Slavonac koji je sedam godina radio u arapskom svijetu: Nikad više tamo, čak ni turistički

Ilustracija: Hina

S PODRUČJA Đakovštine na radu u arapskim zemljama, piše Glas Slavonije, još je desetak kolega Tomislava Salopeka. Vijest o Tomislavovoj sudbini neke je zatekla na radu u tom dijelu svijeta, a neke kod kuće.

Nitko od njih, kao ni članovi njihovih obitelji, prijatelji i znanci, ne želi u javnost. Ne žele se, prenosi Glas Slavonije, ni najmanjim detaljem dovesti u opasnost, jer, pokazao je i ovaj nesretni slučaj, teror ISIL-a ne događa se nekome drugome, nego se može dogoditi svakome.

Kako doznaje Glas Slavonije, tih desetak geofizičkih radnika radi upravo u Egiptu, Kurdistanu, Saudijskoj Arabiji, a neki od njih, koje su posljednji događaji zatekli kod kuće, navodno se više ne žele vratiti na rad u arapske zemlje.

Situaciju je cijelo ovo vrijeme pratila i obitelj Milković iz Piškorevaca koja ima višegodišnje iskustvo rada i života u arapskom svijetu, konkretno u Libiji, ali u vremenu kad je tom zemljom upravljao Gadafi.

Ivan Milković, piše Glas Slavonije, dobro je okusio što znači raditi za strane kompanije u arapskim zemljama i živjeti u njihovu mentalitetu. Sedam godina radio je za njemačku građevinsku tvrtku, a Libiju je prešao uzduž i poprijeko, od sela do sela, od grada do grada, od pustinje do pustinje, ukupno, kaže, 133.000 kilometara. On i supruga Katica događaje danas prate iz sigurnosti naslonjača u svojoj dnevnoj sobi, a tamo se, kažu, više nikada ne bi vratili, čak ni turistički.

"I za našeg boravka bilo je ondje često situacija na rubu incidenta, sukoba među njima samima, jer narod je to od osam-devet plemena, no nije to bila atmosfera opće nesigurnosti i straha kakvu danas nameće i kroji ISIL", za Glas Slavonije kaže Ivan Milković, koji za sebe kaže da je bio u dijelovima libijskih pustinja u koje ni noga kakvog Libijca nije kročila.

"Nakon 17 mjeseci rada i života bez obitelji u Libiji, svjestan da itekako trebaju takvog radnika kao što sam ja, zatražio sam od šefa da mi omoguće dolazak obitelji, pa su u Libiju za mnom došle živjeti supruga i kći. Ne možeš biti u tom svijetu a da nemaš problema, jer ti si kršćanin i to se i tada osjećalo, pogotovo nakon sukoba Libije s Amerikancima. Naša firma gradila je autoceste, mostove, kanalizacije i drugu infrastrukturu, pa smo radili i po Gadafijevim vojarnama, kompleksima, rezidencijama... Prema malom čovjeku bio je dobar, izgradivši ceste, stanove, no bahat prema srednjem i višem sloju… Što se tiče tadašnje sigurnosti nas stranih radnika, slučajeva kao što je ovaj s Tomislavom Salopekom nije bilo, kao ni situacija da strana kompanija za svog radnika mora platiti otkupninu i slično", svojih dana u arapskom svijetu za Glas Slavonije prisjeća se Ivan.