Hermann Göring bio je jedna od najmoćnijih i najkontroverznijih figura nacističkog Trećeg Reicha. Njegov život obilježili su vojni uspjesi, politička ambicija, ljubav prema luksuzu i nezasitna pohlepa. Rođen 12. siječnja 1893. godine u Rosenheimu, u Njemačkoj, Göring je postao zapovjednik njemačkih zračnih snaga (Luftwaffe) i jedan od najbližih suradnika Adolfa Hitlera.
Göring je potekao iz obitelji s vojnom tradicijom. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je kao pilot i postao ratni as. Pridružio se Freikorpsu, paravojnoj organizaciji koja je djelovala u kaotičnom razdoblju nakon rata, što je bio uvod u njegovu političku karijeru.
Uspon u nacističkoj hijerarhiji
Göring se 1922. pridružio nacističkoj stranci i ubrzo postao jedan od Hitlerovih najpouzdanijih ljudi. Sudjelovao je u neuspjelom pokušaju puča 1923. godine (Pivnički puč), tijekom kojeg je bio ranjen. Taj je događaj imao dugoročne posljedice na njegovo zdravlje jer je postao ovisan o morfiju, što je obilježilo njegov kasniji život.
Kao drugi najmoćniji čovjek u nacističkoj Njemačkoj, Göring je osnovao Gestapo (tajnu policiju) i uspostavio prvi koncentracijski logor u Dachauu. Iako je Gestapo kasnije preuzeo Heinrich Himmler, Göring je ostao ključna figura u nacističkom režimu.
Luftwaffe i ratna uloga
Kao zapovjednik Luftwaffea, Göring je bio odgovoran za zračnu strategiju tijekom Drugog svjetskog rata. U početku je Luftwaffe postigao značajne uspjehe, no njegova nesposobnost da se prilagodi ratnim promjenama dovela je do poraza, osobito tijekom Bitke za Britaniju. Göringove pogrešne procjene i samouvjerenost rezultirale su velikim gubicima, što je poljuljalo njegov ugled u očima Hitlera.
Simbol luksuza i bahatosti
Hermann Göring bio je oličenje bahatosti i dekadencije nacističkog režima. Njegova ljubav prema luksuzu bila je nadaleko poznata. Nosio je ekstravagantnu odjeću, skupljao umjetnine ukradene iz okupiranih zemalja i živio u raskošnim dvorcima.
Bio je poznat po ekstravagantnim zabavama i bogatstvu, što je bilo u potpunom kontrastu s teškim životima običnih Nijemaca tijekom rata. Među ostalim, obogatio se na otuđenju imovine zatočenih i kasnije ubijenih Židova.
Jedan od primjera njegove pohlepe bila je krađa umjetnina iz muzeja i privatnih kolekcija diljem Europe. Procjenjuje se da je bio osobno odgovoran za otuđenje tisuća umjetničkih djela. Njegov raskošni stil života i grandioznost često su ga činili metom satire i ismijavanja, čak i među njegovim kolegama nacistima.
Pad i smrt
Nakon poraza Njemačke, Göring se predao Saveznicima u svibnju 1945. godine. Suđeno mu je na Nürnberškim procesima za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Tijekom suđenja pokazao je malo kajanja i branio nacističku ideologiju, što ga je učinilo još odbojnijim u očima svjetske javnosti. Osuđen je na smrt vješanjem, no noć prije izvršenja kazne, 15. listopada 1946., počinio je samoubojstvo uzimanjem cijanida.