Ilustracija: ccfa.org
NA FACEBOOK stranicu Mladi napustimo Hrvatsku javila se Ida koja je svoju budućnost pronašla u Americi. Kaže da je poslala u Hrvatskoj stotinjak molbi za posao, a nakon što se nije uspjela zaposliti otišla je u SAD. Što radi, kako joj je bilo teško, opisuje u svom pismu. Poručuje da je bilo teško, ali da nema nikakvog motiva za povratak!
"Pratim sve vase postove iz daleke Amerike i odlucih se javiti kako bi mozda moja prica pomogla nekim drugim mladim ljudima da napokon odu van.
Nakon sto sam zavrsila fax cekala sam dvije godine da se ukaze prilika da pocnem raditi na recepciji hotela, poslala sam vise od 100 mailova na sve moguce hotele po cijeloj Hrvatskoj, pitala da volontiram, radim za minimalac, stagod, samo da dobijem iskustvo...nisam dobila nijedan odgovor. Preko prijatelja koji imaju kao neke veze dobila sam odg da "u Zagrebu nazalost ne mogu dobiti posao jer nisam Hercegovka". Ne ulazim uopce u pricu oko istinitosti te tvrdnje, jedino sto znam da su me 2 godine prosle cekajuci da dobijem posao koji vani dobivaju ljudi bez skole.
Normalno da sam odustala i pocela gledati kako da odem van. Odluka je pala na Ameriku. Krenula sam od Chicaga jer tamo imam rodbinu, no ni oni mi nisu uspjeli pomoci, nije bilo nacina da dobijem radnu vizu. No nisam tip koji odustaje i znala sam da mora postojati nacin, pa makar u nekom drugom gradu. Pocela sam googlati placene internshipe odnosno prakse u Americi, nasla par kompanija i odradila interview-e, ljudi rekli da ne mogu vjerovati da nisam mogla dobiti posao u Hrvatskoj i da imam sve preduvjete da dobijem posao. Nakon pocetne euforije nastala je mala pauza...NOVCI! Jako puno novaca. No i tu sam nasla izlaz...s obzirom da sam dotad 3 godine radila sezonski kao animator u Rovinju,otisla sam odraditi jos jednu sezonu na more (to mi se priznalo kao guest relations iskustvo jer je Amerima u ovom slucaju bitno imati godinu dana rada s gostima), tamo sam stedila ko luda da zaradim te novce i nakon toga se proces nastavio.
Morate biti odlučni!
Moram napomenuti da stvarno morate biti odlucni i uporni ako to zelite provesti u djelo jer proces je dugotrajan i treba imati strpljenje jer se sve odvija prema e-maila i skypea.
Nakon sto sam dobila ponudu od hotela u Philadelphiji, odradila sam interviewu preko mobitela te su mi u roku pola sata javili da sam dobila posao. Slijedilo je mjesec dana papirologije, odlazak po vizu, kupnja karte i put u Ameriku.
Znam da ce mnogi rec nema se, da imaju kredite, kako da skupe pare itd i vjerujem da je tako jer je u krajnjem slucaju i mojima u Hrvatskoj tako, roditelji mi nisu bili u stanju pomoci ni s jednom kunom jer doslovno nemaju.
Ideja grupe je da pomognemo jedni drugima svojim pricama te se ovaj post odnosi na mlade ljude u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, koji imaju diplomu i godinu dana nekakvog iskustva ili nemaju diplomu i imaju 5 godina iskustva. Ako postoji nacin da skupite oko $5000, u to ubrajam program + sve pocetne troskove do prve place, skupite snage i odite.
Meni je ovo bila najteza odluka u zivotu, ali nakon samo 2 mjeseca zivota ovdje, shvatila sam da nemam za cim zaliti i da nemam motiva vratiti se. Osim sto sam novcano u puno boljoj situaciji (nemojte ocekivati velike pare, to je samo placena praksa, ali opet dovoljno da zivite normalni zivot te cak malo ustedite), uzivam potporu cijelog teama te menadzera koji mi svako toliko naglasi da me planira zadrzati nakon sto praksa zavrsi.
Vrijeme ce pokazati svoje, ali dovoljno je i godinu dana vani da vam se otvore neka nova vrata. Ovdje se cijeni rad i imate mogucnost napretka. Ja stvarno ne sanjam vile i butlere, htjela sam samo priliku za rad, a bila sam primorana potraziti to vani jer u Hrvatskoj vise nisam imala sta raditi i nisam vise htjela sama sebi dopustiti da me gazi sustav prepun ljudi koji nas blamiraju po svijetu sa parolama "dej aftr jesterdej" i "pipl mast trast as".
Ukoliko netko ima pitanja vezana za agencije i proces prijave, slobodno mi se javi u inbox.
Pozdrav iz suncanog Phillija!"