Foto: FAH
S JEDNE strane je obitelj Cvjetković, čija je kuća na Bukovcu prije pet godina prodana na javnoj dražbi. S druge strane je kupac Boris Žibrat koji tih istih pet godina ne može doći do nekretnine koju je pošteno platio.
> Ovdje pročitajte drugu stranu priče
Iako su se slučajem deložacije obitelji Cvjetković hrvatski mediji zadnjih dana intenzivno bavili, odgovor na ključno pitanje - "Tko je u pravu?" - i dalje se teško razabire. Obje strane raspolažu dokumentacijom za koju tvrde da im daje za pravo, te pozivaju institucije pravne države da odrade svoj posao.
"Moj klijent je kuću kupio na javnoj dražbi 2010. godine po cijeni od 523.444 kuna. Prema sudskom vještaku procijenjena vrijednost nekretnine bila je 654.305 kuna. Platio je dakle oko 80 posto tržišne cijene", govori za Index Žibratov odvjetnik Ivan Kobaš pokazujući dokumentaciju kojom potkrepljuje svoje tvrdnje.
Marija Cvjetković tužila i supruga
Predočio nam je Kobaš i dopis kojim je Marija Veronkica Cvjetković od Općinskog građanskog suda u Zagrebu 11. siječnja 2010. godine tražila odgađanje javne dražbe, održane 27. siječnja iste godine, na kojoj je njihova kuća i prodana. Dokaz je to, tvrdi odvjetnik Kobaš, da Cvjetkovići ne govore istinu kada kažu da nisu bili upoznati s javnom dražbom.
"Gospođa Cvjetković tvrdi da nije bila upoznata s javnom dražbom te kuće. Ali kako je onda sudu mogla podnijeti prijedlog da se dražba odgodi? Samo ako je bila vidovita je mogla predložiti otkazivanje dražbe s kojom nije bila upoznata", tvrdi Kobaš.
"Gospođa Cvjetković također tvrdi kako nije znala da je njen suprug stavio hipoteku na kuću. Ali u zapisniku s ročišta u parnici koju je Marija Cvjetković vodila protiv svog supruga Tomislava jasno stoji njena izjava da je za hipoteku znala i da joj se nije protivila jer joj se takav postupak činio razumnim", kaže odvjetnik Kobaš.
Naime, kako objašnjava Žibratov odvjetnik, Marija Cvjetković protiv svog supruga pokrenula je parnicu radi utvrđivanja bračne stečevine, odnosno kako bi postigla da se polovica kuće na Bukovcu upiše na njeno ime. "Ja ne znam kako je taj postupak završio, nisam stranka u postupku, ali u trenutku provođenja ovrhe, ona nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Samo je Tomislav Cvjetković bio upisan kao vlasnik nekretnine", ističe odvjetnik Kobaš.
"Htio sam posebno naglasiti jednu stvar. Obitelj Cvjetković glumi žrtvu, prikazuje kao da je ta kuća nekakva njihova djedovina. Gospodin Cvjetković je kuću stekao na način da je 3. travnja 1991. godine zaključio s jednom starijom gospođom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Gospođa je preminula 4. listopada 1991. godine, dakle uzdržavao ju je godinu i pol dana i temeljem toga stekao pravo na predmetnu nekretninu. Pa vi sada zaključite koliko ga je to sve koštalo", naglašava Kobaš.
"Da su išta mogli dokazati, do sada bi dokazali"
Dodaje kako nikakvi sudski procesi koje obitelj Cvjetković vodi protiv Croatia banke ili bilo koga drugoga nemaju utjecaj na ovršni postupak u sklopu kojeg je njegov klijet postao vlasnik kuće u Mogilskoj ulici na Bukovcu.
"Oni mogu imati svoja potraživanja prema banci, dokazivati da su oštećeni, ali to je postupak koji se vodi još od 1999. godine. Da su išta mogli dokazati, do sada bi dokazali. Sve postupke koje su pokrenuli su izgubili, a mislim da ih je bilo više od deset. Izgubili su i na Ustavnom sudu pa je za pretpostaviti da će izgubiti i ostale postupke. Oni sukcesivno pokreću nove postupke, čim izgube jedan, pokrenu drugi, da bi što duže razvlačili ovaj ovršni postupak i ometali ga na taj način. Radi se o obijesnom parničenju i ništa drugo", tvrdi Kobaš.
"Moj klijent je kuću kupio na javnoj dražbi, upisan je kao vlasnik, a već pet godina nije uspio stupiti u svoju nekretninu. S tim da se za svaku deložaciju moraju osigurati sredstva: kamion, šlep službu, radnike, bravare... Sve to košta. I svaki puta dođe do odgode, ne krivnjom mog klijenta, nego policije koja nije sposobna provesti odluku suda", zaključuje Kobaš.