Foto: FAH, Index
OVI DOGAĐAJI s izbjeglicama, strava je koliko se ksenofobnih strahova tu može pročitati. Ideološke granice se brišu, Hrvati, bili lijevi ili desni, pokazuju se kao uskogrudni, ksenofobni, uplašeni od svega novog i nepoznatog, bio to Uber ili sirijski imigrant, zatvorimo se u svoj mali tor i ne dajmo da nam tu itko dođe, svi nas mrze, svi nama, BAŠ NAMA, najboljima i najpametnijima, nešto žele OTETI, zbijmo redove i obranimo se. Oni DOLAZE, nešto će nam UZETI! (A nisu potpisali ni NDA.) Ne dajmo naše sheme organizacije taksi usluge (jer su valjda najbolje na svijetu?), ne mijenjajmo našu organizaciju autocesta (jer je i to najbolje na svijetu?), ne puštajmo izbjeglice (jer će nam zapaliti crkve i uništiti državu blagostanja i cirkularne ekonomije taman kad je počela savršeno funkcionirati?).
Nema u tim paranojama ništa novo, pa stanovnici našeg glavnog grada, koji je u većini zemalja najotvoreniji i najviše "izmiješan", neobično su zatvorena, ksenofobna i skučena skupina ljudi. Purgeri se ovdje boje da će im doći Dalmatinci i Hercegovci, pripadnici istog naroda i građani iste zemlje, i uzeti njihov inače divni grad namijenjen samo njima, kako se onda ne bi bojali nečeg još stranijeg i daljeg? Cammeo, jedna klasična old school taxi kompanija tipa kakve u EU svaki grad ima preko desetak, godinama je vodio krvavu borbu protiv ušančenih struktura i taksista s čijim nazadnim metodama rada nije bilo i nema ništa poredivo od Lisabona do Vladivostoka, a sad očekujemo da Uber, koji je za sve njih nešto vanzemaljsko, krene bez podmetanja?
Provincijalni, preplašeni, slabi
Ta argumentacija kojom se odbija sve strano i novo... Zapravo to nije argumentacija, nego stav prema životu, koji je toliko skučen i jadan, da bi se moglo o tome bez pol frke pisati kilometre teksta i s lakoćom ga demontirati. Interesantno je kako se ista nota u stavu provlači od ORaH-a, tobože na ljevici (NE Uberu, među imigrantima ima terorista, truju nas chemtrailisima) do HSP-a, Čistog HSP-a i svih njihovih kojekakvih ultra desnih varijacija. Eno ga ni Kajin neće imigrante, i ti tobože napredni i progresivni Istrijani pokazuju se kao ono što smo oduvijek znali da jesu - škrti, uskogrudni provincijalci, samo šta ne vole ni Zagreb i Tuđmana pa u očima površnog promatrača ispadnu "progresivci". Cijeli svijet razmišlja samo kako da NAS BAŠ NAS uništi i sjebe, ali nema frke dok su na braniku uskogrudnosti zajedno HSP, Orah i IDS (HDZ i SDP da ne spominjem).
Sve je to provincijalizam, strah i skučenost, svojstveno slabima, neobrazovanima i onima s manjkom samopouzdanja. U cijeloj Hrvatskoj nema jedne jedine iskreno otvorene i slobodoljubive stranke i pokreta!
Kajin demaskirao istarsku "progresivnost"
No, bez da trošim previše vremena i prostora, želim se osvrnuti samo na par specifičnih argumenata koje koriste gotovo svi ksenofobi, evo recimo baš spomenuti Kajin, jer ti "argumenti" baš strašno pršte neznanjem. Prvi ksenofobni "argument" glasi ovako: zašto ti izbjeglice iz arapskih zemalja bježe baš nama u Evropu i Hrvatsku? Zašto ne bježe u bogate arapske zemlje, u Saudiju i Katar i Kuvajt? To su njihova arapska braća, a imaju love, pa neka idu njima.
E pa dragi genijalci, to je kao da je netko za naše izbjeglice 1991., ili uostalom za ekonomske emigrante danas, rekao "Zašto Hrvati bježe u Švedsku i Njemačku i Irsku? Zašto ne bježe u Rusiju, Bjelorusiju i Poljsku? To su njihova braća Slaveni, govore sličan jezik i baš su si ful slični. Zašto Hrvati i Bosanci ne bježe u Moskvu? Zašto ne traže posla u Bjelorusiji umjesto u Irskoj?"
Kako vam sjeda takva argumentacija? Shvaćate li sad koliko je, barem ovo sa "zašto ne idu u zemlju X?", glupo? Shvaćate li da je razlika između Sirijaca i Kuvajćana ili Saudijaca znatno veća nego između Hrvata i Rusa? Ajde pokušajte za početak shvatiti barem to.
Zašto bismo primali izbjeglice u svoje kuće?
Drugi je blesavi argument - ako su ti izbjeglice dobri, primi ih ti u svoju kuću. Malo jača razrada ovog argumenta, koju su neki širili Facebookom ovih dana, traži da svaki "humanitarac" nekakvim garantnim pismom jamči za jednog izbjeglicu ili obitelj. Kakva bedastoća. Zbog čega bi to radili? Ovaj argument je na tragu spike - ako si protiv požara, odi ga sam gasi u svom dvorištu. Ako si protiv ISIL-a, odi sam uzmi pušku pa se bori. Ako si protiv kriminala, odi sam hvatati lopove. Ako si za zdravstvenu zaštitu - idi sam amputiraj nogu susjedu... (ili izdaj osobno garantno pismo za sve to). Ako misliš da ljudima iz poplavljene Gunje treba pomoći, odi im sam odnesi kartonsku kutiju hrane.
Čitav smisao modernih društava i država, tog Levijatana Thomasa Hobbesa, je u tome da zajednički, kroz sustav javnih financija, izdvajamo za neke potrebe koje smatramo općim i zajedničkim, i onda ih obavljaju ljudi specijalizirani i plaćeni za to. Dakle ne moram ja ići gasiti požar na Dugom Otoku, niti helikopterom voziti bolesno dijete, niti nekome izdavati "garantno pismo" za to - sve je već sređeno kroz poreze, vatrogasce, Crveni križ, Hitnu pomoć itd.! A ako to ne funkcionira, onda se slobodno možemo vratiti u feudalizam. Doduše, to kako se kod nas troši, odnosno rasipa porezni novac je drugi par rukava - uglavnom na plaće uhljebima i društvenom balastu. No, možemo ili tražiti da taj sustav radi efikasnije i kvalitetnije, ili ga posve ukinuti.
Sigurno neću povrh i pored javnih sustava koje skupo plaćam još dodatno nekome davati osobne garancije i nositi kašete s hranom jer je sustav nepošten i truo.
Narod odlučuje o prioritetima
Dakle, mogu smatrati da se ljudima u Gunji, ili izbjeglicama iz Sirije, treba pomoći, i bez da im osobno nosim kutije s hranom ili ih primam kod sebe doma. Riječ je jednostavno o alokaciji društvenih resursa - što mi, kao narod smatramo bitnim? Uhljebe po ministarstvima ili ljude iz Gunje? Gradnju rukometnih dvorana ili smještaj izbjeglica? Financiranje Dinama i Hajduka ili opremu škola i plaće za učitelje? Na ta pitanja, spontano, odgovaramo svaki dan, doduše na tako glup način da se i nama samima kasnije teško suočiti s istinom, odnosno odgovorima koje smo dali kada je trebalo.
Inače, nisam za automatsko prihvaćanje izbjeglica, kuće od čokolade, prozore od marmelade i kojekakve pseudo-humanitarne bajke koje su jednostavno neprovedive. Vrlo sam svjestan i ljudske prirode i ograničenosti resursa, na svijet gledam kao na inherentno surovo mjesto.
Problem je kompleksan i traži razumnu diskusiju, daleko širu od same Hrvatske. Za početak se zalažem za informiranost, širinu prema svijetu, humanost i racionalne argumente. Za početak...
Naime, nevezano s trenutno aktualnim problemom izbjeglica, ovoliko ksenofobnog straha i manjka samopouzdanja u susretu s Velikim Bijelim Svijetom koliko pokazujemo ovih dana – jednom narodu i društvu ne mogu donijeti ništa dobro. Nas je sve manje, broj stanovnika Hrvatske u rapidnom je padu – mi ćemo u nekom srednjem roku morati prihvatiti strance, imigrante, svidjelo nam se to ili ne. O Uberu da i ne govorim.