Brutalno ubojstvo triju djevojčica i jedna namjerno puštena dezinformacija da se radi o Arapinu bili su dostatni za eksploziju protuislamskog nezadovoljstva na britanskim ulicama. Brutalno ubojstvo troje sudionika festivala u Solingenu i točna informacija da počinitelj izgleda kao Arapin nisu nikoga izveli na njemačke ulice.
Pa ni onda kad se saznalo da se radi o migrantu kojega su vlasti htjele još prošle godine deportirati iz zemlje. I za kojega čovjek dobije neporeciv dojam da se dobro pripremio za zločin jer takvu hladnokrvnost i preciznost klanja ne dobijete gledajući YouTube spotove.
Strpljivi i racionalni?
Sličnosti između Britanije i Njemačke vjerojatno su i veće nego njihove razlike. Obje zemlje već desetljećima imaju značajnu muslimansku populaciju - Britanci Pakistance, a Nijemci Turke. Bilo je kulturološki i rasno uvjetovanih napetosti, bilo je ozbiljnih incidenata i ubojstava, među kojima prednjači masakr kojega je poludjeli njemački neonacist izveo u mjestu Hanau 2020. godine. I obje su zemlje željena destinacija brojnih migranata i izbjeglica, premda ih je najviše došlo u Njemačku.
A incidenti su počeli praktički odmah po masovnijem dolasku: već 2015. dvanaest je Berlinaca kamionom na Božićnom sajmu usmrtio tuniški tražitelj azila Anis Amri. Ne samo da to nije izazvalo protuislamske reakcije u Njemačkoj nego su se godinu dana kasnije upravo tamo širom otvorila vrata velikom migrantskom valu. Koji je donio sa sobom i teroriste, uključujući i Issu Al Hassana, koljača iz Solingena.
Kako to da nitko u Njemačkoj nije bacio ni kamen na bilo koga zato što je Sirijac ili općenito musliman?
Nisam siguran da imam potpuni odgovor na ovo pitanje. Djelomice je stvar u tome da turska verzija islama, uza sve elemente strane njemačkom liberalnom društvu, nije donosila terorističku prijetnju. Znam samo da odgovor ne leži u nekoj njemačkoj racionalnosti i strpljivosti jer se u tome oni ne razlikuju puno od Britanaca.
Ne diraj Ustav
Treba istaknuti da je Britanija politički liberalnija od Njemačke. Jedan Nigel Farage bez ikakvih prepreka vodi svoju populističku Reform UK stranku, dok na njoj slični AfD već odavno motri Savezna služba za zaštitu ustava (Bundesamt für Verfassungsschutz, skr. BfV). Koga ta služba optuži za podrivanje ustavnog poretka, završio je svoju karijeru. AfD-u se već odavno prijeti zabranom, što se Farageu u Britaniji jamačno nikada neće dogoditi.
BfV ima na svom oku i brojne lijeve i desne organizacije, sve koje bi se mogle proglasiti ekstremnim, što povlači zabranu, ali i kaznene progone. Nedavno je zabranjen časopis Compact zbog širenja antisemitizma i teorija zavjere, a u tijeku je suđenje članovima pokreta Građanina carstva (Reichsbürger).
Ono što se događalo u Britaniji nije bilo spontano događanje naroda, nego dobro organizirana akcija. Takvih organizatora u Njemačkoj, očito, ili nema ili se plaše da će zaglaviti u zatvoru. Njemački su ekstremisti mogli vidjeti da događaji u Britaniji nisu donijeli ključne promjene, nikakav građanski rat kojega je na svom X-u prorokovao Elon Musk (s armijom trolova).
Nervoza u zraku
Daleko od toga da je situacija mirna i redovna. Koliko je nervoze u zraku osjetio je (i glavom platio) prije nekoliko dana pomahnitali fetivi Nijemac iz Moersa, koji je u nastupu psihičkog rastrojstva mahao noževima prema prolaznicima, a potom i prema policajcima. Očito s još uvijek svježim sjećanjem na nedavni zločin u Mannheimu, kad je Afganistanac nožem ubio policajca, dvoje policajaca je napadača (koji zapravo nikoga nije napao) izrešetalo do smrti. Pokrenuta je istraga o prekoračenju ovlasti, sve je ovo jasna indikacija psihološkog stanja (ne samo) u policiji.
U nervozi su i političari, šef CDU-a Merz je već zatražio da se zabrani dolazak migrantima iz Sirije i Afganistana (podsjetimo da je onaj ubojica iz Berlina bio Tunižanin). Odgovoreno mu je da bi to bilo protuustavno, ali daleko bilo da se aktivirao svemoćni BfV. Dapače, Merz se susreo s kancelarom Scholzom u pokušaju da se dogovori neka zajednička strategija u borbi protiv terorizma.
Prvi potez bio je da se u Afganistan pošalje 28 prijestupnika koji su iz te zemlje došli u Njemačku kao azilanti. Javnost je već upoznata s time da migranti sudjeluju u nerazmjerno velikom postotku kriminalnih djela.
Vratit će se
Jedan od tih deportiranih Afganistanaca je prije pet godina s još trojicom njih silovao 14-godišnjakinju. Odležao je tri godine u zatvoru, a zbog povratka Talibana na vlast nije ga se šutnulo u Afganistan, nego ga se vratilo na njegovu njemačku adresu. Sad su ga konačno strpali u avion za Kabul, pritom mu dajući i popudbinu od tisuću eura. Od čega će vjerojatno kupiti kartu za Njemačku jer će mu se, kako objašnjava njegova odvjetnica, tu uskoro roditi dijete koje će dobiti njemačko državljanstvo, pa će se ovaj vratiti na temelju prava na spajanje obitelji.
Slučaj spominjem samo da ukažem kako i neke oštre mjere jednostavno otupe zbog raznih legalnih zavrzlama. Ne bi čudilo da se u Njemačku vrati lijepi broj onih koje se prethodno protjera u Afganistan, Siriju ili bilo koju treću zemlju. A i da ostane još ljepši broj onih koji su spremni nožem ili kamionom nasrnuti na građane i policiju.
Pitanje vremena?
Možda je razlika između Britanije i Njemačke samo u protoku vremena, a ne u nekoj kvaliteti sustava. Koliko god da njemački populistički mediji poput Bilda pozivaju na jačanje sigurnosti, što bi uključilo veći nadzor kamera i zabranu nošenja noževa (hoće li tko to pretresati ljude na ulici?), ne postoje mjere koje mogu stvarno spriječiti da se opet neka budala zaleti kamionom u masu ili krene hladnim oružjem na prvog tko mu dopadne šaka. I to se može dogoditi praktički odmah - zapravo bi me jako čudilo (i veselilo) ako se ništa ne dogodi.
Prekjučerašnji napad nožem pomahnitale žene na mlade u autobusu donio je i karakteristični "britanski" moment: na društvenim su se mrežama već širile "informacije" o njezinom navodnom migrantskom podrijetlu. Policija Sjeverne Rajne - Vestfalije morala je na X-u izjaviti da se radi o Njemici. Ona bi u tom slučaju bila već druga psihički poremećena osoba koja je podlegla općoj atmosferi straha. I sad možemo samo čekati da i nekome od migranata odu živci ili da se pojavi još jedan dobro obučeni terorist.
Hoćemo li onda vidjeti ulične sukobe, razbijanje i palež, hoće li se napadati na izbjegličke centre i džamije? Ili će se njemačka politika suštinski promijeniti, tako da bi političku retoriku AfD-a prihvatile i neke srednjostrujaške stranke?
A možda nas čeka kombinacija jednog i drugog. Vrijeme potrebno da se dobije odgovor na ta pitanja mjeri se u danima, eventualno u tjednima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje.
"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."