Foto: Index
PUT Ivice Todorića od vlasnika cvjećarnice do pravog gospodara Hrvatske, koji kontrolira cijeli maloprodajni prehrambeni lanac od polja do polica trgovina i zapošljava preko 30.000 ljudi, bio je tipično tranzicijski. Iako su na njegove malverzacije početkom devedesetih godina upozoravali i sindikati i mediji, Todorić je već tada, kao jedan od najvećih hrvatskih kapitalista, bio nedodirljiv, opisuje slovenski Dnevnik Todorića u tekstu objavljenom prošle godine.
Ironija nije mogla biti veća, piše Dnevnik. 62-godišnji Ivica Todorić, čiji je posao procvjetao nakon raspada Jugoslavije, naravno pod njegovim uvjetima, opet se udruživao. Najveći hrvatski tajkun, otac Agrokora, kupnju najvećeg slovenskog trgovačkog društva proslavio je uz zvukove narodnjaka iz Šumadije. Ali, to nije sve. Nakon ulaska u Sloveniju na tom mu je potezu čestitao i predsjednik Ivo Josipović, koji je Franji Tuđmanu nekoć javno spočitavao "nepravednu privatizaciju", od koje je ponajviše profitirao upravo Todorić. I naravno, Todorić je postao vlasnik Mercatora u trenutku kada je slovensku vladu vodila stranka izgrađena oko kulta ličnosti Zorana Jankovića, nekadašnjeg čelnika Mercatora, koji je 2006. godine s Todorićem dogovarao povezivanje na ravnopravnim temeljima.
Državni prijatelj broj jedan
Put Ivice Todorića od vlasnika cvjećarnice do pravog gospodara Hrvatske, koji kontrolira cijeli maloprodajni prehrambeni lanac od polja do polica trgovina i zapošljava preko 30.000 ljudi, bio je tipično tranzicijski. Nije transparentan, vječno na rubu zakona ili čak iznad njega, a dobio ga je zahvaljujući uskoj povezanosti s politikom. Kao što je 2012. godine u feljtonu "Nacionalni prijatelj broj jedan" napisao Saša Paparella, novinar magazina Forum, ime šefa Agrokora u javnosti se pojavilo 1993. godine, u trenutku kada je skoro trećina Hrvatske bila pod okupacijom, država rascijepana i u teškoj gospodarskoj krizi. U takvim vremenima Todorić se bogatio. Kupio je velik broj državnih poduzeća koje je sufinancirao s 80 milijuna maraka kredita koji je dobio za otkup kukuruza. Postao je vlasnik Jamnice, Leda, Konzuma, Zvijezde, DIP Turopolja, Bobisa, Leda, Silosa Vinkovci, Hotela Intercontinental...
Iako su na Todorićeve malverzacije početkom devedesetih godina upozoravali i mediji i sindikati, piše Dnevnik, a njegove financije je istraživala i policija, Todorić je već tada bio jedan od najvećih hrvatskih tajkuna i bio je nedodirljiv. S obitelji Tuđman se sprijateljio tijekom sedamdesetih godina, a država mu je pomagala gdje god je mogla - prilagođavanjem carinske politike i zaštitom domaćeg tržišta. Kao beskompromisni trgovac Todorić je to itekako znao unovčiti. Godine 1999., tik uoči Tuđmanove smrti, tadašnja Vlada je Agrokoru odobrila 31 milijun eura jamstva za izdavanje obveznica u inozemstvu. Konzum je nedugo nakon toga postao najvažniji trgovački lanac u Hrvatskoj. U ruke Todorića pali su i PIK Vrbovec, Belje, Kiseljak iz BiH i tvornica sladoleda Berpah Čapljina. Proširio se i na Srbiju, gdje je vlasnik maloprodajnog lanca Idea i proizvođača sladoleda Frikom, u Mađarskoj je kupio Fonyodi i Baldauf, probao se progurati i u Tursku (Migros) i Rusiju, a 2008. godine počeo tražiti put prema Mercatoru.
Gospodar politike, središnje banke i medija
"Prosječni Hrvat kupuje u Konzumu, gdje su dostupni proizvodi Agrokora: vođe i povrće, vino iz Istre, Srijema, Baranje i okolice Zagreba, Zvijezdino ulje i Ledov sladoled. Čak i kada nije u trgovini, hrvatski građanin najvjerojatnije novac ostavlja u Agrokoru - na kiosku Tiska ili Agrokorovim benzinskim crpkama. Statistički, vrlo je vjerojatno da je i zaposlen u Agrokoru", tako je Todorićevu moć opisao Paparella.
U posttuđmanovskoj Hrvatskoj je cijelo vrijeme dominirao politikom, podsjeća Dnevnik. Financirao je sve političke opcije i u Agrokoru zapošljavao bivše ministre i visoke Vladine službenike. Iz ruku su mu jeli i sindikati i mediji, koje (ne)posredno kontrolira kao vlasnik Tiska i najveći hrvatski oglašivač. Todorićevi krakovi godinama su sezale sve do vrha Hrvatske narodne banke, gdje je valutnu politiku, koja se temeljila na jakoj kuni, krojio bivši guverner Željko Rohatinski, od 2012. godine Todorićev savjetnik.
Upravo zato si je Todorić uvijek mogao dopustiti da radi ono što drugi ne smiju. Vodio je rat s Gavrilovićem i još jednim Tuđmanovim tajkunom, Lukom Rajićem, bivšim vlasnikom Dukata. Dobavljačima je produljio rokove otplate na više od 140 dana, a istovremeno od dužnika tražio otplatu dugova već nakon 40 dana. Danas živi u dvorcu koji je prema prvom planu trebao biti hotel. Na njega je upisana hipoteka od 54 milijuna kuna Hypo banke i Hypo Leasinga, koja se također našla pod povećalom austrijskih istražitelja.
Nakon Mercatora, nad Todorićem samo nebo - i vjerovnici
Kao neosporni pobjednik hrvatske tranzicije Todorić danas državu ima za taoca. Unatoč naznakama da njegova moć možda slabi, rješenje bi Todorić mogao pronaći u ulasku Hrvatske u EU, piše Dnevnik. Ako je dosad bio previsoko da bio pao u Hrvatskoj, nakon kupnje Mercatora tako će biti i u Sloveniji. Uz njega će biti povezano stotinu tisuća ljudi - zaposlenih, dobavljača, proizvođača i drugih partnera u Hrvatskoj i Sloveniji. Agrokor i Mercator zajedno imaju ukupno četiri milijarde duga, što je iznos potreban za sanaciju svih banaka u Sloveniji.
"Ne znam što bih još poželio. Samo se na nebo nisam uspio popeti", pjeva u jednoj od svojih pjesama spomenuti Miroslav Ilić. I zaista, čini se da je iznad Todorića zasad samo nebo, i vjerovnici, piše Dnevnik.
Na kraju, opet dolazimo do ironije. Sve što se u posljednjih deset godina događalo u Sloveniji je na jedan ili drugi način povezano s Mercatorom - od najkontroverznijih prodaja državnih dionica da lansiranja Jankovića u političku orbitu pa sve do dva rata protiv tajkuna i raspada carstva Boška Šrota. I ako Pahorova vlada nije željela da najvećom tvrtkom u Sloveniji vlada nekada najveći slovenski tajkun, današnju Vladu očito ne smeta što će Mercatorom zavladati najveći tajkun u regiji.