Nevjerojatna priča iz Vukovara 1991. godine govori o HOS-ovcima Zoranu i Mariju koji su skinuli s ramena školsku torbu i uzeli oružje te otišli braniti Vukovar. Imali su samo 17 godina, donosi HRT.
Maloljetni išli braniti Vukovar
"Deset dana mi smo stajali ispred MUP-a i vikali 'hoćemo oružje'. Izašao je taj jedan čovjek i rekao je samo meni i Zoranu: 'Vas dvojica za mnom.' Dobili smo uniforme i oni su rekli: 'Vi ste maloljetni, morate imati barem potpis od roditelja'", prisjetio se Mario Uglješić, ratni vojni invalid i pripadnik HOS-a. "I što ćemo sada? Uvjerili smo nekako roditelje da nećemo ići na liniju. Mi nismo mislili da ćemo izginuti, da će to netko pucati na nas, da će +netko nas ubiti, da idemo nešto osvajati", dodao je.
"Kada smo potpisivali to, ja se sjećam kao danas, gospodin nam je rekao da je ovo rat, da nije igra, da se pazimo, da smo 90 posto mrtvi, a ja sam rekao: 'Ako je već 90 posto, neka mi napiše da sam ja 100 posto mrtav'", nadovezao se Zoran Šorli, ratni vojni invalid i pripadnik HOS-a. Razdvojili su se na položajima oko Cerića. U crvenoj kući. I danas, 33 godine poslije, jasno se sjećaju mirisa baruta i straha koji im se tada uvukao u kosti.
"Četiri bombe su bačene, a poslije su izlili bačvu nafte i zapalili. Kada je tenk zapucao, ta se vatra raširila po podrumu. I vikali su: 'Ustaše, izlazite ili ćemo vas sve pobiti.' Nisu nas ubili, ali su zato ove kolege stavili jednog na drugog i pregazili tenkom", kazao je Šorli.
Sahranili ga, a on se vratio živ
"Samo trojica su preživjela i završila u logoru Begejci. Pretrpjeli su strašna mučenja i torture. Bilo je to mjesto gdje je smrt hodala svakog dana", sjeća se Zoran, a on je bio dijete koje je željelo samo jedno, preživjeti. "Tukli su čim god su htjeli, rukama, nogama, letvama. U prostorijama gdje je spavala vojska sam ja morao čistiti krevete i svaki krevet poljubiti tri puta i pjevati krevetu. 'Krevetu, čudna spravo, pozdravljam te zdravo, zdravo'", prisjetio se Zoran, govoreći o vremenu provedenom u logoru.
Punoljetnost je dočekao u paklu logora, držala ga je misao na majku. Nakon razmjene zarobljenika u Slavonskom Šamcu odjurio je sretan svojoj kući. "Brat je došao na prozor gdje sam ja lupao i on je pitao tko je, a ja sam rekao: 'Zoran.' On je rekao: 'Zoran je mrtav' i nitko mi nije htio otvarati, ja ne znam što se događa i kažem: 'Daj mi ključ, što je vama.' Kad sam ušao u kuću, oni su svi problijedili. Ja pitam gdje je mama, oni kažu umrla, a ja kažem kako. Oni mi kažu: 'Ti si sahranjen', ja pita, kako sahranjen. Meni je mama od tuge umrla 17.11., a ja sam se vratio živ", priča Zoran.
"Oboje su živi, majke mi"
Dok je Zoran u logoru sanjao o povratku, pokopan je na vinkovačkom groblju zajedno s Marijevim bratom za kojega su svi također vjerovali da je mrtav. "Našli smo u tom podrumu samo komad glave, izgoreno tijelo, izgorene automate, a ostalih devet pripadnika je bilo zgaženo tenkom. To nisu bili ljudi, to je bila jedna tanka mješavina kostiju, mesa. Mi smo po tome tko je bio, tko je falio iz postrojbe zaključili da njih nema. Mi smo njih svih 15 tada proglasili mrtvim", kazao je Uglješić.
Mario još s nevjericom gleda u crno-bijelu osmrtnicu s bratovim imenom. "Ja sam ušao u kuću, vidim slavlje neko, pitam što je bilo, što se događa, kažu mi: 'Došao Željko.' Ja pitam kakav Željko. Ja sam ga vidio mrtvog i on je bio u kupaonici, ja sam probio vrata i on je bio tamo. Oboje su živi, majke mi", prisjetio se Uglješić.
Priču o životu i smrti, o nestanku i povratku Zoran rijetko komu ispriča. Duboki ožiljci rata žive s njim. Snagu mu daje obitelj, ima troje djece. "Podnio je ono za što mislim da malo tko može podnijeti. Znači da je to sve prihvatio i da čak bolje gleda na život otkad mu se to dogodilo", ustvrdila je Zoranova supruga Romina Šorli. "Uvijek me učio da ono što se dogodilo nikad ne zaboravim, da, naravno, oprostim, jer život ide dalje, ali da se tih stvari sjećam i da svojoj djeci i drugima prenosimo kako je to sve zapravo bilo da bi to znali i saznali", dodala je Zoranova kći Klara.
Zoran je život posvetio i traganju za zločincima. Jedan je od svjedoka koji je istražiteljima dao ključne iskaze koji su doveli do uhićenja krvnika Željka Travice iz Mirkovaca.