Josipovićeva udruga došla do monopolističkog položaja
Obradović, analizirajući djelovanje ZAMP-a na nizu konkretnih primjera, došao je do zaključka da je ovaj Zakon zapravo odobrio donošenje posebnih cjenika preko kojih je ZAMP došao do monopolističkog položaja. Ovaj sveučilišni profesor iz Dubrovnika tako je dokazao da postoji diskriminacija i među autorima glazbe zato što se autorski honorari ne isplaćuju autorima koji nisu članovi udruge, a udruga ne štiti ni stvarne autore od plagijatora glazbenih djela.
Kako su "pokrali" Branimira Štulića?
Uostalom, primjerice, tako je "pokraden" Branimir Štulić, frontmen Azre, koji do dana današnjeg nije dobio novac od svojih autorskih skladbi koje se svakodnevno puštaju u hrvatskom eteru jer nije član HDS ZAMP‐a.
Štulić ne prima novac ni od izdavača novih izdanja nekadašnjih Azrinih albuma Croatia Recordsa samo zato što nije član ZAMP‐a. Nije član ZAMP‐a između ostalog ni zbog toga što dvadesetak godina živi u Nizozemskoj i što prema njegovim tvrdnjama nema važeću putnu ispravu nego je osoba bez državljanstva pa i da hoće, ne može doći u Hrvatsku i učlaniti se u ZAMP.
U tom konkretnom slučaju HDS ZAMP ne štiti prava autora, nego vlastita. Od izvedbi Štulićevih pjesama naknadu uzima administrativni aparat ZAMP‐a, a uzima i proviziju koja može biti čak do 30 posto ukupno naplaćenih iznosa, iako ne prosljeđuje autoru njegov autorski honorar, objašnjava nam Obradović.
Obradović: Nije riječ o Zakonu, nego o otimačini
"Zakon koji bi trebao biti pravedan prema svima favorizira samo jednu skupinu autora dok potpuno obespravljuje sve ostale", tvrdi Obradović u svom radu dodajući da se ZAMP pred javnošću pokriva prvenstveno jednim od tvoraca tog zakona, autoritetom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, čiji intervju drži i na svojoj web stranici.
Time se, smatra Obradović, pokazuje da sprega moći i vlasti može ozakoniti otimačinu prihoda od turističkih, ugostiteljskih i obrtničkih djelatnosti, kao i od svih kupaca nosača memorije, a da se oni ne mogu braniti niti izbjeći plaćanje nametnutih im naknada čak ni kad ne koriste nikakva autorska djela.
Obradovićev rad posebno je bitan u posljednje vrijeme u kontekstu ratificiranja globalnog sporazuma o zaštiti intelektualnog vlasništva ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), koji izaziva opće negodovanje.
U razgovoru za Index, Obradović tvrdi da smo kod Zakona o autorskom pravu vidjeli koliko se on može zloupotrijebiti u smislu da korist ima samo uska grupa ljudi. ACTA otvara još veće mogućnosti da se pod okriljem zaštite autorskih prava obogati samo uski broj ljudi, dođe do potpune kontrole, a time i zlouporabe internetskog prostora.
Licemjerna izjava o krađi iz samoposluge
Obradović je posebno ljut na nedavnu izjavu predsjednika Josipovića koji je braneći ACTA-u rekao da nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno.
"To je isto kao da dođete recimo u samoposlugu, uzmete neke artikle, i kažete, gle, ovo mi je zgodno i lijepo, ja bih to uzeo i to je moje ljudsko pravo da se hranim", bile se su riječi predsjednika Josipovića. Obradović takvu izjavu smatra u krajnjoj liniji neprimjerenom.
"Po načinu kako je Josipović ustrojio ZAMP, mi svi građani plaćamo toj 'samoposluzi'. Mi plaćamo bez obzira ušli mi u nju ili nešto kupili. Eto, na takav vam način djeluje taj Zakon i ZAMP", kaže Obradović.
Obradović dodaje da potreba zaštite autorskih prava nije sporna, ali primjena Zakona o autorskom pravu u Hrvatskoj izaziva oduševljenje glazbenika i skladatelja, a zaprepaštenje i protivljenje privrednih subjekata i pojedinaca te autora likovnih, književnih, arhitektonskih, znanstvenih, fotografskih i ostalih autorskih djela.
Pod okriljem zakona Europske unije, iskoristio sve rupe u zakonu
Obradović u svom znanstvenom radu dokazuje kako je Josipović zapravo iskoristio "rupe u zakonu“ koje omogućavaju diskriminaciju mnogih autora u odnosu na autore i izvođače glazbe i službenike koji prikupljaju tu naknadu izjednačavaju s interesima Republike Hrvatske i Europske unije.
"Zaštita autorskih prava jest interes Republike Hrvatske, ali nametnuta naplata nečega što nitko nije koristio može biti samo zakonska otimačina i nepravda, a nikako naknada za uporabu autorskog djela", kaže Obradović dodajući da to što od naplaćene naknade i od onih koji nisu koristili nikakva autorska djela ima osobnu korist i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru i sadašnji predsjednik Josipović samo još više pokazuje da je sprega moći i vlasti ozakonila nepravdu.
Znanstveni rad o tome kako nam otimaju
Obradović se odlučio na svoj znanstveni rad jer kaže da je bilo nužno istražiti je li u Hrvatskoj zaista ozakonjena diskriminacija autora odnosno mogu li monopolističke udruge nametati cijene naknada za korištenje i potencijalnu mogućnost korištenja glazbenih djela privrednim subjektima i pojedincima, je li zakonski uvedena dvostruka naplata od dva ili više različitih korisnika jedne jedine izvedbe glazbenog djela i je li zakon pojam javnosti definirao u skladu s njegovim značenjem u komunikacijskim znanostima ili u skladu sa željom korisnika prikupljenih naknada da zarade što više novca.
U svom znanstvenom radu koristio se analizom, komparativnim metodama, analizom sadržaja, anketama, sintezom slučaja odnosno djelovanja Ive Josipovića kao znanstvenika, tvorca zakona, promicatelja interesa udruge HDS ZAMP i u isto vrijeme njegova utjecaja na pravosudne i državne dužnosnike zbog stavova objavljenih na mrežnoj stranici ZAMP-a.
Zakonski do monopola
Inače, monopolistički položaj HDS ZAMP‐u (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava) omogućio je upravo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u Članku 156. propisao kolektivno ostvarivanje prava, a u Članku 159. odredio da taj posao za jednu ili više vrsta prava može raditi samo jedna jedina udruga za pojedinu vrstu nositelja prava.