Mesić protiv Josipovića: Šutnja je zlato dok ne usfali zlatnika

DOBRA je ova svađa dvojice predsjednika.

Barem smo dobili priliku čuti što Ivo Josipović i Stjepan Mesić zapravo misle jedan o drugome.

Tako smo doznali da Josipović smatra neprimjerenim da bivši predsjednik ima ured na doživotno korištenje, da taj ured koristi za privatne aktivnosti, da trošak nema opravdanja u onome što bivši predsjednik radi, pa čak i da nanosi štetu interesima Hrvatske, kao što je bio slučaj s Gadafijem.

S druge strane, saznali smo i da Mesić zamjera Josipoviću "stjecanje bodova na ljestvicama popularnosti nedorečenošću i izbjegavanjem zauzimanja jasnih pozicija", da je demagog koji ne želi reći kako će na kraju ipak dobiti predsjedničku, a ne profesorsku mirovinu, te da se čak valja zapitati "trebamo li takvog predsjednika".

A sve to saznali smo samo zbog novca.

Nije kriza tako loša

Da nije stisla kriza i da Milanovićeva Vlada nije Josipoviću oduzela ono što je Kosoričina vlada Mesiću dala, ostali bismo zakinuti za mnoge važne, ključne, a možda i presudne spoznaje.

Josipović je dvije godine šutio o neopravdanim troškovima Mesićeva ureda, sve dok nisu njemu oduzeli povlaštenu mirovinu. Mesić je šutio o Josipovićevu konformizmu sve dok mu nije dirnuo u njegov ured. Josipović je šutio o Mesićevim privatnim vezama i Gadafiju sve dok mu prethodnik nije nabio na nos činjenicu da će i on dobiti predsjedničku, a ne profesorsku penziju.

Šutnja je bila zlato dok se nisu pokefali za zlatnike.

Šutjeli kad je trebalo govoriti

Nije li se Josipović već davno trebao oglasiti s kritikom Mesićevih veza s libijskim diktatorom? Nije li to njegova državnička obaveza da štiti hrvatski interes? Kao što ga je štitio posjetom Miloradu Dodiku.

Nije li trebao ranije povesti brigu o Mesićevu navodnom trošenju državnog novca za "privatne aktivnosti"? Nije li to njegova obaveza kao čovjeka koji se zaklinje u pravednost?

I kad smo kod pravednosti, nije li Josipović trebao sam, prije svih, ustati protiv povlaštenih mirovina, a ne plakati da se predsjednik ne bi smio vraćati na burzu?

Pravednik na Pantovčaku

Od njega bi se tako nešto očekivalo, jer upravo je na toj platformi dobio izbore. A ne da Mesiću nabija na nos troškove ureda u trenutku kad on na Pantovčaku pozamašnim plaćama uhljebljuje prijatelje i poznanike, a da se njihovim uslugama zapravo uopće ne koristi.

Ili da krene u kritiku Vladina programa oporavka tek nakon što je ona dirnula u troškove njegova Ureda ili u njegovu povlaštenu mirovinu.

Ni Mesić nije cvećka

Jasno, ni Mesić nije cvećka. I on šuti dok ga se ne prozove. Šutio je o Sanaderu dok ga je ovaj puštao na miru, šutio je o Kosorici dok mu je izglasavala zakon prema kojem može doživotno koristiti ured. Šutio je i o Josipovićevu oportunizmu dok ga ovaj nije prozvao.

A sad su se bez problema dograbili za vratove oko povlastica.

Najbolja stvar u cijeloj priči jest njihovo tumačenje da sve to rade u našem interesu. Nikako u svrhu zaštite vlastitog dupeta.

Ovo je ipak polemika na jednoj višoj, predsjedničkoj razini.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.