"KOJA vrsta ostavke postoji? Tvrdo kuhana ili meko kuhana?"
Tako odgovaraju premijeri kojima su se jaja našla u škripcu.
Gospodarska katastrofa se nastavlja, BDP pada dramatičnih 2,1 posto u drugom tromjesečju, a Zoran Milanović drskim sarkazmom odbija pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku. Obično "ne" bilo bi sasvim dovoljno, možda garnirano s ponekom informacijom o smjeru u kojem njegova Vlada planira povesti ovu zemlju.
Slučajni premijer
Nije se trebao sprdati, nije se trebao opet onako čudno šaliti (kao sa "slučajnom državom"), a nije trebao ni po tko zna koji puta u posljednjih par tjedana govoriti kako je "u cijeloj Europi teška situacija, a nekima je gore nego nama".
Jer u toj Europi neke vlade i neki šefovi država pokušavaju zaustaviti propast.
U Hrvatskoj se Milanović tek vratio s godišnjeg. Tri tjedna je odmarao dok je gospodarstvo klizilo u propast. Odmarao je na račun poreznih obveznika, pa ga zato oni imaju pravo pitati za rezultate.
Ili za ostavku. Tvrdo ili meko kuhanu, neka sam odabere.
Ako ni zbog čega drugog, a onda zbog ovakvog odgovora Milanović bi trebao ponuditi ostavku.
Uvrijedio javnost
Najmanje zbog omalovažavanja novinarke koja je bila toliko bezobrazna da otvori pitanje ostavke premijera u zemlji u kojoj još uvijek pada BDP, u kojem jedan ministar upumpava teško isisani novac u državnu blagajnu koju su rastrošna ministarstva probila za 800 milijuna kuna, a drugi ministar ne ispunjava obećanja o spasonosnim investicijama.
Milanović je uvrijedio čitavu hrvatsku javnost.
Uvrijedio ju je svojim sarkazmom, lakonskim odgovorom na suštinsko pitanje, sprdanjem na račun sve opravdanijeg pitanja o njegovoj ostavci. Nije stvar u tome da se u proteklih osam mjeseci očekivalo čudo, ali nije se očekivalo ovakvo ponašanje premijera.
Nije se očekivalo bacanje šupljih floskula, sarkazam, izvlačenje na svjetske probleme, traženje opravdanja umjesto plasiranje konkretnih mjera i rješenja.
Tko nije kriv?
Još malo pa će biti svi krivi: sindikati koji ne žele kresanje svojih prava, poslodavci koji ne cijene sve usluge koje im je učinila ova Vlada, građani koji već četiri godine slušaju o štednji, a još nisu ništa od toga naučili. Bit će kriva oporba koja ne postoji. Bit će kriv predsjednik države koji svoje marifetluke sakriva iza kritike Vlade. I naravno, bit će krivi novinari koji šire laži, depresiju, rezignaciju, a sada čak postavljaju provokativna pitanja.
Jedino neće biti kriv predsjednik Vlade.
Milanovića vjerojatno iskreno čudi - a kako vidimo i iritira - pitanje njegove ostavke. Zaboga, tek je došao na vlast. I pobogu, ima nadljudsku potporu u Hrvatskom saboru. I dovraga, predsjednik države mu čuva leđa. A tu je i onaj krampus od Karamarka. Pa neće valjda on doći na premijersku funkciju.
Koga bi, za ime boga, ovaj narod za premijera ako mu ni ovaj više nije dobar?
Nije njegova ostavka bitna
Osim toga, vjerojatno ga čudi pitanje o njegovoj ostavci zato što svi znaju da nije Milanović glavna osoba u Vladi. Nije on taj koji vodi gospodarstvo, nabija poreze, kadrovira po javnim poduzećima, onaj koji ne uspijeva skupiti investicije, onaj koji se svađa sa sindikatima. On je tu samo skretničar.
Nažalost, skretničar koji zahuktali vlak vodi ravno u provaliju.
Tehnička vlada
Vjerojatno neće trebati dugo da se opet jave glasovi koji se zalažu za tehničku vladu. Oni koji tvrde da trenutne političke opcije sve više pokazuju da nisu kadre nositi se s krizom. Previše se bave same sobom, kadroviranjima, uhljebljenjima, kompromisima, važu koalicijske snage, gledajući kako da opstanu na vlasti, a ne kako da obave ono što se mora.
I vjerojatno neće trebati dugo da se vidi kako je to zapravo nerealno.
Niti ima stručnjaka voljnih da se prime tog posla, niti bi se njima nužno više vjerovalo nego sadašnjoj Vladi. Ali ostaje činjenice da politika, ni bivša HDZ-ova, ni ova Kukuriku koalicije, zasad ne pružaju odgovore koji se od njih očekuju, pa čak ni uz patronat Bruxellesa.
Osim ovih sarkastičnih, naravno.
Ne znamo ništa
Angažman s MMF-om bila bi dodatna potvrda te teze, neovisno o obrazloženju kako bi se tu radilo tek o dobivanju povoljnijih zajmova.
Hrvatska javnost više ne zna ništa. Ni kako Vlada misli okrenuti trendove, ni što je čeka najesen, ni dokle će se štedjeti, ni kad će se početi ulagati, a najmanje kako će se građanima napokon početi olakšavati život.
Saznala je samo da imamo premijera s jajima. A la carte.