Foto: Dragan Matić/Cropix
PRIJE dvadeset godina ljude se palilo na ustaše i partizane, Srbe i Hrvate, komuniste i udbaše.
Prije deset godina palilo ih se na generale i ratne zločine, naciju i Domovinu, Haaški sud i Europsku uniju.
A danas ih Crkva i HDZ napaljuju na pedere i lezbe, spolni odgoj, Judith Reisman, kondome i pobačaje. I ponekog masturbatora.
Žestoka podjela
Unatoč daljnjoj gospodarskoj propasti Hrvatske, rastu nezaposlenosti i padu životnog standarda, stečajevima i porezima, kao i općoj besperspektivnosti kojoj su izloženi hrvatski građani, Zdravstveni odgoj postao je tema u vezi koje su se Hrvati najžešće podijelili.
Upravo onako kako su ratni zločini i optuženi generali dominirali u doba kad je Račanova koalicija spašavala državu nakon prve HDZ-ove pljačke i kad su gospodarski pokazatelji bili još gori nego što su danas.
Ali HDZ tada nije rušio vlast na ekonomskim temama, kao što to ne čini ni danas. Mobilizirao je javnost isključivo na ideološkim temama.
Od splitske Rive do Judith Reisman
Jer, istraživanja pokazuju da je ta ideološka, nacionalna i kulturološka podjela hrvatskog društva još uvijek znatno izraženija od socioekonomske. Kao što se to vidjelo na splitskoj Rivi 2001. godine, ali i ovih dana povodom gostovanja Judith Reisman, ljudi burnije reagiraju na vjerske, svjetonazorske, ideološke teme, nego na siromaštvo, egzistenciju, ekonomsku nesigurnost, zaduženost...
Nitko ne izlazi na ulici zbog ekonomske propasti, nitko se ne svađa zbog visokih poreza ili gubitka radnih mjesta. Ali zato je oko pedera i lezbi u Hrvatskoj praktički izbio mali građanski rat.
Pomaže Milanoviću
S jedne strane, takva situacija odgovara premijeru Zoranu Milanoviću jer zamagljuje prave probleme i skreće pozornost s odgovornosti Vlade, pružajući u isto vrijeme alibi pred njegovim biračima koji bi se u strahu od desničarsko-klerikalne najezde mogli opet okupiti u kampu takozvane lijeve koalicije.
S druge strane, ova histerija pogoduje i šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku jer daje vjetar u jedra njegovim ambicijama i mobilizira biračko tijelo na temama oko kojih njegova stranka može graditi strategiju povratka na vlast.
Agitiranje s oltara
Prije dvadeset godina Crkva je na sličan način pomogla HDZ-u da dođe na vlast. Agitirala je s oltara, pozivala birače da glasaju za stranku koja se proglasila ekskluzivnim zaštitnikom vjerskog i nacionalnog bića u ovoj zemlji.
Prije deset godina Crkva, odnosno dobar dio njezinih biskupa, pomagala je HDZ-u da na optuženim generalima i dignitetu Domovinskog rata ponovno osvoji vlast.
Sada mu je odlučila pomoći tako što huška vjernike protiv Zdravstvenog odgoja.
Može li ta histerija Milanovića stajati vlasti, kao što je stajala i Ivicu Račana? Odnosno, može li Tomislav Karamarko to iskoristiti kao što je to pošlo za rukom Ivi Sanaderu?
Sanader nudio nadu
Bivši predsjednik HDZ-a uzdigao se na valu antihaških sentimenata, konsolidirao desnicu i mobilizirao njezine birače, predstavljajući se kao energičan lider, moderan demokršćanski političar, odan naciji i vjeran Crkvi, ali u isto vrijeme otvoren europskim integracijama.
Riječju, Sanader je nudio nadu.
Tomislav Karamarko nudi strah i depresiju. On je mračnjak koji ne vodi Hrvatsku u europsku budućnost, već je sektaškom strategijom vraća u izolaciju.
Zamislimo da je na čelu HDZ-a, recimo, Milan Bandić. On bi crkvene dogme oživio svojom populističkom energijom, demagoškim parolama i hiperaktivnim mahnitanjem.
Karamarko izgleda i ponaša se kao inkvizitor.
Karamarkov mozak
Više plaši nego što privlači, paralizira umjesto da mobilizira, odbija umjesto da okuplja. Čime dovodi u pitanje dugoročnu isplativost ovog klerikalnog huškanja na pedere, lezbe, kondome i pobačaje.
U SAD-u je na sličan način Bushov politički strateg Karl Rove, od milja zvan i "Bushov mozak", mobilizirao klerikalnu biračku bazu, u trenutku kad je blijedio strah od terorizma, a ekonomija počela pokazivati prve znakove posustajanja.
I to mu je uspjelo, bez obzira što Amerikanci tradicionalno "glasaju iz džepa". Za razliku od Hrvata koji se ne uzbuđuju zbog praznih džepova, nego svađaju oko ispraznih parola.
Uglavnom, ono što se nekada nazivalo "opijumom za narod", sada je dobilo novo, upotpunjeno značenje. I praktičnu primjenu u političkoj manipulaciji.