CIJELA priča je gadljiva za čitanje. Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je prema pisanju tjednika Novosti znao za svećenika pedofila iz vukovarskog naselja, ali 14 mjeseci nije poduzeo ništa, održao je press-konferenciju. Odgovori na dva pitanja novinara govore sve što morate o tome znati.
Novinar: Bila je riječ o svećeniku koji je pod teškim optužbama, sami ste ga prijavili 2017. državnom odvjetništvu. (…) Zašto ste mu omogućili da bude do 2020. u istoj župi u kojoj je zlostavljao djecu?
Hranić: Služba se ograničava kad biva podignuta optužnica. Vi očito niste poznavali pokojnog župnika. On tada više nije bio sposoban za takve stvari.
Novinar: Nije vam dovoljan razlog sumnja na počinjenje teških kaznenih djela i da je imao 75 godina?
Hranić: On je tada bio tipični starac. Kad se starce miče iz njihovog svijeta, njima se ruši svijet. U takvom stanju u kakvom je bio nisam smatrao da je on prijetnja za okolinu.
Nadbiskup se brine za emotivno stanje optuženog za zlostavljanje djece
Dakle, nadbiskup svećenika, unatoč saznanju da je on optuženi seksualni predator, ostavlja u župi, opravdavajući se da je to učinio kako se optuženom ne bi "srušio svijet"! Ne razmišlja, čini se, o tome kako se žrtvama ruši svijet kada vide svog zlostavljača na važnoj svećeničkoj funkciji u maloj sredini.
Hranić navodi još nešto: "No, budući da je optužnica samo podignuta, da pokojni župnik nije bio pozvan ni na jedno ročište te da nije došlo do pravomoćne presude, moramo reći da nije moralno te još uvijek nemamo pravo proglasiti župnika krivim i njega, koji se pokojni više ne može braniti, nazivati pogrdnim imenima." Nadamo se da će biti dosljedan, pa isto reći i za jednog Slobodana Miloševića kada ga netko nazove "balkanskim krvnikom" jer, kao što znamo, Milošević je umro prije pravomoćne presude, formalno je nevin.
Znamo svi što je presumpcija nevinosti. Znamo svi da čovjeka krivim može proglasiti samo sud pravomoćnom presudom. Znamo svi i da postoje i mogu postojati i lažne prijave, no kada je netko optužen za vrlo ozbiljno i vrlo teško kazneno djelo, onda je na biskupu da tu osobu povuče iz službe. Mi govorimo o potvrđenoj optužnici s imenima čak petero djece! Tu je i tekst razgovora s jednom od žrtava, koja sada ima 31 godinu.
Biskup je znao za seksualnog predatora, znao je za optužnicu, da to nije samo neka "priča u selu" i, eto, imao je suosjećanja za seksualnog predatora. A trebao je i mogao ga je povući iz službe i ostaviti da svjetovni sud odradi svoje.
Vladi Košiću najviše smeta legalna pornografija
Ionako mučnu priču još je gorom učinio sisački biskup Vlado Košić, koji je, istina, rekao: "Ja sam mač, mislim, nemilosrdno ću progoniti takve zločince jer smatram da je to nedopustivo", ali se onda, kao nekada partijski drugovi u socijalizmu, obrušio na medije: "Mediji koji propagiraju pornografiju i ne znam kakve erotske filmove, sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u Crkvi smo kao neki pedofili, skrivači zlostavljača, mislim - potpuno izokrenuta percepcija koja se nameće i potpuno je netočna."
Kakve veze ima legalna pornografija, gdje se odrasli ljudi svojom voljom seksaju, sa seksualnim predatorima, zlostavljačima? Odakle uopće ta usporedba i zašto? Košić se postavio kao da je ovo neko političko, ideološko pitanje, a ne pitanje iz područja kaznenog prava! Mediji su sada ovakvi i onakvi jer su izvukli prljavo rublje Crkve? Medijima je to posao i ovo nema veze s ideologijom.
Katolička crkva ima, otkrilo se zadnjih desetljeća, puno i previše otkrivenih slučajeva spolnog zlostavljanja, od spolnog zlostavljanja djece do časnih sestara (da sada ne navodimo točne nazive tih zlodjela iz Kaznenog zakona). Otkrivaju se i slučajevi u Hrvatskoj.
Rezultat ovakvog ponašanja crkvenog vrha će biti porazan za njih same
Katolička crkva u nas reagira potpuno pogrešno: umjesto konkretne javne osude, umjesto ostavki odgovornih, umjesto jasne isprike žrtvama, ali i isprike javnosti u zemlji koja ima gotovo 80% deklariranih katolika, imamo relativiziranje. Svećenik je bio star. Mediji propagiraju erotske filmove.
Rezultat ovakvog postupanja će na koncu biti porazan za Katoličku crkvu u Hrvata.
Katolička crkva je ovom narodu preko tisuću godina bila učitelj, ali i moralni svjetionik. Što je danas postala? Grupa činovnika koji štite najgore među svojima, ljude koji su pogazili sve principe Kristove crkve. Štitili su i relativiziraju seksualne predatore, one koji, koristeći autoritet svećenika, seksualno iskorištavaju djecu.
Ako Katolička crkva uopće želi opstati kao neki element u ovom društvu, ako želi biti netko tko predstavlja društveni i moralni autoritet, onda mora jasno i bez ikakvog "ali" osuditi slučajeve seksualnog iskorištavanja djece koje su počinili svećenici i drugi bliski Crkvi. Inače će i dalje gubiti vjernike, ostat će samo ljuštura koja služi nedjeljnom naslikavanju u prvim redovima i obredima koji se odrađuju kao narodni običaj i povod za odlazak poslije na ručak.
Da napravimo malu političku usporedbu. Moderna Hrvatska je imala potpuno pravo osloboditi svoje teritorije, no morala je i osuditi one koji su činili zločine za Oluje, upravo zato da bi osudom kriminalaca i ubojica odvojila zločince od većine, od onih koji su pošteno i časno oslobađali državu. Ako je od njih sto jedan napravio zlo, onda tog jednog treba osuditi upravo i radi ovih 99 koji su ispravni i časni.
Crkva se treba jasno odrediti prema seksualnom zlostavljanju
Hrvatska katolička crkva ima velik broj divnih i plemenitih ljudi. Ima sjajnih svećenika. Imamo ljude koji održavaju karitativnu djelatnost. Imamo one koji organiziraju pučke kuhinje i koji su tako poštovani i uspješni u svojoj djelatnosti da im pomažu i vjernici i oni koji ne vjeruju.
Imamo i naše misionare po Africi, sjajne svećenike i časne sestre, ljude koji su u svojim sredinama puno više od svećenika; često su po tim zabačenim selima nefunkcionalnih država i učitelji, i reformatori, i medicinske sestre, i dobavljači hrane i lijekova. Imamo i znanstvenika, svećenika s vrhunskim doktoratima i znanstvenim uspjesima.
Upravo radi tih časnih ljudi Katolička crkva u Hrvata bi se trebala jasno i strogo odrediti prema slučajevima seksualnog zlostavljanja koje počine svećenici.
Sjetite se, gospodo biskupi, gdje idu grešnici
Katolička crkva u Hrvata, ako želi i dalje imati neku ulogu u društvu - koja nije ona profana, službenička, odrađivanje formalnih obreda za državnu plaću - mora sama jasno reći što misli o seksualnom zlostavljanju i sama zatražiti oprost, a ne relativizirati ono što je bilo.
Ovo, ponavljam, nije ideološka stvar, pa da se filozofira finim uglađenim jezičnim konstrukcijama pred medijima. Ovdje govorimo o spolnom zlostavljanju najranjivijih kategorija - djece i mladih. Ovdje govorimo o grubom kršenju i ljudskog i državnog i božanskog zakona na koje crkveni vrh reagira onom komunističkom: "Osudi pojavu, spasi druga!"
Ako je imalo istinito ono što govori sam katolički nauk, svećenik koji je smrću izbjegao zemaljski sud sada nije na baš lijepom mjestu. A vi, biskupi i nadbiskupi koji na bilo koji način relativizirate takve zločine, prisjetite se malo Danteove Božanstvene komedije i porazmislite u koji bi vas krug pakla Dante Alighieri smjestio da je danas među nama. Ako ne baš tamo, u najboljem slučaju, sjedili biste u čistilištu jako dugo.