Sutkinja Dijana Grancarić ga je, naime, proglasila krivim samo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Grancarić smatra da je u postupku utvrđeno kako Đakić nije namjeravao ubiti 33-godišnjeg Predraga Vukčevića, u kojeg se zabio automobilom, nego ga samo teško ozlijediti.
"Olakotne" okolnosti
Incident se dogodio u siječnju 2010. godine. Đakić i Vukčević su se posvađali ispred lokala u mjestu Ugljan, nakon čega je sin HDZ-ovog zastupnika i šefa Hvidre svoju žrtvu pratio sve do Preka, gdje se nalazi trajektno pristanište.
Vozeći službeni automobil firme Zagreb trans, Đakić je Vukčevića pričekao na parkiralištu, te se zaletio na njega automobilom. U prva dva naleta uspio ga je tek okrznuti. Treći put ga je pogodio: Vukčević je naletio na haubu Renaulta Cangoo, udario glavom u staklo i ostao ležati na asfaltu u lokvi krvi.
Sutkinji Županijskog suda u Zadru to nije bilo dovoljno za zatvorsku kaznu koju je tražilo tužiteljstvo. Grancarić je pronašla niz olakotnih okolnosti: Đakić se pokajao, a i otac je dvoje djece. U korist mu je išlo čak i što je u trenutku napada bio prilično pijan (1,28 promila), jer je za sutkinju to bilo dovoljno da ga proglasi smanjeno ubrojivim.
Jednaki i jednakiji u pravnoj državi
Odnos snaga "jednakih i jednakijih" u "pravnoj državi" Hrvatskoj bio je vidljiv već i za vrijeme istrage protiv Đakićeva sina. Iako mu je isprva bio određen jednomjesečni pritvor, Hrvoje Đakić pušten je na slobodu nakon samo osam dana.
Pred istražnim sucem se branio šutnjom, te je dobio 30 dana pritvora zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke. Istraga je, međutim, provedena ekstremno, te je Đakić vrlo brzo zamijenio skučenu pritvorsku ćeliju nešto luksuznijim smještajem.