CNN: Kako je Dubrovnik preživio bolest, rat i turiste

Foto: 123rf/Pixsell/Marko Lukunic

LORD Byron nazvao ga je biserom Jadrana kada ga je obišao na svojoj velikoj turneji početkom 19. stoljeća. Dvjesto godina kasnije moćni utvrđeni grad Dubrovnik i dalje stoji kao simbol snage i stabilnosti u regiji koja je imala svoje uspone i padove.

Nakon što su trpjeli osude zbog prekomjernog turizma, njegovi ljudi i poduzeća planiraju održiviju budućnost koja na prvo mjesto stavlja povijest i tradiciju grada, bez ugrožavanja njegove čiste ljepote, piše CNN.

Duga povijest suočavanja sa zaraznim bolestima

Iako su pandemijske noćne more 2020. i 2021. godine ranije mnogima bile nezamislive, Dubrovnik ima dugu povijest kad je u pitanju suočavanje s visoko zaraznim bolestima. Godine 1377., u vrijeme dok je grad bio središte pomorske Dubrovačke Republike, njegovi su vladari odredili da se mornari i trgovci koji dolaze iz područja gdje je harala kuga šalju u namjenske karantenske ustanove.

"Prije gotovo 800 godina znali smo sve o karanteni", kaže Ivan Vuković, jedan od vodećih dubrovačkih vodiča. Vuković objašnjava da su pridošlice sa zaraženih područja u početku slani na male otoke Mrkan i Bobaru, tik uz obalu, gdje bi proveli mjesec dana u izolaciji.

Karantena iz 17. stoljeća

Do 17. stoljeća gradski dužnosnici su izgradili sada već poznate dubrovačke Lazarete, objekte nalik zatvorima gdje su mnogi pridošlice bili izolirani u nastojanju da se spriječi širenje infekcije. Sve to zvuči bolno poznato današnjim danima hotelske karantene, iako tada nije bez luksuza odgovarajućeg kreveta i pristupa internetu.

Vuković objašnjava da je položaj Dubrovačke Republike između istoka i zapada značio da će mornari i trgovci iz cijelog svijeta dolaziti u Dubrovnik.

"Samo ljudi koji su došli iz zaraženih područja ili sumnjivih područja morali su u karantenu. Kad bi se dogodila epidemije kuge na Bliskom istoku, svi putnici bili bi izolirani unutar Lazareta", kaže Vuković, objašnjavajući zapravo način na koji mnoge zemlje i danas čuvaju svoje granice.

Vuković dodaje da postoje dokazi o zdravstvenim certifikatima, pa čak i o socijalnoj distanci: "U srednjem vijeku znali su pratiti bolest. Znali su kako pronaći kontakte i znali su za infekciju. Kad je u pitanju covid-19, zapravo ga tretiramo po pravilima srednjeg vijeka. Povijest se ponavlja."

Najstarija ljekarna u Europi

Dodatni podsjetnici na dubrovačku medicinsku povijest mogu se pronaći u franjevačkom samostanu u samom srcu grada. Njihova ljekarna datira iz 1317. godine, najstarija je koja još uvijek djeluje u Europi i bila je ključna za sposobnost Dubrovnika da preživi najgore kuge. Fratri su smislili pametne načine primjene svojih napitaka, s nacrtima i pregradama za zaštitu pacijenata i ljekarnika. Novac bi se stavljao u namjensku kutiju i ostavljao 10 dana u pokušaju da se spriječi infekcija. Bio je to oblik beskontaktnog plaćanja u 14. stoljeću.

Iako obiluje podsjetnicima na pandemiju, Dubrovnik nije samo mjesto za lekcije o kontroli infekcija s kojima smo se svi mogli susresti početkom 2020. godine. Ovo je mjesto duboko ponosno na svoju hrvatsku tradiciju i mjesto koje koristi tradiciju za zacjeljivanje rana i prevladavanje traume događaja koji su potresli ovaj dio svijeta devedesetih godina, nastavlja CNN.

"Linđo je dio radosti, dio života" 

Stoljetni ples Linđo ostaje u središtu ovdašnjeg života, objašnjava Jelica Čučević: "Čak ni danas nema svečanosti ili otvaranja bilo koje vrste festivala bez njega. Linđo je uvijek tu. To je dio stoljetne tradicije, znate? To je dio radosti. To je dio života, pa je jako važno."

Čučević pleše Linđo od 1980. godine, a danas je članica Folklornog ansambla Linđo, koji ove vješte pokrete predstavlja turistima što dolaze istražiti Dubrovnik i njegovu prošlost. Naravno, oni koji to shvaćaju ozbiljno moraju nositi tradicionalnu nošnju kako bi u potpunosti doživjeli radosti.

Međutim, prije 30 godina plesanje Linđa predstavljalo je ozbiljnu i po život opasnu aktivnost za Dubrovčane. Dok je jugoslavenska vojska opsjedala grad od listopada 1991. do svibnja 1992., snajperisti su hvatali nevine žrtve po ulicama. Plesni sastanci bili su izazovni i gotovo nemogući.

"Bilo je jako opasno hodati ulicama u to vrijeme, ali nekako smo pronalazili način da pošaljemo tajnu poruku, znate, da ćemo se naći u dva sata popodne na poznatom mjestu", kaže Čučević.

Bila je mlada i pomalo neustrašiva, kao i mnoge druge plesačice i odbijala je vidjeti svoju voljenu tradiciju uništenom. Njezina snaga i upornost govore o širem osjećaju u Dubrovniku: "Postoji dublja povezanost koja je dio naše tradicije. To su naši korijeni, pa je vrlo važno da ih nastavimo prenositi s koljena na koljeno."

Hotel Belvedere kao snažan podsjetnik na ono što je Dubrovnik pretrpio u ratu

Iako stare dubrovačke zidine odaju malo iz tog vremena, ne treba puno da se pronađu spomenici tom najizazovnijem razdoblju u povijesti grada. I ništa u tom smislu nije fascinantnije od hotela Belvedere. Ovo nekad ugledno mjesto, visoko na liticama iznad azurnih voda zaljeva, bilo je dom hrvatskim izbjeglicama koje su došle u Dubrovnik bježeći od napredovanja srpskih vojnika. Uništen je tijekom mjeseci opsade, a takav je i danas, 30 godina kasnije, kao snažan podsjetnik na to koliko je Dubrovnik u to vrijeme pretrpio.

Belvedere je bio otvoren samo šest godina prije opsade, ali je u to kratko vrijeme stekao reputaciju jednog od najboljih europskih hotela.

"Bilo je najbolji na Jadranu, koliko ga se sjećam dok sam bio klinac. Bilo je tu svega, od vanjskih bazena do plaže, moja majka je išla u kupovinu tamo, a moj otac je s prijateljima posjećivao restorane", prisjeća se Ivan Vuković.

Danas je priroda ponovno kolonizirala Belvedere sa zrelim stablima koja rastu iz opeke. Ipak, pogledi iz nekadašnjih apartmana i dalje su spektakularni kao i početkom devedesetih. Jahte prolaze, horizont prošaran prekrasnim otocima, voda blista u svom sjaju.

"Lijepo je imati ovo kao podsjetnik na to kako smo izborili neovisnost svoje zemlje, a također i vidjeti što se ovdje događa, jer ljudi moraju učiti iz pogrešaka", kaže Vuković.

Problemi s kruzerima

Status UNESCO-ove baštine nije mogao zaštititi dubrovački Stari grad od minobacačkih granata i paljbe. No, u desetljećima nakon rata i proglašenja neovisnosti, njegove spektakularne zidine i utvrde pomogle su mu da se pretvori u jedno od najvažnijih europskih turističkih odredišta, a da ne govorimo o setu za velike televizijske serijale poput Igre prijestolja.

Prije pandemije, mještani su se borili s velikim brojem ljudi koji su dolazili ovamo, izlazili iz kruzera i uzrokovali velike gužve. Godišnje je u grad stizalo oko milijun putnika na kružnim putovanjima, a uskim ulicama svakodnevno ih je prolazilo i po 9000. Gradski dužnosnici potrudili su se 2019. godine uvesti učinkovitu zabranu otvaranja novih restorana, zatvorili su 80 posto štandova sa suvenirima i ograničili kruzere na samo dva dnevno.

S početkom ljeta 2021. sve je bilo mirno. A za ugostitelja Darka Perojevića promjena tempa, unatoč izazovima covida-19, značila je da je mogao još jednom uživati u svom domu u srcu grada.

"Nikada ne bih napustio Stari grad, ovo je Dubrovnik! Stari grad je Dubrovnik. Mislim, ako odete u druge četvrti, za mene to nije... To bi mogao biti Split, mogao bi biti Zagreb ili ne znam... Oakland. Sve je to isto. Ono što čini Dubrovnik je Stari grad", kaže Perojević za CNN, gestikulirajući prema zgradama koje su nekada privlačile brojne posjetitelje.

"Bojim se da se vraćamo na ono prije covida"

Unatoč tome što Perojevićev restoran Azur ovisi o turistima i njegovu status živog muzeja, on rado podsjeća turiste da je ovo mjesto gdje ljudi imaju korijene.

"Ovo je dom ljudima koji žive u Starom gradu, poput mene. Dakle, ovo smatram svojom dnevnom sobom. Bojim se da se vraćamo na ono prije covida, masovni turizam i previše ljudi. Gorko je slatko. Vratili smo grad sebi, ali znate, financijski će se malo pogoršati... Mislim da smo puno naučili i mislim da ćemo neke stvari sigurno resetirati, jer znamo u kojem smjeru ne želimo ići", ističe Perojević, koji je optimističan i vjeruje da je pandemija njemu i drugim mještanima dala priliku da pristupe turizmu na nov način.

Stari grad definira Dubrovnik, ali isto vrijedi i za more. Očigledno je po poziciji grada na rutama kruzera i superjahtama usidrenim u zaljevu da je more ključni dio njegovog šarma. Ali ta ljubav seže stoljećima unatrag, do vremena kad su trgovci plovili ovamo. Danas mještani s malim plovilima uživaju u miru i tišini mora.

"Slika savršena u svakom pogledu"

"Za nas je to uvijek dio života. Brod, kupanje i to je to. To je dio našeg DNK jer smo blagoslovljeni ovom obalom i morem i svime. I samo ga trebamo koristiti. Osjećate mir i tišinu kad razvijete jedro i samo čujete vjetar i valove i par ptica. Jednostavno osjećate olakšanje... To je prava sreća", kaže Dado Butigan.

Da biste dobili još bolji osjećaj koliko brodova i jahti uživa u ovom vodenom raju, isplati se povesti se dubrovačkom žičarom do vrha Srđa. Ovdje možete vidjeti veličanstvo Starog grada i mora. S ove točke, Dubrovnik izgleda kao grad igračaka. Nešto što samo želite pokupiti, staviti u džep i ponijeti kući. Slika savršena u svakom pogledu. I dragocjena, prije svega. Izvanredno je uzeti u obzir ono što je pretrpio i u antičko doba i u moderno doba, da bi i dalje bio ponosan, završava CNN svoju reportažu.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.