Screenshot: HRT
NAKON brojnih primjera naših (uglavnom vladajućih) političara koji nevješto barataju engleskim jezikom, pojavio se novi biser na - francuskom.
Radi se o hrvatskom ambasadoru u Parizu i povjesničaru Ivi Goldsteinu, koji je u emisiji "La Voix des 27" radijske postaje RSP koju vode studenti jednog od najuglednijih francuskih fakulteta društvenoga usmjerenja "Institut d'études politiques de Paris", pokazao nimalo zavidno znanje francuskoga jezika. Emisiju emitiranu 11. veljače ove godine možete poslušati ovdje.
Haška šetnica...
Snažni strani akcent koji čujemo od početka možemo proglasiti oprostivim. Međutim, ubrzo postaje očito da se aktualni ambasador bori s jezikom u kojemu "nije doma".
U više navrata miješa članove, tj. rodove koji u francuskom jeziku, posebice u izgovoru, imaju veliku razlikovnu ulogu. Tako, primjerice, umjesto riječi "la cour" koja znači "sud" izgovara riječ koja isto zvuči, ali upotrebljava član za muški rod "le". Budući da ta riječ ima pregršt homonima u muškome rodu, tako ispada da je Goldstein, umjesto o Haškome sudu, govorio o toku (npr. rijeke ili vremena), tečaju, šetnici (le cours) ili pak teniskom terenu (le court) u Haagu. Barem tako tvrdi najopsežniji francuski rječnik, frankofonima vrlo poznat "Le petit Robert".
Međutim, ako se još malo udubimo u slušanje i analizu nesretnoga intervjua, primijetit ćemo da se Goldstein nije osramotio samo gramatikom, nego i potpunim nerazumijevanjem pojedinih pitanja i neodgovaranjem na ista, odnosno, govorom o nečemu što s pitanjem nema nikakve veze. Također, više je puta imao poteškoća sa završavanjem misli i rečenica pa su mu u pomoć uskakali voditelj emisije i drugi gost Joseph Krulic. Neki od njegovih odgovora stoga su na začudno niskoj razini.
"Što mislite o uvođenju eura?" "60-ih smo imali marke"
Na pitanje hoće li se Hrvatska prikloniti tendenciji snažnije integracije zemalja članica Europske unije, što je već mjesecima aktualno pitanje o kojemu se raspravlja na svim europskim sastancima i summitima, Goldstein govori o tome "kako će Hrvatska postati dobar učenik Europske unije" i kako "uči komplicirane procedure EU-a". "Mi smo u prvoj fazi stjecanja tih znanja pa vam ne mogu precizno odgovoriti na pitanje", rekao je, među više teško prevodivih i nekoherentnih fraza.
Međutim, neki se Goldsteinovi odgovori ne mogu izvući ni na jezično neznanje, nego jednostavno nisu na razini glavnog diplomatskog predstavnika u nekoj zemlji. Govoreći o položaju srpske manjine u Hrvatskoj Goldstein je istaknuo da tu nema baš nikakvih problema te iznio i primjer: "Na primjer, gospodin Pupovac je moj prijatelj, igramo zajedno nogomet. Dakle, to nije problem", objasnio je tako ambasador status srpske manjine.
Na kraju je bilo govora o mogućnosti ulaska Hrvatske u eurozonu. Goldstein je rekao da bi taj scenarij za Hrvatsku bio mnogo bolji od neulaska. Spremnost Hrvatske na euro potkrijepio je prisjećanjem na njemačke marke. "Od 60-ih godina 20. stoljeća imali smo stranu valutu - njemačku marku. U to su se vrijeme sve cijene automobila i nekretnina tradicionalno izražavale u njemačkim markama, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji, čak i u Sloveniji", rekao je. Primjera ima još, ali ih nismo sve izdvojili.
Sin Milanovićeva savjetnika
Ivo Goldstein inače je povjesničar i sveučilišni profesor na Sveučilištu u Zagrebu bogate znanstvene biografije i bibliografije. Do odlaska u Pariz prošle godine predavao je i istraživao na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta. Na mrežnim stranicama toga fakulteta piše da se bavi "bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj". Široj javnosti je poznat zahvaljujući čestim gostovanjima u emisijama koje su zahtijevale njegovo znanje iz povijesti. U svibnju prošle godine opet se našao pod povećalom javnosti kada je njegova kandidatura za člana HAZU-a popraćena oštrom polemikom o njegovom radu. U HAZU tada nije primljen jer je dobio najmanje glasova od svih kandidiranih. Sin je također poznatog povjesničara Slavka Goldsteina koji je od siječnja prošle godine posebni savjetnik za kulturu premijera Zorana Milanovića.
Iz iskustva znamo da ambasadori često ne govore jezik zemlje u kojoj za to vrijeme predstavljaju svoju državu. Tako brojni strani ambasadori u Hrvatskoj na našem jeziku ne znaju ništa više od pozdrava i pokoje kurtoazne fraze. Ne tvrdimo da i naši ambasadori moraju znati francuski ili bilo koji drugi jezik, ali postoji bezbolno i elegantno rješenje koje bi naše političare i diplomate poštedjelo daljnjeg međunarodnog sramoćenja. To su - prevoditelji. Možda ih naši političari jednoga dana i otkriju.