Svaki rat je pakao. Svaki rat je ubijanje i razaranje, a povijesno gledano, civili su nevine žrtve ratova. Urbano ratovanje je jedinstvena vrsta pakla ne samo za vojnike, koji se suočavaju s napadima iz milijun prozora ili dubokih tunela ispod njih, već posebno za civile.
Neborci su činili 90% žrtava prema međunarodnim humanitarnim stručnjacima u modernim ratovima koji su se dogodili u naseljenim urbanim područjima kao što su irački Mosul i sirijska Raqqa, čak i kada zapadna sila poput Sjedinjenih Američkih Država vodi ili podupire kampanju, za CNN piše John Spencer, bivši američki vojnik, a danas profesor urbanog ratovanja na Institutu modernog rata na West Pointu.
Razaranje i patnja ne znače nužno ratni zločin
Razaranje i patnja, koliko god bili strašni, ne predstavljaju automatski ratne zločine - inače bi gotovo svaka vojna akcija u naseljenom području prekršila zakone oružanog sukoba, pravila proizašla iz komplicirane lepeze međunarodnih ugovora, sudskih presuda i povijesnih konvencija.
Prizori razaranja, poput izraelskih napada na izbjeglički kamp Jabalya u sjevernoj Gazi početkom ovog tjedna, brzo izazivaju optužbe da je Izrael uključen u ratne zločine kao što je neselektivno ubijanje civila i sudjelovanje u napadima iz osvete. Ali ratni zločini moraju se procjenjivati na temelju dokaza i standarda oružanog sukoba, a ne letimičnog pogleda na mučne posljedice napada.
Hamas neupitno čini ratne zločine
Snage Hamasa neosporno su prekršile brojne ratne zakone 7. listopada. Uzimali su Izraelce za taoce i silovali, mučili i izravno napadali civile te nastavili napadati izraelska naselja raketama. Godine obavještajnih procjena i medijskih izvješća pokazuju da Hamas također čini ratne zločine korištenjem ljudskih štitova za svoje oružje i zapovjedne centre te namjernim postavljanjem vojnih kapaciteta na zaštićena mjesta poput bolnica, džamija i škola.
S druge strane, zasad ništa ne pokazuje da Izraelske obrambene snage (IDF) ne slijede zakone ratovanja u Gazi, osobito kada optužbe da IDF čini ratne zločine tako često dolaze prebrzo da bi se mogli ispitati čimbenici koji određuju jesu li napad i rezultirajuće civilne žrtve zakoniti. Čimbenici koje treba procijeniti su glavne dimenzije dogovorenih načela međunarodnog humanitarnog prava: vojna nužnost, proporcionalnost, razlikovanje, humanost i čast.
Izraelu ne treba dopuštenje za upad u Gazu
Američki predsjednik Joe Biden i brojne europske zemlje, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Francusku, podupire samoobranu Izraela iako izražavaju zabrinutost zbog humanitarne situacije u Gazi.
Iako je pravni status Gaze neriješen prema međunarodnom pravu, Izraelu nije potrebno dopuštenje da uđe na teritorij i pribjegne korištenju sile kako bi vodio obrambene operacije jer je pravo Izraela na trenutnu i jednostranu samoobranu priznato u skladu s člankom 51. Povelje UN-a.
Važan koncept proporcionalnosti
Izrael se obvezao poštivati međunarodno pravo, a jedan od njegovih temelja je proporcionalnost. Koncept se često krivo shvaća kao da dopušta samo jednak broj civilnih žrtava na obje strane, pri čemu se bilo koji različiti broj smatra neproporcionalnim. Ali proporcionalnost je zapravo zahtjev da se uzme u obzir kolika je civilna šteta predviđena u usporedbi s očekivanom konkretnom i izravnom vojnom prednošću, prema protokolima UN-a.
Drugim riječima, visok broj civilnih žrtava u Jabaliji potencijalno bi se mogao smatrati legalnim prema međunarodnom pravu sve dok je vojni cilj visoke vrijednosti. Izraelske obrambene snage rekle su da je meta u ovom slučaju bio viši zapovjednik Hamasa koji je nadgledao sve vojne operacije u sjevernoj Gazi; njegovo neutraliziranje je cilj koji najvjerojatnije briše proporcionalnu granicu.
Nadalje, Izrael je istaknuo da je gubitak života bio povećan jer je Hamas izgradio tunele koji su oslabili ciljanu strukturu koja se potom srušila u udaru.
Cilj Izraela je legalan
Napad također prolazi provjeru na razini "vojne nužde", načela da je akcija bila nužna za ostvarivanje dopuštenog vojnog cilja (ubijanje neprijateljskih snaga), a ne ilegalnog cilja (izazivanje patnje civila).
IDF je rekao da je njihov cilj uklanjanje raketa, skladišta streljiva, energetskih i transportnih sustava koje je Hamas držao u blizini civilnog stanovništva. Do sada je niz vojnih stručnjaka procijenio kako se čini da Izrael pokušava slijediti zakon oružanog sukoba u svojoj kampanji u Gazi.
Od preostalih načela ratnog prava - razlikovanje, humanost (koja, kako to formulira Međunarodni odbor Crvenog križa, zabranjuje nanošenje svih patnji, ozljeda ili razaranja koji nisu nužni za postizanje legitimne svrhe sukoba) i čast u vođenju rata - načelo razlikovanja je najsloženije.
Načelo razlikovanja
Razlikovanje zahtijeva od Izraela da "pravi razliku između civilnog stanovništva i boraca" i između civilnih objekata i vojnih ciljeva, dok poduzima sve moguće mjere opreza kako bi izbjegao civilne žrtve. Do sada se vidjelo kako IDF provodi - a u nekim slučajevima i više od toga - mnoge od najboljih praksi razvijenih za smanjenje štete civilima u sličnim velikim urbanim bitkama.
Ove prakse IDF-a uključuju pozivanje svih u zgradi kako bi ih se upozorilo na predstojeći zračni napad i davanje vremena za evakuaciju - taktika koju Spencer nikad nije vidio u desetljećima svog iskustva, jer također obavještava neprijatelja o napadu - a ponekad čak i bacanje malog streljiva na vrh zgrade za dodatno upozorenje.
Izrael tjednima poziva na evakuaciju
IDF je više tjedana slao zahtjeve da se civili evakuiraju iz određenih dijelova Gaze koristeći multimedijske emisije, poruke i letke. Također su osigurane rute koje neće biti ciljane tako da civili imaju prolaz do neborbenih područja, iako je bilo nekih tragičnih izvješća da su Palestinci iz sjeverne Gaze koji su se preselili na jug naknadno ubijeni dok je rat bjesnio cijelim pojasom.
Kada Hamas koristi bolnicu, školu ili džamiju u vojne svrhe, ove ustanove mogu izgubiti svoj zaštićeni status i postati legalna vojna meta. Izrael i dalje mora poduzeti sve što je moguće da što više civila bude sklonjeno, ali mjesta ne moraju biti slobodna od civila prije napada.
Nemoguće je potpuno isprazniti grad od civila
Nažalost, nemoguće je isprazniti grad od svih civila prije vođenja urbane bitke. Dio ljudi uvijek ostaje, a starijima, nemoćnima i bolnicama može biti nemoguće provesti evakuaciju. U gusto naseljenom Pojasu Gaze, gdje većina Palestinaca nema kamo pobjeći od opasnosti rata, udio onih koji ostaju vjerojatno će biti veći, budući da su granični prijelazi i dalje zatvoreni za gotovo sve stanovnike Gaze. Osim toga mnogi Palestinci protive se odlasku, a Hamas je upozorio druge da ne odlaze.
Ipak, čak i ako Hamas nema interesa ispuniti svoju obvezu poduzimanja svih mogućih mjera opreza za smanjenje štete civilima, Izrael to čini i trebao bi činiti. IDF bi trebao poduzeti korake kao što je ograničavanje svojih snaga na manje dijelove urbanih područja dok nastavlja ostavljati sigurna područja i rute prolaza iz borbenih područja.
Progon Hamasa stvara krajolik iz noćne more
Treba nastaviti s pozivima na evakuaciju civila. Trebalo bi ograničiti korištenje zračnih napada i topništva u blizini određenih sigurnih područja ili okupljanja civila. Trebalo bi nastaviti surađivati sa SAD-om u olakšavanju ulaska humanitarnih zaliha u Gazu (iako je razumno blokirati gorivo, koje Hamas može koristiti u svojim napadima i koje skladišti dok ga odbija dijeliti sa svojim narodom).
Ne može se poreći da progon terorističke organizacije stvara krajolik rata iz noćne more. Vizualno odbojne slike u Gazi u biti odražavaju iste scene koje su se odvijale tijekom američkih i savezničkih kampanja u borbi protiv Al Qaide, ISIS-a i drugih terorističkih skupina, jer tako izgleda kada ste prisiljeni iskorijeniti sadističku terorističku organizaciju ukorijenjenu u urbanom području.
Izrael bi mogao pretvoriti Gazu u prah i pepeo, ali to ne čini
Nažalost, uspješne kampanje koje je predvodio ili podržavao SAD u mjestima kao što su Mosul i Raqqa prouzročile su milijarde dolara štete i ubile i raselile stotine tisuća civila; to je paklena stvarnost pobjede nad terorizmom.
Kao i svi slični sukobi u moderno doba, bitka u Gazi izgledat će kao da je cijeli grad namjerno sravnjen sa zemljom ili neselektivno bombardiran - ali nije. Izrael posjeduje vojne kapacitete za to, a činjenica da ne koristi takva sredstva dodatni je dokaz da poštuje pravila ratovanja.
To je također znak da ovo nije osveta - duboko pogrešno opisivanje izraelskih ciljeva - već umjesto toga pažljiva obrambena kampanja kako bi se osigurao opstanak Izraela.