Foto: FAH
RAZVOJ radnih odnosa u Hrvatskoj trebao bi se temeljiti na jakim sindikatima, djelovanju radnika kroz radnička vijeća, velikim socijalnim i radnim pravima, tripartitnom odnosu i dijalogu, te razvijanju sektorskog djelovanja uz posebnu pozornost prema politici plaća, istaknuo je u ponedjeljak ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić na konferenciji "Radni odnosi - razvoj i izazovi".
Za radnopravne odnose i Zakon o radu (ZOR) zainteresirani su svi - radnici jer im čuvaju radna mjesta, nezaposleni jer im ih omogućavaju, a umirovljenici jer veći broj zaposlenih osigurava sigurnost mirovinskog sustava. Izmjenama ZOR-a namjeravamo ubuduće pristupiti integrativno, zajednički s predstavnicima poslodavaca, sudaca radnih sudova i sindikata, najavio je Mrsić.
Fleksibilizacija radnih odnosa ostvarena izmjenama ZOR-a nije dovela do smanjenja radničkih prava već je omogućila da se tvrtke lakše i brže prilagode tržišnim uvjetima, povećaju konkurentnost i sačuvaju radna mjesta koja daju socijalnu sigurnost, jer plaća znači sigurnost i bijeg od siromaštva, ustvrdio je Mrsić.
Potočnjak: Ne mijenjati zakone svako malo
Profesor na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta Željko Potočnjak upozorio je da treba definirati glavne probleme u radnim odnosima, te potom formirati politike koje će potaknuti njihov razvoj.
Tako će Hrvatska osigurati stabilniji sustav i otklonili potrebu da svako malo mijenja zakone i time uzrokuje veliku pravnu nesigurnost, kao i da se desetak godina čekaju sudske presude i zauzimanje stajališta o nekim pitanjima iz nejasno uređenih zakona.
Bilo bi dobro da se u trenutku kada nema velikih konflikata oko donošenje nekih zakona otvori rasprava o tome i dobije viđenje struke, akademske zajednice, političkih stranaka, sindikata i poslodavaca, rekao je Potočnjak.
Najveći problem je neefikasna država
Najveći problemi su dugotrajni radni sporovi, nedjelotvornost državne uprave, sporost sudstva i pravna nesigurnost uzrokovana čestim promjenama zakona, ocjenjuje Potočnjak.
Za poslodavce su to organizacija radnog vremena i nejasne odredbe oko prestanka ugovora o radu, a za sindikate opadanje članstva i niska razina pokrivenosti kolektivnim ugovorima.
Radno pravo može biti jedan od instrumenata za izlazak iz krize, jer se s nesigurnošću svijeta rada treba suočavati i nalaziti prikladna rješenja, ističe Potočnjak.