Đapiću, sretan put!

ONO ŠTO je počelo na parlamentarnim izborima 2007. godine, najvjerojatnije će doživjeti svoj kraj nakon lokalnih izbora ovog svibnja. Hrvatska stranka prava stoji pred svojim konačnim raspadom, a kad izgubi vlast u Osijeku, HSP kao stranka više neće imati smisla. Brod obično prvo napuštaju miševi. U HSP-u bježe i veće zvjerke. Kao Gordan Matković.

Đapićev čovjek broj jedan danas je objavio kako će se na osječkim lokalnim izborima kandidirati samostalno. Matković neće formalno napustiti stranku i nije se okomio na svog stranačkog šefa, ali je kroz redove dao naznačiti kako je politička ljubav između njih dvojice pukla. Dodajmo to ranijim spekulacijama oko toga hoće li koalicija HSP-HDZ za kandidata izbaciti Đapića ili Matkovića, i svima postaje jasno kako ni u HSP-u više ne vjeruju da imaju ikakve šanse za ostankom na vlasti.

Nakon Osijeka, Đapić se nema gdje povući

Osijek je zadnji Đapićev svjetionik. Nakon Osijeka, nema više slamke za koju bi se mogao uhvatiti. U samo godinu i pol dana, ta je stranka od treće najjače parlamentarne opcije spala na to da joj opstanak ovisi o sukobu s, kako se pokazuje, premoćnim protivnicima. Đapićeva koalicija nema šanse. HSP nema šanse. Njihov osječki "saveznik" HDZ zadovoljno trlja ruke, jer su ostvarili ono što su željeli – kad se raspadne HSP, dobar će dio njihovih birača preći HDZ-u.

No, kad se promotri cijela priča o HSP-ovom padu, onda se vidi da su HDZ-ova kukavičja jaja, od kojih je osječka koalicija samo zadnje, tek dio problema stranke Ante Starčevića. Ključni problem je u tome što Đapić nikad nije shvatio da je došlo vrijeme u kojemu se politikom ne može baviti diletantski. Razlog zbog kojega će Đapić u Osijeku doživjeti poraz je jednostavan – nikad u tom gradu nije stvorio biračku bazu.

Ostaci ostataka HSP-a

Bez biračke baze nema dugoročnih rezultata, i to su Đapićevi protivnici dobro shvatili. Đapić se na lokalnim izborima 2005. prikrpao pobjedničkoj opciji Branimira Glavaša, a na izvanrednim izborima 2008. je uspio izvući zadnji rezultat svoje ad hoc politike. I dok su HDSSB i HNS žrtvovali sitne političke uspjehe zbog dugoročne strategije koja će im se isplatiti na izborima u svibnju, Đapić je smišljao kako zasjesti na gradonačelničku fotelju, kao da mu je ovih pet mjeseci bitno.

Dok je Krešimir Bubalo imao 14-satne radne dane, s posjetima umirovljeničkim balovima, i dok je Ivan Vrdoljak odlazio iz Gradskog poglavarstva zato što mu HSP nije dopustio da pokrene svoje projekte, HSP je redao aferu za aferom. Ukoliko je trenutni osječki gradonačelnik mislio da će uspjeti dobiti dovoljno glasova ubrzanim prekopavanjem cijelog grada da bi izgradio biciklističku stazu, onda je još slabiji političar nego što se činilo.

Parlamentarni izbori 2007. i lokalni izbori na kojima će sada izgubiti pokazuju Đapićevo viđenje politike kao prikrpavanja pobjedničkoj opciji. Dok ga je na nacionalnoj razini HDZ vukao za sobom, HSP je ostvarivao rezultate. Jedna rečenica Ive Sanadera (sjećamo se, "glas za HSP je glas za SDP") skinula je devet saborskih mjesta HSP-u. Dok ga je u Osijeku vukao HDSSB, Đapić je profitirao. Kad je tu nestalo sloge, Đapić je prvi put u svojoj političkoj karijeri morao sam pokazati što zna.

Propala politika koja se primiče svom kraju

Pokazalo se da ne zna ništa osim promovirati sebe na račun grada, kao što je radio u svakoj mogućoj prilici. Stvar je kulminirala na nedavnoj rukometnoj utakmici Hrvatske i Grčke. Đapić se, u naletu naporne samopromocije, pojavio pred publikom, a ta ista publika mu je zazviždala.

Kad promotrimo takvu kronologiju događaja, vidimo kako je trenutni raspad osječke HSP-ove kampanje i nadolazeći raspad HSP-a nakon gubitka na izborima zapravo samo posljedica Đapićeve propale politike koja politiku kao disciplinu ne shvaća, koja ne zna voditi, koja se ne zna promovirati. Takva politika je kad tad morala dovesti do neslavnog kraja.

Sretan mu put!  

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje