Foto: Arhiva
"Obveznici ovoga Zakona jesu jasno definirani, no kroz njega se provlače izuzeća od primjene pojedinih propisanih obveza pa su tako vjerske zajednice izuzete od izrade godišnjih programa i financijskih planova te su izuzete od vođenja knjigovodstva po načelu dvojnog knjigovodstva. Također, za razliku od ostalih neprofitnih organizacija koje su obvezne izvještavati o stanju i strukturi, promjenama u vrijednosti i obujmu imovine, obveza, vlastitih izvora, prihoda i rashoda, vjerske zajednice obvezne su sastavljati financijski izvještaj samo o primicima iz proračuna i izdacima.
Novim Zakonom propisana je i obveza da je neprofitna organizacija čiji je ukupan prihod u godini veći od pet milijuna kuna, obvezna jednom godišnje revidirati svoje financijske izvještaje putem ovlaštenog revizora. Međutim, i od toga su neprofitne organizacije koje imaju status vjerske zajednice također izuzete", upozorila je Tina Novak, članica Radne skupine za izradu ovog Zakona i voditeljica GRIF-a s dugogodišnjim iskustvom u radu udruga te poznavanju zakonodavnog i institucionalnog okvira te donatorskih procedura.
Koliko novca kroz milodare i ostale svoje usluge ubiru od samih vjernika , kao i od raznih poslovnih aktivnosti, vjerske zajednice, pa tako ni Katolička crkva, dakle, prema sadašnjem zakonskom prijedlogu, koji je u javnoj raspravi, ne moraju bilježiti, kao niti imati vanjsku reviziju, niti izrađivati godišnje financijske planove i voditi dvojno knjigovodstvo. One moraju izvještavati samo o sredstvima iz državnog proračuna, međutim, Crkva i s tim ima "problema" premda ju na to obvezuju zakoni o proračunu, izvršenju proračuna, državnoj reviziji i fiskalnoj odgovornosti te u konačnici i sam međunarodni Ugovor između Svete stolice i Republike Hrvatske.
Upozorenje i preporuke Državne revizije
No, kako se Crkva ne drži zakona baš kao plota, javnost nema nikakvoga uvida u njezine financije, pa čak niti one dobivene iz proračuna, a na što je prije par godina upozorila i Državna revizija na čije Izvješće o izvršenju proračuna za 2010. godinu valja podsjetiti:
"Pravne osobe Katoličke crkve ne dostavljaju financijske izvještaje nadležnim institucijama (FINA za Ministarstvo financija i Državni ured za reviziju) koji su propisani odredbama Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija. ... S obzirom da je prema odredbi ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, obveza pravnih osoba Katoličke crkve poštivanje zakona Republike Hrvatske o financijskom poslovanju te da prema matičnom registru pripadaju neprofitnim organizacijama koje su u obvezi primjenjivati odredbe Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija koje se odnose na vođenje računovodstva i financijskog izvještavanja, Državni ured za reviziju nalaže u komunikaciji s nadležnim predstavnicima Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica pokrenuti radnje u cilju upisa u Registar te sastavljanja i dostave financijskih izvještaja onih pravnih osoba koje ispunjavaju kriterije propisane Uredbom".
S obzirom na ovo, doista je nejasno iz kojeg su razloga vjerske zajednice, koje su jasno navedene kao obveznici primjene Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, u njegovim bitnim dijelovima izuzete i zašto se time nagrađuje ponašanje Katoličke crkve koja ignorira zakone Republike Hrvatske ? Cilj bi i u ovom slučaju trebao biti uvođenje reda u neprofitnom poslovanju, koje se mora temeljiti na načelu dobrog financijskog upravljanja i kontrola te na načelu javnosti i transparentnosti.
Crkva kao (ne)profitna organizacija?
Prošle godine HBK se pohvalio da su predali nadležnom ministarstvu financijsko izvješće o primljenim i utrošenim sredstvima iz državnog proračuna za 2010., ali javnost je opet ostala u mraku jer osim suhoparnog nabrajanja, ključnih detalja nije bilo, a i tada se navodno šuškalo da crkveni oci strahuju od manipulacije podacima. No, upravo bi transparentnost bila njihovo najjače oružje s obzirom da je prema Ugovoru o gospodarskim pitanjima, novac koji Crkva dobiva namijenjen uzdržavanju klera, izgradnji i uzdržavanju crkvi i pastoralnih središta koji nisu spomenici kulture te za karitativnu djelatnost.
Biskupske konferencije mnogih drugih europskih zemalja, poput Njemačke, Slovenije, Italije, kao i samog Vatikana doživljavaju posve normalnim javno objavljivanje svojih financijskih izvješća. Primjerice, slovenske škofije (biskupije) to čine preko interneta, uključujući ne samo tekst, nego i tablice, a Italija i Vatikan izvješća objavljuju u svojim glasilima s tim da Vatikan čak daje podatke o tome koliko su zaradili na iznajmljivanju nekretnina i koliko je i od koga Papa dobio milodara.
Andreja Žapčić / GONG