IRANCI su pronašli novi način kako da izbjegnu sankcije koje je Zapad "nalijepio" njihovom izvozu nafte, ali i kako da od istih zaštite kupce svoje nafte.
Samo sedam od 39 iranskih brodova još uvijek je uočljivo preko AIS (Automatic Identification System) sistema za praćenje, dok su ostala 32 iščezla za "radara" i tako efektivno prikrila svoje konačne destinacije, a samim time i kupce nafte koju nose.
Nestali s radara
Međunarodni zakoni zahtijevaju da svi brodovi ovog tipa budu opremljeni s nekoliko vrsta uređaja za praćenje, uključujući i satelitsku vezu. Međutim, kapetan broda ima pravo ove naprave isključiti zbog sigurnosnih razloga ili ako dobije takvu naredbu od vlasnika broda. RT podsjeća kako je i tijekom intervencije u Libiji nekoliko tankera isključilo svoje AIS uređaje kako bi potajno poslovali s Libijom tijekom krize.
Naftni analitičari procjenjuju kako je iranska tankerska flota nosila preko 10 milijuna barela sirove nafte kada je nestala s radara. "Iranski tankeri odsad će operirati u 'stealth modu'. Mnogi žele da se to izvodi što tajnije", kazao je za Reuters jedan visoki dužnosnik naftne kompanije koja surađuje s Iranom.
Kina najveći dobitnik "iranske krize"
Neimenovani europski stručnjak smatra kako su iranski brodovi vjerojatno krenuli put Azije, jer se nagađa kako je nekoliko tamošnjih velikih kompanija s Iranom dogovorilo naftne poslove pod uvjetom tajnosti, kako bi izbjegle međunarodne sankcije. U tom svjetlu, posebno je zanimljiva činjenica da je Iran upravo od Kine naručio nove tankere, kako bi u logističkom smislu bio spreman za sankcije koje će formalno na snagu stupiti u srpnju.
Kina je u nekoliko navrata govorila kako je se odnosi Zapada i Irana ne tiču, te da joj je u interesu jedino vlastito poslovanje. Tako bi Kina definitivno mogla postati definitivni pobjednik u "iranskoj krizi", jer će dobiti pristup velikoj, i potrebnoj, količini iranske nafte, možda i po "prijateljskoj cijeni".
SAD-u i Europi su se sankcije obile o glavu
Iran je po svemu sudeći već našao nove kupce za svoju naftu, što sugerira činjenica da je preduhitrio sankcije EU-a i SAD-a, te već sad prestao isporučivati naftu brojnim europskim zemljama. S druge strane, brojne zemlje Europe sad će teško nadomjestiti naftu koju su inače dobivali od Irana, a ukoliko i pronađu supstitute, oni će biti skuplji jer cijena nafte zbog krize rapidno raste. Zaključak je jednostavan - SAD-u i EU-u su se sankcije obile o glavu i na kraju bi oni mogli biti jedini koji će platiti cijenu svog tvrdokornog stava.