Političari su društveni surferi. Surferi na moru se vole naći na vrhu velikog vala dok se približava obali te iskoristiti snagu i kretanje mora. Političari se još više vole naći na valu nečije popularnosti i iskoristiti je za sebe. Na dočeku sportaša, glazbenika, bilo koga tko je postigao nekakav uspjeh mora se pojaviti cijela politička svita, fotografirati se i po mogućnosti naći se uz pobjednika na bini.
Marko Purišić a.k.a. Baby Lasagna je postigao izvrstan uspjeh. Dočekalo ga je puno ljudi u Zagrebu, spektakularan je bio i doček u njegovom Umagu. U Zagrebu su se na dočeku našli tehnički premijer Andrej Plenković i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Naravno, sve je to po protokolu, ali kod političara je to uvijek i osobna korist - pojaviti se kako bi se dobilo par bodova u javnosti.
Dok se gradonačelnika Tomaševića može gledati kao domaćina, netko je već dobro primijetio da se tehničkog premijera Plenkovića može gledati kao osobu čije su politike i rad njegove stranke, HDZ-a, bili barem malo inspiracija mladom Marku u pisanju pjesme koja govori o odlasku.
Tehnička vlada odlučila dijeliti tuđi novac
Čini se da je tehnička vlada odlučila pokupiti još koji bod, pa je Marku Purišiću dodijelila nagradu od 50.000 eura. Kako je tehnički premijer objasnio na početku današnje sjednice, vlada je odlučila nagraditi Baby Lasagnu za uspjeh na Eurosongu, a osobito za ogromnu promidžbu kojom je pridonio međunarodnoj vidljivosti Hrvatske.
Budući da za drugo mjesto na Eurosongu nagrada nije predviđena nikakvim pravilnikom, tehnička vlada je odlučila nagraditi Baby Lasagnu novcem poreznih obveznika. Zgodno, malo se još medijski povezati s pobjednikom i zasluženim uspjehom, a dijeliš narodni novac…
Baby Lasagna ne želi proračunski novac
Potez mladog Marka Purišića je oduševio Hrvatsku - na svom profilu je napisao: "Te novce ja ne mogu prihvatiti. Mogao bih navesti mnogo razloga zašto, ali prvi, najbitniji i dovoljni je što postoji puno drugih pojedinaca i organizacija kojima će ti novci daleko više pomoći."
Svaka čast!
Marko nije htio navesti razloge, no pokazao je nešto što se u Hrvatskoj malo kada viđa, pokazao je da shvaća kako mu netko poklanja zajednički, porezni novac. Novac koji mu sada kada je uspješan glazbenik, pa time i uspješan poduzetnik, ne treba.
Svjestan je da je proračun zajednička blagajna u koju uplaćujemo i iz koje bi se trebalo plaćati po prioritetima. A on će svojim radom, sa svoje dvije ruke, deset prstiju, pameću i glasom, zaraditi na naknadama za autorska prava dovoljno.
Novac poreznih obveznika, novac koji uplaćuju svi, uključujući i one s minimalnim mirovinama i plaćama (jer plaćaju barem PDV), ne treba mu. Zamolio je ga da ga preusmjere u dvije zdravstvene ustanove.
Time je očitao politici lekciju. Ne možete baš sve, dragi političari, rješavati dijeleći tuđi novac.
Uostalom, po ovom političkom i društvenom sustavu, koji mu je sada htio dodijeliti novce, Baby Lasagna se ni nije trebao naći na Eurosongu jer se nije trebao naći ni na Dori, koja je prednatjecanje. Pisali smo, ali valja napisati još jednom, službeni HRT-ov žiri je zaključio da pjesma nije dovoljno dobra pa je bila rezerva. Purišić je na Doru došao slučajno, jer je Zsa Zsa odustala od natjecanja.
Novac za nagradu trebalo je uzeti od HRT-a, ne iz proračuna
Po žiriju HRT-a Baby Lasagna nije bio dovoljno dobar. 50.000 eura za nagradu trebalo bi uzeti od plaća urednika HRT-a, pa neka malo promisle o kriterijima po kojima vode javni servis sa zajamčenim prihodima.
Kako su već mnogi napisali - Baby Lasagna nije uspio zahvaljujući sustavu, nego unatoč sustavu koji ga je stavio u rezervu. A sada sustav želi dobiti par bodova na njegov račun.
Zašto bi država dijelila novac profesionalcima koji žive od svog rada?
Općenito, zašto bi profesionalni glazbenici, kao i profesionalni sportaši (u onim lukrativnim sportovima gdje se zarađuju milijuni), dobivali proračunski novac za svoje uspjehe? Zašto političari misle da kvalitetni profesionalci kakav je Marko Purišić uopće žele proračunski novac?
On će novac, i to veliki, zaraditi - od autorskih prava, svakim emitiranjem pjesme, od koncerata, od prava na suvenire vezane uz cijeli fenomen Baby Lasagne...
Zaradit će i puno više od 50.000 eura svojom pameću i radom i novac koji bi mu udijelila tehnička vlada iz državnog proračuna mu ne treba. Novac nagrade je preusmjerio, skromno, kršćanski, potrebitima.
A mi bismo kao država trebali napokon nešto naučiti. Ako napraviš neku uslugu Hrvatskoj, a Baby Lasagna joj je napravio veliku uslugu, onda se to ne plaća novcem poreznih obveznika.
Za uslugu domovini čovjek treba dobiti odlikovanje, ne novac
Da smo Ujedinjeno Kraljevstvo, Marko Purišić bi kleknuo ispred kralja i za svoje zasluge dobio plemstvo, kakvo imaju mnogi britanski umjetnici. U Hrvatskoj, republici po uređenju, ne dodjeljuje se plemstvo, ali imamo odlikovanja. Imamo Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu.
Dakle, dragi političari, ako želite zaista nagraditi uspješnog glazbenika, sportaša, poduzetnika, bilo koga tko zaslužuje nagradu u ime ove države i u ime građana ove države, a Marko Purišić svakako zaslužuje, onda pišite predsjedniku Republike da čovjeku dodijeli odlikovanje.
Uspješni ljudi žive od svog rada, a ne od novca koji je tehnička vlada nasumce izvukla iz porezne kase. Naučite se da nisu svi poput vas, dragi političari, koji nećete zaboraviti ni cent nekog putnog naloga ili naknade za odvojeni život koju tako vole saborski zastupnici.
Zahvala za uslugu domovini se iskazuje odlikovanjem, ne tekućim računom.
Hvala, Marko, što si nas u ovo doba svakakvih afera, sukoba i ružnih riječi u javnom prostoru podsjetio na ono najvažnije - raditi pošteno, raditi profesionalno i živjeti časno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala