Foto: Hina
SVATKO tko se zabavlja međunarodnom monetarnom ekonomijom je upoznat s Dornbuschevim zakonom koji kaže da kriza dolazi sporije nego što se to od nje očekuje, no kad jednom stigne situacija eskalira neumoljivom brzinom, podsjeća na početku svoje nove kolumne za New York Times Paul Krugman, povlačeći paralelu s aktualnom situacijom u EU.
U kratkoj anamnezi krize, Krugman podsjeća na 2012., godinu u kojoj je, suočen sa spomenutim zakonom, predsjednik Europske centralne banke Mario Draghi rekao danas već proslavljenu rečenicu kako je "spreman učiniti štogod trebalo" i tako zauzdao strah investitora da će Španjolska i/ili Italija bankrotirati, odnosno ostati bez novca.
"Ono što se događa sada je pak radikalno drukčije. Ovo je kriza s usporenim tempom, ona uključuje čitavu Eurozonu koja polako klizi u deflacijsku klopku," procjenjuje kolumnist i dodaje da je ECB već ispucao dobar dio arsenala koji mu je zakonski dostupan unutar šturog mandata čija je prva, ako ne jedina briga, inflacija cijena od 2 posto.
"Na mene utječe razina intelektualne konfuzije koja je još uvijek duboko ukorijenjena. Njemačka je još uvijek ustrajna oko fiskalne neodgovornosti, što onemogućuje efektivnu stimulaciju" ekonomije, piše Krugman uz, za njega uobičajenu kritiku "utrke prema dnu", konkurentnosti koja obezvrjeđuje ljude i drugih političko-ekonomskih smjernica što su Europu dovele u nezahvalnu poziciju u kojoj se danas nalazi.
"Europa je svojom otpornošću već iznenadila mnoge, uključujući i mene. Ja mislim da je ECB pod patronatom Draghija velik izvor te snage. No, ja (i drugi ljudi s kojima razgovaram) sve teže mogu vidjeti kako će sve skupa završiti, odnosno, kako će sve skupa završiti bez katastrofe," zaključuje žestoki pobornik "kvantitativnog olakšanja" (tiskanja/stvaranja novca) Paul Krugman.