Desetljećima je Balkan bio žarište geopolitičkih napetosti. Povijesne složenosti i etnički sukobi učinili su ga plodnim tlom za vanjsku manipulaciju.
Tijekom posljednjeg desetljeća Rusija se etablirala kao snažna remetilačka sila, koristeći svoj utjecaj za destabilizaciju Balkana, potkopavanje europskog jedinstva i izazivanje zapadnih demokracija. Međutim, unatoč sve brojnijim dokazima o zloćudnim aktivnostima Moskve, ostaje zabrinjavajuće samozadovoljstvo među zapadnim silama, čije nedjelovanje riskira prepuštanje vitalne regije agresivnom protivniku, za Kyiv Post piše Orhan Dragaš, srbijanski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose.
"Ruski interes nije slučajan"
Ruski interes za Balkan nije ni nov ni slučajan, to je proračunata komponenta njezine šire vanjskopolitičke agende usmjerene na očuvanje njezine sfere utjecaja, projiciranje moći i destabiliziranje Europe. Balkan sa svojom mješavinom povijesnih sukoba, etničkih podjela i političke nestabilnosti predstavlja idealnu pozornicu za moskovsku strategiju upravljanog kaosa. Poticanjem nestabilnosti u regiji Rusija nastoji postići nekoliko strateških ciljeva.
Prvo, ima za cilj spriječiti potpunu integraciju balkanskih zemalja u zapadne institucije kao što su NATO i Europska unija. To je bilo očito u glasnom protivljenju Rusije širenju NATO-a tijekom pristupanja Crne Gore 2017. i Sjeverne Makedonije 2020. godine. Obje zemlje suočile su se s nizom kampanja dezinformiranja i tajnih operacija koje je orkestrirala Moskva.
Drugo, Kremlj koristi Balkan kao točku pritiska da oslabi i podijeli EU. Zamor od proširenja EU-a i percipirana ravnodušnost prema regiji stvorili su prostor Rusiji da se predstavi kao alternativni partner, osobito u zemljama poput Srbije, gdje su proruski osjećaji još uvijek iznimno jaki. Držeći Balkan u stanju stalne neizvjesnosti, Moskva se nada iskoristiti podjele unutar EU, potaknuti neslogu među članicama i na kraju potkopati europsku koheziju.
Hibridno ratovanje
Konačno, akcije Rusije na Balkanu služe kao poligon za njezinu širu taktiku hibridnog ratovanja. Moskva usavršava svoje tehnike utjecaja, u rasponu od kibernetičkih napada do kampanja dezinformiranja te ih primjenjuje na druge dijelove svijeta, uključujući istočnu Europu i Bliski istok. Balkan je, dakle, ne samo meta nego i laboratorij ruskih malignih aktivnosti.
Ruske metode na Balkanu su višestruke i kombiniraju čvrstu silu sa sofisticiranom taktikom mekšeg pristupa. Kremlj je koristio širok raspon sredstava, uključujući energetsku ovisnost, političku korupciju i agresivnu propagandu, kako bi učvrstio svoj utjecaj i postigao svoje ciljeve.
Rusija je ovladala umijećem dezinformiranja na Balkanu, iskorištavajući fragmentirani medijski krajolik regije i slabu institucionalnu otpornost. Ruske dezinformacije primarno ciljaju na Balkan, svakodnevno šireći stotine lažnih vijesti i teorija zavjere kako bi potaknule antizapadne osjećaje i produbile društvene podjele, navodi Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS).
Snažna uporišta prokremaljskih medija
Ruski državni mediji poput Sputnika i RT-a uspostavili su snažna uporišta u regiji, emitirajući sadržaje koji veličaju rusku moć, omalovažavaju Zapad i potiču nacionalistički žar.
Energetska ovisnost još je jedno moćno oružje u arsenalu Moskve. Rusija je i dalje dominantni opskrbljivač prirodnim plinom za nekoliko balkanskih zemalja, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, i koristi ovu ovisnost za politički utjecaj. Na primjer, Srbija je gotovo u potpunosti ovisna o ruskom plinu i nije poštivala sankcije EU protiv Moskve. Kremlj je također uložio velika sredstva u projekte energetske infrastrukture poput plinovoda, koji rusku energiju šalje duboko u srce Balkana.
Rusija je sustavno njegovala političke saveznike na Balkanu kroz kombinaciju financijskih poticaja, političke podrške i tajnih operacija. Ovaj utjecaj je najočitiji u Srbiji i Republici Srpskoj, entitetu sa srpskom većinom u Bosni i Hercegovini, gdje je Moskva izgradila snažne veze s nacionalističkim čelnicima koji podupiru protuzapadnu retoriku i politiku.
Odgovor Zapada je neadekvatan
Unatoč jasnim namjerama i akcijama Rusije na Balkanu, odgovor SAD-a i EU bio je krajnje neadekvatan. Umjesto da se izravno suoče s malignim aktivnostima Moskve, zapadne su sile često sporo reagirale, sputane vlastitim unutarnjim podjelama i zaokupljene drugim globalnim krizama. Ovaj nedostatak odlučnosti ohrabrio je Rusiju, omogućivši joj da produbi svoje uporište na Balkanu i neosporno proširi svoj utjecaj.
EU je posebno kriva za strateško zanemarivanje. Iako je Bruxelles balkanskim zemljama ponudio nejasna obećanja o budućem članstvu, nije uspio isporučiti koherentnu i vjerodostojnu strategiju proširenja. Zbog toga je regija postala ranjiva na rusku manipulaciju i razočarana izgledima europske integracije. Istodobno je SAD uvelike gurnuo Balkan na periferiju svojih vanjskopolitičkih prioriteta, fokusirajući se umjesto toga na suprotstavljanje ruskoj agresiji u Ukrajini i jačanje istočnog krila NATO-a. No, ignoriranjem Balkana Washington riskira otvaranje novog fronta u borbi protiv ruskog utjecaja.
Što moraju napraviti Amerika i EU?
Kako bi se suprotstavili zloćudnom utjecaju Rusije na Balkanu, Sjedinjene Američke Države i Europska unija prvo moraju prihvatiti hitnost prijetnje i pokazati obnovljenu predanost regiji. To zahtijeva pomak s trenutačne reaktivne pozicije na proaktivnu strategiju koja se bavi temeljnim uzrocima nestabilnosti i jača demokratsku otpornost.
EU i SAD moraju razviti koherentnu, koordiniranu strategiju koja daje prioritet Balkanu kao ključnom geopolitičkom bojnom polju. Ova strategija trebala bi obuhvatiti političku, gospodarsku i sigurnosnu dimenziju, koristeći sve raspoložive alate za suprotstavljanje ruskom utjecaju, od diplomatskog pritiska do financijske pomoći. Kako bi se borio protiv ruskih dezinformacija, Zapad mora ulagati u jačanje neovisnih medija. To prvenstveno uključuje financiranje inicijativa za provjeru činjenica, potporu istraživačkom novinarstvu i promicanje medijske pismenosti kako bi se građanima pomoglo razlikovati istinu od propagande.
EU i SAD trebaju brže i učinkovitije raditi na smanjenju ovisnosti Balkana o ruskim energentima, ulaganjem u projekte obnovljive energije i razvoj infrastrukture.
Zapad riskira gubitak Balkana
Članice NATO-a i EU trebale bi povećati sigurnosnu suradnju s balkanskim zemljama, pružajući obuku, razmjenu obavještajnih podataka i vojnu pomoć u borbi protiv ruske taktike hibridnog ratovanja. To bi prije svega trebalo uključivati jačanje kibernetičke obrane i jačanje otpornosti na dezinformacije i uplitanje u izbore.
Ako SAD i EU ne uspiju odlučno djelovati, riskiraju gubitak Balkana nauštrb neprijateljske sile koja nastoji potkopati njihove vrijednosti, interese i sigurnost. Balkan je već leglo povijesnih nezadovoljstava i etničkih napetosti, a lako bi mogao postati sljedeća vruća točka u ruskoj kampanji destabilizacije Europe.
Legendarni strateg Zbigniew Brzezinski jednom je upozorio: "Povijest nije slučajnost. Put do stabilnosti i mira zahtijeva jasnu odlučnost i svrhovit angažman."
Vrijeme je za odlučnu akciju
Vrijeme samozadovoljstva je prošlo. Zapad mora shvatiti realnost zloćudnog utjecaja Rusije na Balkanu i pokrenuti hrabru i odlučnu akciju prije nego što bude prekasno. Neuspjeh da se to učini ugrožava ne samo budućnost Balkana već i ukupnu stabilnost i sigurnost Europe.
Sat otkucava i sada je trenutak za odlučnu akciju SAD-a, EU i Ujedinjenog Kraljevstva.