Foto: Arhiva
MILAN F. ŽIVKOVIĆ zauzeo se za interes javnosti, a onda u vlastitom interesu zašutio. Promovirao se kao autor nove medijske strategije, a onda se sakrio pred svim medijima. Zaklinjao se u ozbiljno novinarstvo, a onda otkazao dolazak u emisiju javne televizije gdje se raspravljalo o njemu, njegovu prijedlogu medijskog poreza i njegovoj smjeni.
Bilo je to kao u onom filmu Mel Brooksa "Počnite s revolucijom, ja ću već stići".
Junački odšutio
Sada se za Živkovića, inače predsjednika SDP-ova Savjeta za medije, potpisuju prosvjedna pisma, SDP uglavnom anonimno (a kako drugačije?) ustaje u njegovu obranu, HNS se naziva "strankom loših ljudi", a Vesnu Pusić optužuje da je izjavom kako "tog malog treba smijeniti" bivšeg savjetnika "seksistički napala".
Kao da SDP-ov Luka Denona nije nedavno bubnuo: "Koji je k.... toj Vesni Pusić". A SDP to junački odšutio.
Upravo tako je Milan F. Živković prvo junački izašao s prijedlogom, a zatim junački pustio druge da ga brane.
Uspomene na Holy
Na televiziji, na društvenim mrežama, u novinama, u Saboru, u javnosti. Čovjek koji je stao iza neke nove medijske strategije očito nije bio u stanju promisliti jednodnevnu medijsku reakciju.
Uglavnom, ova histerija umnogome podsjeća na sagu s Mirelom Holy.
Premijer Milanović smijenio je ministricu okoliša nakon gafa sa stranačkim mejlom, ali je Radimir Čačić bio kriv. Svi su se potom digli u obranu uboge Holy, pisale su se peticije, uzbunile su se nevladine udruge, smišljale gradonačelničke kandidature, naricalo se nad činjenicom da je SDP više ne voli, da bi nacija odahnula kad je Holy konačno dobila što je tražila: mjesto u tri saborska odbora.
Nešto slično moglo bi biti i sa Živkovićem.
Službenik iz trećeg ešalona
Upravo je on izašao s prijedlogom koji je toliko uplašio premijera Milanovića da je navodno upozorio ministricu kulture Andreu Zlatar da se "ne šali s tim". Ona se spetljala pa najprije izjavila da s tim porezom nema veze, pa na opasku SDP-a preuzela političku odgovornost, pa se pokušala izvući tvrdnjom da o Živkoviću odlučuje uži kabinet Vlade, da bi na koncu poručila da će tog "službenika iz trećeg ešalona" sama smijeniti.
Uz prešutnu podršku Zorana Milanovića.
I opet je za sve bio kriv HNS, opet su se digle nevladine udruge, Živković je proglašen medijskim magom, o njemu - ali bez njega - organizirale su se emisije, a sam Živković netragom je nestao.
Jer je, poput Holy, očito shvatio da mu je tako najpametnije. U krdu možda smrdi, ali je toplo.
Sasvim očekivano, u ovoj histeriji nitko nije ostao čist.
Debakl HNS-a
Ministrica Andrea Zlatar ispala je totalno nedorasla funkciji, žalosno nevjerodostojna, pa i politički nemoralna. Njezina stranačka šefica Vesna Pusić uvjerljivo je odigrala Čačićevu rolu iz epizode s Mirelom Holy, prikazujući se kao bahata, neosjetljiva i totalno nekolegijalna političarka. Ako je vjerovati anonimnim SDP-ovcima, čak i kao "seksistica".
A iza svega toga opet je stajao premijer.
On je bio taj koji je svojedobno smijenio Mirelu Holy, ali ona nikad nije izravno uperila prst u njega. On se sada prvi uspaničio zbog medijskog poreza, ali HNS-ova ministrica se nikad ne bi usudila maknuti čovjeka iz premijerove kvote bez njegova odobrenja.
I ono najbolje, svega toga ne bi bilo da je Živković kojim slučajem bio član HNS-a. Niti bi bio smijenjen, niti bi ikoga bilo briga.
Otpadaju kotači
Ukratko, ispao je popriličan kaos.
Sasvim skladu s djelovanjem ove vladajuće koalicije. U kojoj se panično reagira i najavljuje smjena, u kojoj se bježi od odgovornosti ili se ona svaljuje na drugog, u kojoj bahati ispadi svojom frekvencijom sustižu medijske spinove, od stranačkih aparatčika se pravi heroje, dok javnost nema blagog pojma što se zapravo događa.
Jedino ima osjećaj da ovoj grunfovskoj Vladi otpadaju kotači.