Georgij Rasputin bio je ruski mistik, samoprozvani iscjelitelj te javna ličnost s početka 20. stoljeća. Iako siromašan seljak, Rasputin se uzdigao u ruskom društvu sprijateljivši se s carskom obitelji te uskoro postao redoviti gost na ruskom dvoru. O njemu su kružile razne priče i glasine te je ugled cara bio ozbiljno uzdrman radi druženja s Rasputinom. Ubijen je u Petrogradu u prosincu 1916. godine.
Nepismeni i siromašni seljak iz Sibira
Rasputin se rodio 1869. godine u selu Pokrovskoje u središnjoj Rusiji. Malo se zna o njegovom ranom životu. Kao mladić, nije išao u školu, a naučio je čitati i pisati tek kasnije u životu. Oženio je djevojku iz obližnjeg sela kada je imao osamnaest godina. Imali su sedmero djece, a ona je život uglavnom provela u Pokrovskoju. Ostala mu je vjerna tijekom cijelog života.
Kada je imao 27 godina, Rasputin je odlučio posvetiti se vjeri te je napustio svoju ženu i rodni kraj kako bi hodočastio. Priključio se raznim religijskim sektama, a tada je naučio čitati i pisati. Vratio se doma potpuno promijenjen: nije jeo meso, nije pio alkohol i često se molio.
Početak iscjeliteljske karijere
Često je napuštao svoje selo radi raznih hodočašća, a do početka 20. stoljeća okupio je grupu pratitelja, uglavnom članove šire obitelji i seljake iz njegovog rodnog sela.
Prema mišljenju ruskih medija iz vremena Prvog svjetskog rata, Rasputin je, navodno, sa svojom sektom često imao orgije, a ponekad bi se i bičevali kako bi se "riješili grijeha". Ne postoje dokazi o takvim aktivnostima, danas se te priče uglavnom smatraju anticarskom propagandom.
Idući period proveo je putujući sa svojom grupom po Rusiji. Molili su, pjevali i plesali, a Rasputin je vrlo brzo stekao status duševnog iscjelitelja te tako zarađivao. Uskoro su stigli u Sankt Peterburg, gdje je Rasputin upoznao članove nekih bogatih ruskih obitelji, kojima je pomogao u liječenju. Ta je vijest stigla do carice Aleksandre Fjodorovne, koja je odmah pozvala sibirskog "liječnika" na ruski dvor.
Rasputin i Romanovi
Naime, njezin sin Aleksej patio je od hemofilije, odnosno genetske bolesti koja sprječava normalno zgrušavanje krvi. Carević Aleksej patio bi od velikog gubitka krvi pri svakoj ozljedi, što ga je više puta dovelo u ozbiljne probleme. Unatoč brojnim doktorima i svećenicima, ruska carska obitelj nije znala kako izliječiti svojeg sina.
Rasputin je u tome navodno uspio. Govorio je kako je koristio stare pravoslavne metode te čitao knjige starih pravoslavnih sekta još iz vremena Ivana Groznog. Nastojao se prikazati mističnim i egzotičnim dok je liječio sina ruskog cara. Premda ne znamo sa sigurnošću kako je zapravo Rasputin izliječio Alekseja, najbolja teorija kaže da je princa maknuo s jakih lijekova koje su mu davali doktori.
Nakon toga Rasputin je postao blizak prijatelj caru Nikoli i njegovoj obitelji. Sve više vremena provodio je na ruskom dvoru i u društvu Romanova. Careve nove prijatelje primijetili su i njegovi politički protivnici, koji su ga odmah počeli optuživati da se druži s nepristojnim seljakom i sibirskim fanatikom.
Carevo prijateljstvo s mistikom koštalo ga je vlasti
Nikola II. Romanov bio je posljednji ruski car. U vrijeme njegovog djelovanja kao cara Rusije, izbila je Ruska revolucija jer je narod htio bolje predstavništvo u politici i reforme kako bi zemlja krenula u fazu industrijalizacije.
Međutim, Nikola je prevario narod nakon revolucije, napisao par zakona po kojima je on vrhovni šef u državi i tako je ponovno izbilo nezadovoljstvo. Ruski narod bio je sve bjedniji, a car je, umjesto da se bavi problemima, uživao u društvu Rasputina.
1916. godine Nikola je već bio na bojištu, nakon što je izjavio da će upravo on voditi rusku vojsku u rat protiv Nijemaca. Njegovi generali rekli su mu da je nekompetentan za takav posao i da rat prepusti iskusnim generalima. On ih nije slušao. Otišao je na bojište, a upravljanje zemljom prepustio svojoj ženi, etničkoj Njemici te Rasputinu.
Smrt Rasputina
Kako je ruski narod do 1916. godine uhvatila glad i neimaština, mnogi od njih krivca su našli u Rasputinu. Grupa plemića planirala je ubojstvo. Pozvali su Rasputina na sastanak, gdje su ga ponudili kolačima i vinom, koji su bili otrovani cijanidom. Prema legendi, Rasputin je pojeo sve kolače i popio tri čaše vina, ali otrov nije djelovao. Feliks Jusupov, jedan od urotnika, zatim je otišao po revolver i upucao Rasputina, zaprepašten da mistik nije umro od tolike količine otrova.
Potom su on i njegova ekipa uzeli njegovu odjeću i otišli do njegove kuće u Petrogradu kako bi izgledalo da se Rasputin tu večer vratio doma. Nakon kratke predstave, vratili su se na mjesto sastanka gdje ih je živi i ranjeni Rasputin napao. Upucali su ga ponovno i bacili u rijeku Nevu. Pronađen je tri dana kasnije, a pri autopsiji je ustanovljeno da su mu pluća bila puna vode te da je u konačnici umro tek od utapanja, te noći, 30. prosinca 1916. godine.
Treba znati da je Rasputinova reputacija i činjenica da su za njega znali svi u Petrogradu svakako igrala ulogu pri konstrukciji priče o njegovom životu. Bio je predmet mnogih tračeva te o njemu postoji mnoštvo neprovjerenih informacija. Upravo zbog tih priča postao je dio moderne pop-kulture te jedna od najpoznatijih ruskih ličnosti iz svjetske povijesti.