nikako nije zato što "institucije rade svoj posao" i "pravna država djeluje". Nema nikakve sumnje, budimo realni, da svi koji završe u zatvoru jesu krivi, ali u zatvoru ne završavaju zbog toga, nego zato što su izgubili političko zaleđe (koje ih je dotad štitilo) ili kao žrtve politikantskih interesa drugih igrača i različitih vrlo prozaičnih okolnosti.
Npr. u prošlosti nas je zbog korupcije stiskala EU (opet ne iz nekih uzvišenih europskih ideala, nego zato što je lokalna korupcija prepreka ekonomskim interesima europskih kompanija koje ulaze u zemlju ‒ ako uza sve druge troškove morate plaćati još i mito lokalnim dužnosnicima, profit vam se smanjuje). Pa se onda zbog toga moralo uhapsiti neke manje igrače (primjerice, korumpirane profesore s Ekonomskog fakulteta i sl.).
Sve što se događa je samo jedan veliki šou
Ovo sve što vidimo je, koliko god nam moglo biti drago što je lepi Nadan završio u ćuzi, samo jedan veliki šou. Vidošević je, koliko god očito bio kriv, uhapšen jer je to nekome u ovom trenutku politički, iz ovog ili onog razloga, odgovaralo. Isto kao što je, primjerice, i postupak protiv Glavaša bio pokrenut ne zato što se nekome odjednom probudila savjest zbog onoga što je realno bilo počinjeno, nego zato što je to tada odgovaralo Sanaderu.
Pritom nije uopće važno kako do takvih progona dolazi. Dakle, nije bitno je li tu doista riječ o izravnim napucima vlasti državnom odvjetniku, kako sada tvrdi Sanaderova obrana, ili je riječ samo o tome da je Mladen Bajić, kako lucidno primjećuje Nikola Bajto u Novostima, politički oslušnik (a ne poslušnik). Može biti da je riječ i o jednom i o drugom. Ali da su tu posrijedi neki realni pozadinski politikantski interesi a ne samo "djelovanje pravne države", to bi nam trebalo biti svima bolno jasno.
U konačnici, prava borba protiv korupcije se ni ne može očekivati. Da bi se takvo što ostvarilo, trebalo bi pokrenuti istragu protiv cijele političko-ekonomske elite u državi.