OVO je trebao biti potpuno drugačiji tekst. Urednica je prihvatila moj prijedlog da mu teza i tema budu "Svi vi koji niste Vukovarci, pustite više 18.11. i posjetite Vukovar bilo koji drugi dan u godini jer to je jako lijep grad s divnom okolicom i zaslužio je konačno prestati biti grad-spomenik/simbol/stratište/grobište te u svijesti i očima Hrvatske i njenih stanovnika postati ono što on doista je - jako lijep grad s divnom okolicom.
Zato ga posjetite bilo koji drugi dan u godini, pa tada posjetite sva mjesta na kojima se odaje počast stradalima u srpskoj agresiji, ali i otkrijte koliko je Vukovar napredovao od 90-ih.
Tim gradom se već odavno ne širi zadah mržnje, smrti, truleži, raspadanja i ruševina. Evo, ja predlažem dijelove godine u kojima je meni najljepši i kada najradije idem tamo, a to su proljeće i bablje ljeto."
Vukovarska šetnica uz Dunav ljepša je od razvikanih morskih
Želio sam to brojnima - koji za Vukovar i o Vukovaru znaju samo povodom rata i 18.11., ali inače o tom gradu ne znaju ništa, a posebno ne o njegovoj postratnosti i realnosti - otkriti i argumentirati i fotografijama koje sam slikao tijekom brojnih posjeta Vukovaru.
Da oni koji ne znaju vide kako je šetnica uz Dunav, od centra Vukovara i ušća Vuke u Dunav pa sve do Luke Vukovar na periferiji grada, možda najljepša u Hrvatskoj i da se pred njom mogu sakriti daleko razvikanije na jadranskoj obali.
Da se uvjerite kako je duga, široka i komotna, s trakama za pješake i bicikliste kao da je u Nizozemskoj, a ne u Hrvatskoj te kako je s nje krasan pogled uvijek i na sve, ali posebno na zalazak sunca tamo gdje (da zaljigavim do kraja) Dunav ljubi nebo.
Ada i Adica
Htio sam vam pokazati da Vukovar ima ono što nema nijedan drugi grad u Hrvatskoj. I Adu i Adicu. Prvo je riječni otok na Dunavu preko puta centra grada, omiljeno kupalište, izletište i roštiljalište Vukovaraca, do kojeg dolaze brodovima i s kojeg uživaju u svemu navedenom i pogledu na grad. Adica je, pak, divotica za sebe.
Riječni otok, ali premda uvučen usred grada ili između dva njegova dijela, sa šumom kojom je okružen, oaza je mira i ljepote za odmor i rekreaciju kakvoj je teško naći para u ijednom drugom hrvatskom gradu.
Krasni murali preko cijelih zgrada i filmovi na bajkovitim lokacijama
Namjera mi je bila prošiti glas o sjajnom projektu VukovArt, u sklopu kojeg su gradske fasade Vukovara ukrašene prelijepim velikim muralima, i pisati kako mi je omiljena šetnja Vukovarom ona kojom obilazim sve zgrade i objekte koji su ovako oslikani. Vukovar Film Festival je također izvrstan kulturni pokret i samo zbog njega je vrijedno doći u Vukovar.
Nemoguće je opisati kako je gledati najbolje recentne filmove na otvorenom, pod zvijezdama, uz vukovarske arhitektonske ili prirodne krasote kao što su Vodotoranj, obala Dunava ili ispred dvorca Eltz.
Derbi na Mitnici - Srbi piju pivo ispod generala Gotovine i nadbiskupa Stepinca
Kanio sam vam pričati o tome kako u Hrvatskoj nema grada i okolice s više nogometnih klubova nego što ih je u vukovarskom kraju. Bio sam na najvećim europskim stadionima i derbijima, ali vjerujte mi da se daleko češće od Wembleyja, Luza i Maracane u Riju ili Beogradu sjetim igrališta NK Mitnice i tamo gledanog derbija protiv Borovog Sela.
Da, onog Borovog Sela. Mitnica, klub za koji živi zajednica iz istoimenog i najhrvatskijeg kvarta u Vukovaru, protiv onog iz najsrpskijeg sela.
Očekujete tenzije, zlu krv, mržnju i nerede? Nema ih. Srbi prije i poslije utakmice piju pivo u kafiću hrvatskog kluba, ispod slika generala Gotovine i nadbiskupa Stepinca, a na stadionu sjede na elitnoj, natkrivenoj tribini pomiješani s domaćinima. Bez brige, ne radi se ovdje ni o kakvom revivalu bratstva i jedinstva ili glumljenju istog. Jednostavno, Hrvati i Srbi shvatili su da moraju živjeti jedni pored drugih. I igrati nogomet.
Planirao sam vam pisati o tome kako su lijepi Vukovar i njegova jednako lijepa okolica idealni za vožnju biciklom te da ih je tako najbolje i najlakše upoznati i da ćete tako najintenzivnije i neposrednije u njima uživati.
HDZ je najnovijom u nizu pljačkaških afera uspio upropastiti i ovo
Bio je to divan plan, ali onda se dogodila Hrvatska. S obzirom na to da smo novinari na news siteu, ne smijemo se pretvarati da se aktualni i nakon opisanog plana iskrsli događaji nisu desili, posebno ako su ovako bitni kao oni koji su se dogodili par dana prije obljetnice pada Vukovara.
Na nju su i danas nahrupili deseci tisuća Hrvata, koji ogromnom većinom nisu bili tamo nijedan drugi dan niti će biti. No ove godine čak je i dan komemoriranja tragedije i herojstva Vukovara zasjenilo to što je, dok čitate ovaj tekst, glavna tema u državi pljačka stoljeća u zdravstvu, u koju su uključeni najviši ljudi najvažnijih bolnica i zdravstvenog sustava te ministar zdravstva.
Jesu li se u Vukovaru ljudi borili, ginuli, bivali sakaćeni i mučeni za Hrvatsku u kojoj će se država pljačkati tako da će se od nje otimati kako bi se zarađivalo na najranjivijim i najočajnijim, bolesnicima i bolesnoj djeci? I sve to u režiji najeminentnijih ljudi uvijek iste stranke, HDZ-a, i na nju naslonjenih kriminalaca.
Navikli smo na njihove gadosti, ali ovo je jedan od onih trenutaka kada uskliknemo: "Ovo je previše čak i za HDZ!"
Istina, HDZ-om, njegovim kriminalcima ili onima slizanima s tom strankom te njihovim nebrojenim pljačkama Hrvatske u koju se kunu okruženi smo i okuženi još od vremena kada je Vukovar bio hrpa ruševina i već odavno pad njihovog ministra zbog korupcije ili neku novu aferu smatramo normalnim te na to samo sliježemo ramenima. Ipak, svako malo dogodi se nešto što nam prelije čašu te uskliknemo: "Ovo je previše čak i za HDZ!"
Meni je u posljednje vrijeme takvu reakciju izazvalo imenovanje Ivana Turudića glavnim državnim odvjetnikom i sad ovo s HDZ-ovim zdravstvenim profiterom udruženim s krimosima.
Posebno je gadljivo što odluku o tome hoće li detaljnu i sveobuhvatnu istragu europskih istražitelja o tom slučaju domaći od njih "oteti" i onda je suziti te djela koja se stavljaju na teret upletenima ublažiti donosi Ivan Turudić. Isti onaj Turudić koji je javnosti najpoznatiji po višesatnoj noćnoj vožnji sa Zdravkom Mamićem, odbjeglim kriminalcem osuđenim na 6 i pol godina zatvora zbog pljačke Dinama.
Usred grozne afere HDZ-ovci o domoljublju i žrtvi za domovinu propovijedaju u Vukovaru
U dane pada Vukovara svi mi koji volimo taj grad i blisko smo, prijateljski povezani s Vukovarkama i Vukovarcima dodatno smo emotivni. Vjerojatno zbog toga afera koja je buknula upravo sada budi još veće gađenje i ogorčenje.
Posebno stoga što se danas u Vukovaru nacrtao kompletan "državni vrh", čiji je sastavni i posebno uvaženi dio bio sada odbačeni ministar. Opet će nam tamo njegovi HDZ-ovci, kunući se u Vukovar, propovijedati o domoljublju i žrtvi za domovinu, usred najnovije i posebno odvratne iz serije njihovih afera pljačkanja te domovine.
Još jedna današnja priredba bitna je u kontekstu ove obljetnice pada Vukovara. Na drugom kraju Hrvatske reprezentacija nogometnog saveza te države igra protiv Portugala.
Normalno je da njeni navijači na godišnjicu pada Vukovara događaj koji ima ogroman stvarni i simbolički značaj za državu komemoriraju minutom šutnje ili transparentom. No nikako nije normalno ono što navijači reprezentacije HNS-a rade inače, uvijek kada njihova momčad igra.
Motivacijsko skandiranje imena sravnjenog i ubijenog grada
Kada vide da reprezentaciji ne ide, krenu vikati: "Vukovar, Vukovar!" Na nogometnoj utakmici uzvikuju ime sravnjenog i ubijenog grada u motivacijske svrhe skupini preplaćenih milijunaša, igrača saveza koji je desetljećima u rukama HDZ-a te je kao takav bio pojam za kriminal, namještanje i pogodovanje jednom klubu i čovjeku. Jesu li se u Vukovaru ljudi borili, ginuli, bivali sakaćeni i mučeni za Hrvatsku u kojoj će se ovako ponižavati uspomena na njihove patnje?
Ova Hrvatska, koja uporno bira mafijaški, nekada ratno, a sada zdravstvoprofiterski HDZ te ona koja na nogometnoj utakmici urla ime ubijenog grada, nema što tražiti u oživjelom Vukovaru. Nije dostojna njegove žrtve ni uskrsnuća. Ostalima, koji ne pripadate u ove torove, najtoplije preporučujem da Vukovar posjetite neki od ostala 364 dana u godini.