DANAS je Svjetski dan mentalnog zdravlja, a Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba upozorila je na uobičajene mitove koji su svakodnevni, sveprisutni i štetni.
Mit da moramo imati dobar razlog da se ne osjećamo sretno
Jedan od tih mitova je da moramo imati dobar razlog da se ne osjećamo sretno te da je sreća norma koju svi moramo doseći, piše na stranicama spomenute poliklinike psihologinja Ana Raguž.
“Posve je razvidno da su ova očekivanja nerealistična i unaprijed osuđena na propast i vrlo je izvjesno da će ih popratiti brojne neugodne emocije poput srama, krivnje, doživljaja neadekvatnosti i slično”, piše Raguž te dodaje kako smo svi mi individualna bića koja se imaju pravo osjećati kako god se osjećaju.
Mit da s djecom ne treba razgovarati o tome kako se osjećaju
Suprotno od uvriježenog mišljenja da s djecom ne treba razgovarati o osjećajima jer su premaleni ili zato da se ne bi još više loše osjećali je, kako piše Raguž, pogrešno.
“Razgovori o osjećajima i izražavanje emocija pred djecom na primjeren način djetetu pokazuje da je obiteljsko okruženje emocionalno sigurno i da je u njemu dozvoljeno iskazivati emocije; pokazuje mu na koji način i kako ih može regulirati; uči od roditelja i drugih bliskih osoba na koji naèin se može s njima uspješno suočiti. To su jedna od najkorisnijih znanja i vještina koja će mu trebati kasnije u životu”, tvrdi Raguž.
“Kako si?” je jedno od najvažnijih pitanja
“Jednako kao što trebamo brinuti o svom i tjelesnom zdravlju, na isti način trebamo voditi brigu o mentalnom zdravlju i o tome kako se osjećamo”, piše Raguž te dodaje kako su i ugodne i neugodne emocije i misli putokazi koji nam svakodnevno govore što nam je potrebno.
“’Kako si?’ je jedno od najvažnijih pitanja, koje trebamo sa stvarnim interesom postavljati ne samo drugima nego i sebi. Pri tome, budimo blagi i podržavajući prema sebi kao što bismo bili prema najboljem prijatelju. Brinimo o sebi, to nije odlika sebičnosti nego odgovornosti”, piše Raguž te dodaje kako se briga o mentalnom zdravlju vodi korak po korak na svakodnevnom planu. Zaključila je kako traženje pomoći onda kada je potrebna predstavlja hrabrost.