Foto: Anita Bukljaš
NEMOJTE misliti da je odluka Agencije za zaštitu osobnih podataka temeljem koje su od javnosti skrivene imovinske kartice dužnosnika nešto slučajno. To je poruka vama, građanima Republike Hrvatske, to je poruka čak i Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, to je poruka novinarima, poruka svima, poruka koja ukratko glasi: "Vratite se u tor! Nemate pravo gledati koliko imamo, koliko smo pokupili i koliko na vaš račun gradimo dvorce i zamkove!"
Državni dužnosnik je javna osoba
Ukratko, Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka poručuju da su svjesni osjetljivosti ove teme, ali dodaju kako i dužnosnici imaju pravo na zaštitu podataka koji se odnose isključivo na njihovu privatnost, "a koji su javnom objavom postali dostupni ne samo hrvatskoj javnosti, već putem internetskih tražilica i globalno svjetskoj javnosti".
Podaci koji se odnose na bračno stanje, broj djece ili činjenicu da nemaju djecu, neto plaće na prijašnjem poslu i kredite sklopljene prije stupanja na dužnost, tvrde iz Agencije, predstavljaju "podatke iz privatne sfere življenja te upravo iz tih razloga grubo zadiru u privatnost svakog pojedinca pa tako i dužnosnika". Opširnije >>>
Što se zakonske pozadine tiče: Zakon o zaštiti osobnih podatka uredno kaže da se osobni podaci smiju prikupljati i obrađivati ako je ispitanik (osoba čiji se podaci prikupljaju) sam objavio te podatke. A imovinsku karticu dužnosnik ispunjava sam. I predaje nadležnom Povjerenstvu.
Državni dužnosnik, od predsjednice Republike i predsjednika Vlade naniže je kao prvo dobrovoljna dužnost. Svi znaju unaprijed u što se upuštaju. I da postaju javne ličnosti, koje eto moraju i ispuniti imovinsku karticu koja se javno objavljuje.
Imamo pravo znati!
Ako netko želi privatnost – uredno može odbiti visoku javnu dužnost, reći da mu je njegova privatnost najvažnija i živjeti u miru – i tu potpuno i apsolutno ima pravo na zaštitu osobnih podataka. No, ako je javna ličnost u smislu državnog dužnosnika, ako upravlja državnim milijardama i sklapa dnevno ugovora u vrijednosti više nego što prosječna osoba zaradi u životu – da onda imamo pravo znati tko je. Imamo pravo znati koliko zarađuje, odakle je došao, koliko je zarađivao, a imamo i pravo znati tko mu je bračni ili izvanbračni partner ili djeca – jer jako dobro znamo kako se u ovoj zemlji imovina prebacuje na familiju. Nismo više naivni i priče tipa "nemam ništa, sve je na ženi" smo davno apsolvirali.
Nadalje, želimo i imamo pravo znati koliko i koji kredit u kojoj banci ima! Netko može kao dužnosnik možda imati i bitno niže kamate od običnog građanina. A niže kamate mogu smrdjeti na sukob interesa. Zato i takve podatke želimo i imamo pravo znati.
Udarac Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kojeg vodi Dalija Orešković zadnjih mjeseci se iskazalo kao ažurno i časno tijelo, koje je bez ikakvih skrupula, odmaka i mudrijanja pokretalo postupke i donosilo odluke protiv političara – vladajućih, oporbenih, državnih, lokalnih.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i njegova snaga iznimno su dobar indikator stvarne demokratičnosti i recimo slobodno – poštenja u određenoj državi. Povjerenstvo kao takvo upravo je "izum" i izraz onih razvijenih demokracija u čijem društvu se želimo naći. Totalitarne države, lijeve i desne, razne banana republike i slične tvorevine ovakvo povjerenstvo nemaju.
I napokon, kada smo ga dobili, kada je počeli raditi, kada je svojim odlukama počelo šamarati i lijeve i desne i centar, dolazi naoko nevina odluka Agencije za zaštitu osobnih podataka, čija posljedica je da – podataka o dužnosnicima više nema online. Jer se eto – mogu pretraživati! I to Googleom! Ma zamislite! Pa i hoćemo da se mogu pretraživati, da o dužnosnicima možemo slobodno i bez ikakvih ograničenja saznati o imovini! Tome i imovinske kartice služe!
Nemojte misliti da je ovo slučajno
Samo nemojte misliti da je ovo slučajno, ili ideja nekog ćate koji doslovno tumači propise. Postoji jedna disciplina, iznimno popularna u raznim obavještajnim i srodnim krugovima, a zove se kibernetika društvenih sustava. Među ostalim, bavi se kako uz najmanje djelovanja dovesti do snažne reakcije.
Ovdje je jednim jedinim rješenjem navodno samostalne Agencije za zaštitu osobnih podataka, inače Agencije koja obično jako pazi da ne otvara teške teme, blokiran pristup imovinskim karticama političara. Sada slijedi nastavak pravnog postupka, priče, svađe, saborska pitanja – no kartica online nema. Umjesto sadržaja, mediji i građani će se baviti formom. Cilj postignut!
Ako ovo skrivanje imovinskih kartica nije dozvola za korupciju, što jest? Ako to nije činjenje cijelog naroda ludim – što jest? Ako to nije poziv na bahaćenje, lopovluk i korupciju, što jest?
Imovinske kartice trebaju biti vlasništvo građana
Mi građani stvaramo i gradimo Republiku Hrvatsku. Mi građani imamo pravo i dužnost birati one koji nas predstavljaju. Mi građani imamo pravo vidjeti njihove imovinske kartice. Imamo pravo vidjeti i njihove obiteljske odnose u ovom materijalnom dijelu. Jedino ograničenje toga trebaju biti maloljetna djeca – ali i njihova imovina treba biti javna, jer korumpirani političar uredno može sve prebaciti na maloljetnu djecu i uredno samo imovinom upravljati.
Model koji smo imali i usvojili i koji je godinama funkcionirao je dobar – štoviše Povjerenstvo ga je usavršilo informatičkim sustavom kako bi se izbjeglo "zaboravljanje" podataka. Ako je nešto još trebalo doraditi – neke kategorije podataka unijeti, pa evo možda i neke preskočiti – mjesto za to je Sabor.
Isključivo se u Hrvatskome saboru uz javnu raspravu treba mijenjati sadržaj imovinskih kartica, ako eto baš to treba! Pa da vidimo kome obojci a kome opanci, pa da vidimo tko se plaši a tko nema ništa protiv objave podataka.
Ovo što se sada dogodilo, neovisno od koga došlo samo je jedna poruka: "Nazad u tor! Vaše je da vas se muze i da vas se jaše, a ne da gledate što je tko od nas stekao!"
Dužnosnici – objavite sami podatke!
Pozivam državne dužnosnike koji odgovorno i pošteno odrađuju svoje obveze da sami, na osobnim stranicama i stranicama svoje stranke objave svoje imovinske kartice u potpunosti.
Ako je sve pošteno – zašto to ne pokazati građanima u izbornoj godini?