AKO bismo trebali u jednoj jedinoj točki locirati ključni problem današnje Republike Hrvatske i hrvatskog društva, onda je to neupitno nesposobnost da se konstruktivno postavi prema suvremenosti i da samu sebe modernizira. To naravno ne vrijedi za sve građane RH ni za sve političke snage, ali nažalost vrijedi za većinu, ponajviše za onu šutljivu masu koja čini srednju struju hrvatskog društva. U korijenu tog problema je strah od promjene koji je toliko snažan da ga ne uspijeva nadvladati ni očito svakodnevno propadanje kojemu svjedoče svi ljudi u Hrvatskoj i svi ljudi izvan Hrvatske koji se za nas interesiraju.
Taj otpor prema suvremenosti i antimodernizacijski refleks današnje RH nije iznenađujući s obzirom na to da je direktan proizvod stava i ideologije prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegova HDZ-a te, naravno, i Katoličke crkve. Za razliku od prijašnjih velikih lidera hrvatskog naroda koji su se i vidjeli kao modernizatori i to u praksi bili (Stjepan Radić, Tito), Tuđman nikad nije imao viziju budućnosti RH osim kao neovisne države koja bi valjda trebala onda i neko mitsko tisućljeće u budućnosti biti petrificirana u stanju u kakvom ju je on stvorio.
Od svih primjera Tuđmanove antimodernosti možda je najvažniji onaj koji je i najosobniji - on je kao otac smatrao da brak njegove kćeri ovisi o njegovoj dozvoli i blagoslovu pa je kći Nevenka morala bježati od kuće da bi se protiv roditeljske volje vjenčala s muškarcem kojega je voljela. Dakle, Tuđman na osobnom nivou nije prihvatio ni onaj nivo socijalističke modernizacije koji je ženama koliko-toliko jamčio autonomiju odlučivanja, nego je cijeloga života i do samog kraja ostao zadrto patrijarhalan.
Suvremenost nam se događa umjesto da pokušamo njome upravljati na vlastitu korist
O tome zašto je Katolička crkva antimodernizacijska snaga teške kategorije u hrvatskom društvu ne treba previše trošiti riječi, to je općepoznati fundament klerikalnog djelovanja.
Hrvatski je ključni problem danas, kao i uzrok i dalje nezaustavljivog propadanja, što se odbijamo modernizirati i na konstruktivan način priključiti suvremenosti. Naravno, živimo u globaliziranom svijetu te je suvremenost prodrla i u Hrvatsku - primjerice, ne nedostaje nam smartphonea i profila na Facebooku - ali to su primjeri suvremenosti koja se dogodila Hrvatima, a ne suvremenosti koju su oni izabrali i kojom kroz pametnu politiku pokušavaju upravljati onoliko koliko je moguće.
Švedska i Kanada kao Sodoma i Gomora za hrvatsku retrogradnu desnicu
Jedan od uočljivih primjera otpora suvremenosti je orkestrirana kampanja hrvatske klerikalne i ekstremne desnice protiv Švedske i Kanade. Te dvije temeljno lijevo-liberalne države i društva su na desničarskim portalima i u ustima klerikalnih aktivista redoviti primjer smaka svijeta i propasti civilizacije, iako su po svim objektivnim parametrima i Švedska i Kanada daleko uspješnije države od Hrvatske jer svojim građanima, ali i doseljenicima, nude priliku za mnogo bolji život nego Lijepa Naša. Hrvatska desnica, koja se odnedavno kiti epitetom suverenista, pokušava Hrvate uvjeriti da su Švedska i Kanada pakao na zemlji, no za Hrvate je očito mnogo veći pakao sama Hrvatska s obzirom na stotine tisuća iseljenih, između ostalih, i u tu švedsku Sodomu i tu kanadsku Gomoru.
Odnedavno je Kanada postala još veća strahota po mišljenju hrvatskih antimodernizacijskih snaga jer ne samo da je to zemlja u kojoj se zakonski štiti transrodne ljude nego je to i zemlja u kojoj je marihuana legalna. Jezuš Marija!
Protiv legalizacije nema uvjerljivih racionalnih argumenata
Kanada se tako pridružila malom broju pametnijih zemalja svijeta koje su odlučile napustiti poziciju gnjilog moraliziranja i širenja laži o marihuani, a da u Hrvatskoj ima političke hrabrosti, modernizacijskog impulsa i želje da se nadiđe rašireno licemjerje, pridružili bismo se Kanađanima u legalizaciji trave. Ili možemo krenuti putem Novog Zelanda, koji je za 2020. najavio referendum o legalizaciji kanabisa. Hrvatska desnica obožava referendume, zar bi joj takav smetao?
Protiv legalizacije marihuane ne postoji nijedan uvjerljiv racionalni argument, nego je tek riječ o hrpi konzervativnih laži i gluposti (ne da mi se trošiti prostor na detaljnije demantiranje fama o tome kako trava vodi do heroina i sl.), dok bi blagodati za hrvatsko društvo bile ogromne. Zadržat ću se samo na pet ključnih razloga, iako ih ima mnogo više.
Prvi razlog za legalizaciju marihuane u Hrvata je, naravno, ekonomski. Hrvatska je u ekonomskom smislu propala država u kojoj je doista potentna jedna jedina grana privrede, a to je turizam. Legalizacijom marihuane Hrvatska bi dobila priliku izgraditi cijeli novi gospodarski sektor koji bi mogao zapošljavati mnogo ljudi i koji bi bio i savršeno komplementaran već spomenutom turizmu. Hrvatska bi se tako i unutar Europske unije, odnosno tržišta od 500 milijuna ljudi, mogla pozicionirati kao vodeća svjetska sila - da, svjetska! - u proizvodnji i prodaji marihuane. Značajan dio infrastrukture je već tu, samo je treba prenamijeniti. OPG-i koji bi se prebacili na marihuanu sigurno bi imali bolje prihode od onih na koje mogu računati sa pšenicom i kukuruzom, a da ne spominjem distribucijske mreže, pakiranje, marketing itd. To su tisuće i tisuće potencijalno odlično plaćenih dugoročnih radnih mjesta, dakle baš ono što Hrvatskoj očajnički treba.
Želite li da vam se djeca masovno iseljavaju u Irsku i Njemačku ili da su kod kuće i rade u hrvatskoj industriji marihuane?
Drugi razlog je nadilaženje prethodno opisanih antimodernizacijskih impulsa. Legalizacija marihuane i koristi koje bi ona proizvela za cijelu Hrvatsku pokazali bi Hrvatima da vrijedi zakoračiti u novo, da vrijedi biti odvažan, da vrijedi biti među prvima na svijetu u nečemu, a ne kukavički se šlepati u sredini ili tavoriti na začelju. Legalizacija marihuane bi najvjerojatnije imala konkretan materijalni i duhovni transformacijski efekt na hrvatsko društvo, koje bi s tim jedinim potezom konačno ušlo u 21. stoljeće. To ne bi bio kraj, nego tek početak jer legalizacija marihuane je politički projekt koji Hrvatima konačno nudi priliku za realan optimizam, koji bi onda domino-efektom proizveo i druge modernizacijske poteze.
Treći razlog je generacijski. Možda je ovo vijest za Hrvate iznad 50 godina, ali evo: vaša djeca i unuci svi puše travu ili su je barem probali. Ono što su hrvatskim seniorima bili pivo i rakija, mlađim generacijama je trava. Trenutno važeći zakoni, koji zahvaljujući SDP-u ipak nisu drakonski, predstavljaju truli kompromis između predrasuda izumirućih i životne realnosti ljudi koji su objektivno budućnost Hrvatske. Zbog toga što je hrvatske babe i didove pregazilo vrijeme i što su mnogi od njih inficirani stavom da sve mora biti kako oni hoće, pa neka i propadne, mlađe hrvatske generacije žive pod policijskim terorom zbog par grama marihuane. Ako je starijim hrvatskim građanima kao najdiscipliniranijem glasačkom bloku doista stalo do budućnosti Hrvatske i budućnosti njihovih potomaka, onda bi trebali biti za legalizaciju marihuane, a ne protiv. Zapravo, trebaju napraviti jednostavan izbor, naročito oni u Slavoniji: želite li da vam djeca masovno odlaze u Irsku i Njemačku ili želite da ostanu tu i rade u hrvatskoj industriji marihuane?
Legalizacijom marihuane se u kontekstu kriminala jednim udarcem ubijaju dvije muhe
Četvrti razlog se tiče policijsko-pravosudnih resursa i njihove racionalne alokacije. Naime, svako trošenje ljudi, energija i vremena na policijsko i pravosudno bavljenje konzumacijom, proizvodnjom i prodajom marihuane bi u slučaju legalizacije postalo izlišno pa bi se moglo usmjeriti prema pravom kriminalu kojega u Hrvatskoj ne manjka. Jednim potezom bi se skoro pa preko noći ukinuo cijeli sektor kriminalne ekonomije, a policiji ostavilo više ljudi da se bave progonom opasnih i velikih kriminalnih zvjerki. Rijetko kada se u životu i politici doista nudi mogućnost da se jednim udarcem ubiju dvije muhe, a legalizacija marihuane bi u ovom kontekstu bila baš to.
Peti razlog se odnosi na to da su Hrvati već dugo u stanju naizmjenične malodušnosti i bijesa, što zagađuje društvenu klimu i čini Hrvatsku mjestom koje je odbojno za život. Malo opuštanja uz legalnu marihuanu svima bi nam dobro došlo, ponajprije onim veteranima koji dane provode uz koktel rakije i Thompsona. Skoro je deplasirano podsjećati da je po svim relevantnim istraživanjima marihuana manje štetna od cigareta i alkohola, koji su, pak, legalni. Ako kao društvo toleriramo, pa i prihvaćamo agresivne pijance (npr. Mladena Grdovića), onda doista ne bismo trebali imati problema s napušenim ljudima koji se cerekaju i nikoga ne žele tući. Predmnijevam i da bi se povećala razina rasprave u saboru jer slobodno asociranje pod utjecajem THC-a sigurno ima više smisla od bilo čega što inače izgovaraju saborski zastupnici HDZ-a.
Bolje biti napušen nego se pijan valjati po podu s članskom iskaznicom HDZ-a na čelu
Uostalom, usporedite trenutnu hrvatsku realnost s opisom djelovanja marihuane koji mi je u intervjuu svojedobno iznio njemački filozof dr. Sebastian Marincolo, autor hvaljene knjige koja pledira za legalizaciju.
“Kada su high, korisnici često mogu hiperfokusirati svoju pažnju što stvara intenzivnije osjećaje, misli i priziva intenzivnija sjećanja. Kada ste napušeni, možete imati i problema s kratkotrajnim pamćenjem pa ćete zaboraviti kraj vica koji pričate. No zato se zna pojačati epizodno sjećanje pa vam se mogu vratiti davno zaboravljene životne epizode s nevjerojatnom razinom detalja, kao da ste transportirani u prošlost. Sposobnost prepoznavanja uzoraka također se pojačava ako ste high pa korisnici često spominju da pronalaze nove obrasce u umjetnosti, prirodi ili pak ponašanju prijatelja. Drugima se najviše sviđa poticanje mašte, primjerice, zvučne ili taktilne, pa i okusne, što je nekim kuharima pomoglo u stvaranju novih jela i recepata. Mnogi korisnici najviše cijene povećanje introspektivnog razumijevanja, a kod nekih se povećava empatija kad su high. Bezbroj je korisnika marihuane istaknulo da im je konzumacija pomogla u smišljanju novih ideja, dolasku do novih spoznaja, pa i znanstvenih otkrića”, objasnio je Marincolo.
Pa ne zvuči li to bolje nego da se olešiš od brlje i s članskom iskaznicom HDZ-a zalijepljenom na čelo valjaš po podu?
Naravno, ne očekujem da racionalni argumenti promijene stavove protivnika legalizacije jer njihovo protivljenje ionako nije utemeljeno u razumu i činjenicama, nego u zadrtosti i negativnim emocijama. Stoga im samo mogu reći: “Yeah, well, that’s just, like, your opinion, man.”
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala