Foto: FAH
PERO ĆORIĆ, saborski zastupnik i glavni tajnik HSP AS, osuđen je 2010. godine na Općinskom sudu u Požegi na uvjetnu kaznu zbog krivotvorenja isprave, a tada je dobio 10 mjeseci zatvora uvjetno s rokom kušnje od godine dana.
Ćorić pravaš tvrdi i kako se svakim podsjećanjem na tu presudu krše Zakonom i Ustavom Republike Hrvatske njemu zagarantirana prava.
"Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice", citira nam zakon Ćorić, dodajući kako je Index objavom presude protiv njega namjerno "diskreditirao saborsku izabranu političku opciju".
No, Ćorić, koji nastavlja praksu članova HDZ-a i njihovih satelita u neosnovanom blaćenju njima nesklonih medija, gdje se svaka kritika naziva "hajkom" ili "harangom", zaboravlja na nekoliko činjenica.
Prvi je svakako javni interes. U Zakonu o medijima u članku osam jasno stoji kako "nema povrde prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti". Ćorić je neosporno javna osoba i zastupnik, a svakako je u javnom interesu obavijestiti javnost kako se kao tajnik političke stranke bavio krivotvorenjem isprava i zbog toga je osuđen.
Ćorićev slučaj, za što je pravomoćno osuđen, ima i posebnu težinu jer je ovaj saborski zastupnik nedavno javno branio Milijana Brkića u aferi plagijanja diplomskog rada, direktno optužujući za tu aferu tajne službe i bivšu vlast. Osuda Brkića zbog činjenice da je 70 posto njegova diplomskog rada prepisano, kod Ćorića je izostala.
Dužnost novinara bila je obavijestiti javnost kako je Ćorić već osuđen za krivotvorenje dokumenata. Bila nam je dužnost i objaviti razloge zašto je to Ćorić svjesno napravio, a sve kako bi se shvatila podrška Brkiću od strane ovog pravaša.
No, Ćorić tu ne staje. Nije on kriv što je u 2005. godine, spašavajući svoju tadašnju stranku HSP i njegova predsjednika Antu Đapića, morao krivotvoriti dokumentaciju ne bi li spasio koalicijsku vlast u Požeško-slavonskoj županiji, nego su zapravo krivi novinari koji ga danas posjećaju na njegov grijeh za koji je, ponovimo to još jednom, rehabilitiran.
Naime, Ćorić se čudio pozivu novinara kada smo ga pitali za presudu, tvrdeći da "presuda više nigdje ne piše jer se poslije određenog vremena briše".
Naravno, što bi bila ova vlast i ovi ljudi na vlasti da ne vide u svemu revan rad obavještajnih službi pa tako i u čitanju presuda koje su zapravo javne.
"Očito je opet u pravom trenutku izašla ova presuda u javnost i ista samo potvrđuje moje prijašnje izjave i navode kako se ne radi o slučajnosti, već o potvrdi u prijašnje navode po pitanju sumnje o zlouporabi obavještajnog aparata te ću pred nadležnim saborskim odborom pokrenuti i ispitati kako je presuda koja nema više pravne posljedice uopće došla do medija u svom izvornom obliku i podnijeti odgovarajuće kaznene prijave kao i tužbe radi naknade štete", stoji u Ćorićevom reagiranju.
U današnjoj politici, kada moral i čast ne igraju više nikakvu bitnu ulogu, jasno je da se Ćorić hvata kao pijan plota "ukinutih pravnih posljedica". Pa tako sam zaključuje da se ništa "zapravio nije ni dogodilo" , jer se protekom vremena sve izbrisalo.
No, dogodilo se, zastupniče Ćoriću. Ipak jest.
Zabrana javnog spominjanja presude u slučajevima rehabilitacije ne mogu se odnositi, niti se odnose na političare.
Kao što vam je poznato, političari su podložni nadzoru javnosti, odnosno medija, uvijek kada to predstavlja javni interes.
Kaznena osuda saborskog zastupnika stranke na vlasti, sigurno je, na vašu žalost, javni interes.