Ilustracija: Index
AGENCIJA Anadolija istražila je status nacionalnih manjina u Sloveniji i Hrvatskoj. Položaj nacionalnih manjina u nekoj državi često se uzima kao primjer za mjerenje stupnja demokratičnosti društva, izvještava dopisnik agencije Anadolija (AA). Pritom se misli na raspon od ustavno-pravnih regulativa, političkih prava na zastupnika u parlamentu, stečenih financijskih prava za ostvarivanje kulturne autonomije, pa do zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u državnoj upravi. Problem statusa nacionalnih manjina proteže se gotovo na sve novopriznate države bivše Jugoslavije, gdje su bivši konstitutivni narodi "preko noći" postali manjine. Pritom je zanimljiva usporedba dvije republike iz bivše Jugoslavije. Naime, Slovenija je članica Europske unije (EU) od 2004. godine, a Hrvatska će to postati za nepunih šest mjeseci.
Slovenija i "izbrisani"
Štoviše, Slovenija je 1992. godine skandaloznom odlukom Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) iz registra stanovnika izbrisala čak 25.671 osoba. Neki od njih rođeni su u Sloveniji, no porijeklom su iz drugih republika bivše Jugoslavije. Procjenjuje se da ih je oko polovice do danas riješilo svoj status i dobilo slovensko državljanstvo.
Slovenija je, odlukom Velikog senata Europskog suda za ljudska prava u 2012. godine proglašena krivom za kršenje ljudskih prava te je dužna isplatiti odštetu "izbrisanima". Zadnji rok tim ljudima za stjecanje prava stalnog boravka i državljanstva je 24. srpanj 2013.
O manjinskoj problematici u Sloveniji i činjenici da zemlja članica EU ne garantira bolja manjinska prava od Hrvatske, koja je u pristupnom postupku, agencija Anadolija je u Ljubljani razgovarala s politologom Denisom Strikovićem. On je u glavnom gradu Slovenije završio smjer Analiza i javna uprava, a trenutno se nalazi na doktorskom studiju interdisciplinarnog programa humanistike i društvenih nauka "Balkanski studiji".
"Diplomski rad sam pisao o političkom prezentiranju manjina iz bivše Jugoslavije, što je aktualna tema, barem u Sloveniji, koja se u pristupu razlikuje od ostalih država iz regije. Naime, razlika je u tome da je Slovenija u 90-tima bila ‘samo’ 10 dana u ratu i da nije imala unutarnjeg konflikta, odnosno, konflikta sa svojom manjinom. Slovenija se čak na višem nivou pobrinula za talijansku i mađarsku nacionalnu manjinu, ali je, na drugoj strani, zapostavila ostale. No, to pripisujemo i različitim pogledima iz EU na te ‘hibridne’ manjine, koje se nalaze između imigrantskih zajednica i manjina koje su to postale zbog promjena granica”, rekao je Striković za AA.
On se specijalizirao za pitanja manjina, aktivan je i u političkom životu Slovenije, a potpomaže i rad sandžačkog kulturnog i sportskog društva. "Manjine su se prilično angažirale u aktualnim prosvjedima u Sloveniji. Kada dođe do krize, pokazalo se, najteže je upravo za te najranjivije grupe manjina i da je oni više osjećaju. Kod zapošljavanja prvo se režu prava manjina. S deklaracijom o manjinama iz bivše Jugoslavije usvojilo se da će biti osnovan neki Savjet pri Vladi Slovenije. On je bio prva velika stvar za manjine u 20 godina, a oni su ga u krizi ukinuli", objašnjava Striković.
Hrvatska prednjači
Ipak, ne slaže se s ocjenama nekih analitičara da u Sloveniji vlada fašizam. "Ima desničarskih stranaka s problematičnim pogledima, ali pomaci nabolje postoje. Na prošlim se izborima vidjelo da je podosta stranaka na svoje liste uključilo i razne manjine kao kandidate. Nisu bili tamo kao predstavnici manjina, ali to pokazuje da su ih integrirali u stranke. To je pozitivno", smatra Striković.
S obzirom na ovaj podatak Hrvatska prednjači jer je trenutačno u Saboru Hrvatske sjedi osam zastupnika nacionalnih manjina. U Hrvatskoj, pak, manjine imaju prednost u zapošljavanju. "Diskriminacija je najveća prema Romima, kao nacionalnoj, te muslimanima kao vjerskoj skupini. Međutim, postoje pozitivni pomaci i vjerskim zajednicama se posvećuje sve veća pažnja. U tom smislu muftija Nedžad ef. Grabus ima puno bolji tretman kod države od predsjednika 'Bošnjačke kulturne zveze' kao krovne bošnjačke udruge u Sloveniji", naglasio je naš sugovornik iz Ljubljane.
Osobno kaže da ima više identiteta. Uz to što je Bošnjak, osjeća se i Slovencem. "Tom se problematikom bavim u svom doktoratu kao slovenski student i slovenski politolog. Rođen sam u Sloveniji i neminovno sam upijao karakteristike ove kulture i podneblja. Kao asimiliran, integriran ili izoliran pripadam Sloveniji. Da se vratim u krajeve od kuda su moji roditelji, opet bih bio neka manjina, drugačiji u svakom slučaju", obrazložio je ukratko ovu kompleksnu temu Striković.
Povlašteni Talijani i Mađari
Velika je, objasnio je, razlika u prihvaćanju tzv. autohtonih i ostalih manjina u Sloveniji.
"Talijanska i mađarska nacionalna manjina su na vrlo velikom stupnju. To je za pohvaliti, ali postoji drugi odnos prema ostalima koji imaju vrlo slab status. Bošnjaci, koji su najveća manjina u Sloveniji, ponajviše su dolazili kao radna snaga i teško da ćete naći nekoga kome je djed došao u Sloveniju pa da imamo drugu generaciju rođenu ovdje. No, što je sa Nijemcima, Jevrejima, Srbima i Hrvatima iz Bijele Krajine? Za njih se može reći da imaju povijest u Sloveniji. Talijani u Sloveniji imaju dvojezičnost, predstavnika u parlamentu, imaju svoju televiziju u Kopru, imaju dvostruko pravo glasa", pojasnio je on.
Težak položaj Bošnjaka
Striković ukazuje da je posebno težak položaj Bošnjaka. "Bošnjake se, za primjer, ne percipira kao manjinu već više kao neke imigrante koji su došli prije mjesec dana. Slovenija to mora popraviti i ima što naučiti od Hrvatske. Ta razlika između tzv. autohtonih i neautohtonih je prevelika i država si to ne bi smjela dopustiti. Financiranje manjina je najvažnije jer ono omogućava veći udjel manjina u školstvu i kulturi. Ovdje govorimo i o nastavi na materinjem jeziku. Svi skupa u Sloveniji dobijemo oko 200.000 eura, a to nije ni približno dovoljno", zaključio je Striković.