KADA se ruska vojska odlučila na promjenu taktike u ratu, napustila je pozicije na sjeveru Ukrajine i u okolici Kijeva. Uz to, nedavno je napustila i pozicije oko Harkiva. Razlog tome je što ruska vojska nema dovoljno kapaciteta za tako široki front.
Budući da Rusija nije proglasila mobilizaciju, u Ukrajini ratuje profesionalna vojska, narodne milicije Donjecke i Luganske Narodne Republike, Čečeni i ostali dobrovoljci. Sveukupno, procjenjuje se, 200.000 vojnika. S druge strane, Ukrajina ima isto toliko aktivne vojske plus teritorijalnu obranu i dobrovoljce. Kada se to stavi na papir, vidljivo je da Rusija ima manje vojnika na teritoriju Ukrajine od ukrajinske vojske.
Prema doktrini ratovanja, neki standard je da vojska koja je u ofenzivi treba imati tri vojnika naprema jednog da bi ofenziva bila uspješna. Rusija tu prednost nema ni na jednom frontu u Ukrajini. Zbog čega je Rusija krenula u napad na Ukrajinu s nedovoljnim brojem vojnika može se samo nagađati. Moguće je da su podcijenili ukrajinsku vojsku, moguće je da su imali problema s mobilizacijom, a moguće je i nešto treće.
Premoć na moru
Ipak, Rusija je na početku rata u potpunosti uništila ukrajinsku avijaciju te ostvarila premoć na moru. Također, iako nije uspjela ući u Kijev i Harkiv te gradove na sjeveru, u prvoj fazi rata ruska vojska je zauzela gotovo cijeli jugoistok Ukrajine.
Ovisno o izvoru, procjenjuje se da ruska vojska drži između 20 i 25% ukrajinskog teritorija. Hersonsku oblast u potpunosti, većinu Zaporiške oblasti, osim najvećeg grada Zaporižje, a nedavno i drugi najveći grad u Donjeckoj oblasti - Mariupolj. Uz to, ruska vojska je praktički u potpunosti odvojila Ukrajinu od mora, osim Odese koja je blokirana te ovih dana vidimo da se iz luke ne može izvesti ni pšenica.
Kontrola Hersonske oblasti je od izuzetne važnosti za Krim. Naime, preko Hersonske oblasti ruska vojska je došla do rijeke Dnjepar i spojila Krim na vodovod. Ukrajina je u 2014. godini zabetonirala vodovod i odvojila Krim od pitke vode nakon što je Rusija anektirala Krim.
Ruska vojska je zauzela i grad Energodar u Zaporiškoj oblasti. Energodar je jedan od glavnih energetskih gradova u Ukrajini. U gradu se nalaze dvije elektrane, od kojih je jedna nuklearna, a koje godišnje proizvedu četvrtinu ukupne električne energije u Ukrajini. Energodar je dobar primjer monoindustrijskog grada kakvi su bili česti u Sovjetskom Savezu (tako je recimo i Donbas monoindustrijska regija).
Naravno, odlazak ruske vojske iz okolice Kijeva i Harkiva te sjevera Ukrajine se na Zapadu tumačio kao velika pobjeda ukrajinske vojske, što svakako jest. No pobjeda koju su Ukrajinci izvojevali i koja je pomogla u podizanju morala i vojske i građana, nažalost je najavila drukčiji pristup ruske vojske.
Ruska vojska se ciljano povukla iz tih dijelova kako bi fokusirala snage na istoku Ukrajine, točnije u Luganskoj i sjevernom dijelu Donjecke oblasti. Kako je spomenuto, ruska vojska nema dovoljno kapaciteta za tako široki front, stoga je odlučila fokusirati vojsku na jedan front.
Ukrajinska vojska
Ukrajinska vojska na istoku zemlje, u Donbasu, od 2015. godine broji oko 60.000 vojnika. U tom dijelu su u ovih sedam godina napravljene utvrde na liniji razgraničenja s LNR-om i DNR-om. Napravljeno je ukupno 300 obrambenih objekata, 600 km utvrda s 12.000 betonskih konstrukcija. Izgrađene su tri linije obrane.
Na izgradnji utvrda radilo je 5000 građevinskih radnika, uz 35.000 vagona građevinskog materijala. Prema podacima ukrajinske vlade, ukupni troškovi izgradnje linije obrane u Donbasu iznosili su 45 milijuna dolara. Planirana je i izgradnja oko 1500 km rovova uz oko 8000 rovova za teško naoružanje. Radi se, dakle, o najjačoj ukrajinskoj utvrdi i najjačem dijelu ukrajinske vojske.
Ruska vojska je zato promijenila taktiku i nije krenula frontalno, nego iz više bočnih pravaca, ne bi li zaobišla te utvrde i okružila ukrajinske snage. S južne strane iz smjera Popasne, sa sjevera preko Izjuma te s istoka prema Sjeverodonecku. Ruski ciljevi su tako postali gradovi Sjeverodoneck i Lisičansk u Luganskoj te Slavjansk i Kramatorsk u Donjeckoj oblasti.
Sjeverodoneck i Lisičansk
Sjeverodoneck i Lisičansk se nazivaju i gradovi "blizanci", nalaze se jedan uz drugog, a dijeli ih rijeka Donjec. Do 1962. godine, kada se Sjeverodoneck odvojio, to je bio jedan grad. Osim što su na dvije obale iste rijeke, također su slične veličine. Prije rata su brojili nešto iznad ili oko 100.000 stanovnika. Radi se o trećem i četvrtom gradu po veličini u Luganskoj oblasti. I jedan i drugi grad su prije rata bili miješanog stanovništva sa 60-65% Ukrajinaca i 30-35% Rusa.
Prema zadnjim informacijama, ruska vojska je ušla u grad Sjeverodoneck i napreduje prema Lisičansku. Ta dva grada su posljednji dio teritorija Luganske oblasti pod kontrolom Ukrajine. Ruskoj vojsci je stoga bitno zauzeti ta dva grada, kako bi se LNR uspostavio na cijelom teritoriju Luganske oblasti, što je bio cilj kod priznanja LNR-a i DNR-a. Ukrajina i ukrajinska vojska odlučile su se ovaj put na povlačenje umjesto da primjene taktiku gerilskog ratovanja kao u Mariupolju.
Nešto tako je predsjednik Zelenskij nedavno najavio i u intervjuu za nizozemske medije: "Ne vjerujem da možemo vratiti naš teritorij vojnim putem." Rekao je također da ukrajinska vojska gubi dnevno između 60 i 100 vojnika, uz 500 ranjenih. Kako Ukrajina tamo ima stacioniran značajan broj vojnika, a postoji opasnost da velik dio vojske ostane u okruženju, ovaj potez nije nelogičan.
Predsjednik Zelenskij je također rekao da Ukrajina neće žuriti s deokupacijom teritorija ako to zahtijeva desetke tisuća žrtava, već će čekati potrebno oružje: "Nismo vezani za datum deokupacije, vezani smo za narod. Ako su ovi ili oni naši koraci, naše operacije vezane za deokupaciju ovog ili onog kraja, povezane s desecima tisuća naših poginulih ljudi, onda ćemo čekati odgovarajuće oružje da spasimo naše ljude koliko god je to moguće. Iskreno govoreći, ova područja bez živih Ukrajinaca nisu prioritet."
Osim toga, predsjednik je rekao da je na istoku ukrajinskoj vojsci teško zbog nedostatka odgovarajućeg oružja: "Situacija je teška na istoku zbog činjenice da je tamo koncentriran najveći broj opreme, vojnih formacija, bataljuna Ruske Federacije i kolaboracionista, separatista. Oni su tamo koncentrirali sve svoje snage da izvedu ovaj ili onaj plan."
Predsjednik SAD-a Joe Biden najavio je slanje raketnih sustava koji bi trebali pomoći ukrajinskoj vojsci da odbije ruske napade. Međutim, oružje tek treba stići, ali sve i da u ovom trenu Ukrajina ima to oružje, jako je teško dostaviti ga na istočni front budući da ruska vojska već sada kontrolira jedan dio željezničkog prometa (ili ga drži pod nadzorom) te da avioudarima i dronovima može lako uništiti dostavu oružja. Stoga se ukrajinska vojska odlučila na, iz ovog kuta gledanja, jedini racionalan potez – povlačenje.
Slavjansk i Kramatorsk
Ruska vojska preko Krasnog Limana napada na Slavjansk. Slavjansk je grad u Donjeckoj oblasti, slične veličine kao Lisičansk i Sjeverodoneck u susjednoj oblasti. Slavjansk je izuzetno bitno prometno čvorište u ovoj regiji. U Slavjansku se spaja nekoliko željezničkih pravaca i cesta koji spajaju Kijev s Donbasom.
Osim toga, pokraj Slavjanska prolazi autocesta M03 koja ide od Kijeva do granice s Rusijom na istoku. Nije čudno zašto baš ruska vojska vidi Slavjansk kao cilj kojim će zatvoriti sve mogućnosti ukrajinskoj vojsci u Donbasu. Nemoguće je dostaviti ikakvu logistiku, hranu i oružje ako ruska vojska zauzme Slavjansk.
Osim što je prometno čvorište, iz Slavjanska bi ruska vojska imala dva čista pravca. Jedan prema Kramatorsku, koji je uz Slavjansk posljednji grad te veličine u Donjeckoj oblasti koji je pod kontrolom Ukrajine. Drugi pravac je dosta problematičniji za Ukrajinu, a to je pravac prema Dnipru. To je praktički 300 km brisanog prostora, na kojem nema većeg grada. Osim što nema većeg grada, konfiguracija terena je izuzetno nepogodna za obranu tog prostora. To je stepa i livada, nema šuma, rijeka niti planina. Sve je ravno do Dnipra.
Ipak, ruska vojska zasad još nigdje nije uspjela probiti nijednu liniju obrane na rijeci. Linija fronta koja se proteže kroz Donjecku, Lugansku i Harkivsku oblast nalazi se na rijeci Donjec. Zasad ruska vojska nije uspjela prijeći rijeku i ovo predstavlja ozbiljan izazov za rusku vojsku.
Što slijedi?
Ako ukrajinska vojska zaista uspije dopremiti dalekometno topništvo i raketne sustave, premoć ruske vojske u topništvu bi se mogla smanjiti. Ruska vojska će stoga pokušati prijeći rijeku što prije, dok ukrajinska vojska ne dostavi adekvatno topništvo.
Ukrajinskoj vojsci sada je najveći problem, osim adekvatnog topništva, dopremanje istog. Hoće li ukrajinska vojska riskirati eventualni gubitak teške artiljerije u avioudarima i pokušati dostaviti barem nešto od topništva na istočni front ili će nastaviti s povlačenjem, ostaje za vidjeti.
Ako nastavi s povlačenjem, za očekivati je da će se povlačenje nastaviti do grada Dnipra, jer na brisanom prostoru između Dnipra i Slavjanska gotovo je nemoguće braniti se.