"AKO Švedska i Finska donesu političku odluku i zatraže članstvo, mislim da pristupna procedura može ići vrlo brzo", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u siječnju 2022. godine, u predvečerje ruskog napada na Ukrajinu, koji je trajno i presudno promijenio sigurnosnu situaciju u nordijskim zemljama.
Danas, godinu dana kasnije, rat u Ukrajini traje i dalje, a Švedska i Finska praktički se nisu pomaknule s mjesta u smislu članstva u NATO-u. Stoltenberg je uvelike bio u pravu, ratifikacija švedskog i finskog zahtjeva zaista je išla solidnim tempom nakon što su dvije donedavno uglavnom neutralne zemlje na summitu u Madridu 29. lipnja prošle godine pozvane u članstvo NATO-a.
Već u srpnju počela je ratifikacija pristupa u parlamentima 30 sadašnjih članica - Hrvatska je potvrdila članstvo Švedske i Finske još 15. srpnja - da bi potkraj ljeta postalo jasno da to neće ići tako glatko.
Naime, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odlučio je iskoristiti proširenje NATO-a na sjever Europe ponajprije za unutarnjopolitičke probitke te od Švedske i Finske zatražiti ukidanje embarga na izvoz oružja u Tursku, kao i izručenje 73 simpatizera zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK) i kurdskih aktivista.
Turska i Mađarska blokada
Turska i Mađarska, jedine dvije članice NATO-a koje se ne mogu nazvati parlamentarnim demokracijama, do danas nisu ratificirale ulazak prinova u Sjevernoatlantski savez, a u posljednjih desetak dana situacija je eskalirala i umjesto vojno-sigurnosne suradnje nasuprot ruskoj prijetnji u javnost su izašli vjerski prijepori i duboka neslaganja unutar švedske vladajuće koalicije.
Kulminacija se dogodila u ponedjeljak popodne, kada je Erdoğan izjavio: "Puštate terorističke organizacije da divljaju i onda očekujete našu podršku za ulazak u NATO. To se neće dogoditi." Mislio je, dakako, na Švedsku, koja je tako u potpunoj blokadi i ne zna čak ni približno kad će postati punopravna članica NATO-a. Finska je ionako već mjesecima samo kolateralna žrtva u ovom sporu iako nijedna druga zemlja u Europskoj uniji nema dužu granicu s Rusijom (1340 km).
Tijekom jesenskih mjeseci vlada švedskog premijera Ulfa Kristerssona diplomatskim je aktivnostima i izravnim pregovorima pokušavala odobrovoljiti Erdoğana. Pritom su švedski dužnosnici više obećavali nego ispunjavali jer bilo je jasno da ne postoji ni zakonska osnova ni politička volja za zabranu kurdskih prosvjeda u Švedskoj, a kamoli za izručenje kurdskih aktivista.
Ukupno su tijekom 2022. godine Turskoj izručene samo dvije osobe, i to one protiv kojih je postupak ekstradicije započet prije nego što je Turska istaknula svoje zahtjeve. Kristersson je vjerojatno mislio upravo na to kad je nedavno na skupu posvećenom nacionalnoj obrani i sigurnosti rekao da neke turske zahtjeve Švedska neće i ne može ispuniti.
Izručenje švedskih državljana kurdskog podrijetla i osoba koje imaju trajnu dozvolu boravka uopće ne dolazi u obzir, a u ostalim slučajevima švedski sudovi neće odobriti izručenje ako postoji prijetnja političkog progona u Turskoj.
Sloboda govora i ljudskih prava
Švedsko društvo istodobno je vrlo osjetljivo i vrlo ponosno na snažnu zaštitu slobode govora i ljudskih prava. Upravo je ova činjenica dovela do eskalacije koja je razbjesnila turskog predsjednika, i to nakon što je već dao naslutiti da bi mogao upaliti zeleno svjetlo poslije parlamentarnih i predsjedničkih izbora u svibnju ove godine.
U srijedu (11. siječnja) skupina kurdskih aktivista iz Rojava komiteta, koji predstavlja poluautonomnu kurdsku vlast na tromeđi Sirije, Iraka i Turske, objesila je naopačke lutku koja sliči na Erdoğana, i to ni manje ni više nego na rasvjetni stup ispred Gradske vijećnice u Stockholmu. Aluzija na sudbinu talijanskog fašističkog vođe Benita Mussolinija, čije je već mrtvo tijelo na isti način obješeno u Milanu 1945. godine, bila je jasna.
Premijer Kristersson i njegov ministar vanjskih poslova Tobias Billström požurili su sanirati štetu. "Ovo što se dogodilo shvaćamo iznimno ozbiljno. Izvršiti neku vrstu lažne egzekucije stranog demokratski izabranog vođe za osudu je samo po sebi, a pogotovo u zemlji koja je dva puta izgubila vodeće političare zbog ubojstava", rekao je Billström pozivajući se na atentate u kojima su smrtno stradali švedski premijer Olof Palme i ministrica Anna Lindh te izrazivši razumijevanje za proteste iz Turske.
Očekivalo se da će Švedska barem simbolično kazniti počinitelje ove provokacije koja je izravna prijetnja nacionalnim interesima. Međutim, okružni tužitelj hladno je konstatirao da nema temelja ni za kakav postupak.
Potom se javio Johan Pehrson, lider Liberala i ministar u Kristerssonovoj vladi, obrušivši se na svoje koalicijske partnere ovim riječima: "U Švedskoj imamo slobodu govora, možete govoriti što hoćete. Branim pravo na prosvjed protiv Erdoğana u Švedskoj na isti način na koji branim pravo Rasmusa Paludana da izrazi svoje stavove."
Rasmus Paludan je ekstremno desničarski političar i islamofob koji već godinama na javnim mjestima u švedskim gradovima pali Kurane. Neće proći nekoliko dana i on će se također uključiti u ovu priču.
Vladin pokušaj gašenja vatre
Vladin pokušaj gašenja vatre izjavama koje su pune razumijevanja za tursku stranu izazvao je neuobičajeno jedinstvenu kritiku sa svih krajeva političkog spektra. Čak ni konzervativni mediji i komentatori nisu imali razumijevanja za Billströmove izjave o Erdoğanu kao "demokratski izabranom lideru" upozoravajući da se onda i Putina može smatrati "demokratski izabranim".
"U ovoj zemlji možete zapaliti Kuran. Lutku koja predstavlja despota možete objesiti naopako. Izrazi te vrste mogu biti uvredljivi, ali u Švedskoj su dopušteni. A Kristersson pritom slavi tursku 'demokraciju' i piša na našu", napisao je komentator Dagen Nyhetera Alex Schulman. Isti dnevni list napisao je kako "švedski ministri radosno poput psića trče u zagrljaj Erdoğanu i smiruju histeričnu tursku reakciju, tako tipičnu za autoritarne i tašte vođe".
Istini za volju, Kristersson je u nemogućoj poziciji. S jedne strane, švedsko članstvo u NATO-u je prvorazredni nacionalni interes, koji ima podršku gotovo svih parlamentarnih stranaka, a prema posljednjim anketama, i najmanje 60 posto populacije. Međutim, ankete pokazuju i da 79 posto Šveđana ne podržava nove ustupke turskom režimu i inzistira na poštovanju postojećih švedskih zakona.
"Sloboda govora u temeljima je švedskog društva bez obzira jesmo li u NATO-u ili nismo. Ne možemo se početi odricati onoga što bi članstvo u NATO-u trebalo štititi samo zato da nas Turska prihvati", rekao je švedski stručnjak za slobodu govora Nils Funcke.
Rasplamsane tenzije
Ionako rasplamsane tenzije benzinom je utrčao gasiti Jimmie Åkesson, vođa švedske krajnje desnice i koalicijski partner Kristerssonove Stranke umjerenih, rekavši u parlamentu da je Erdoğan islamistički diktator i usporedivši ga s Putinom.
Da je sve ostalo na ovome, možda bi uz lobiranje američke i britanske diplomacije postojala određena nada da Erdoğan omekša svoj stav. Očekivalo se da će američka administracija prilikom nedavnog posjeta turskog ministra vanjskih poslova, koji je u Washington došao dogovoriti kupnju 40 borbenih zrakoplova F-16 vrijednih gotovo 20 milijardi dolara, od Turske zatražiti da podigne rampu Švedskoj i Finskoj. Zasad nema naznaka da su Amerikanci postigli ikakav iskorak.
No u priču je prošlog vikenda uletio spomenuti Paludan, danski odvjetnik s dvostrukim državljanstvom, čija je antimuslimanska stranka Stram Kurs (Tvrda linija) na lanjskim parlamentarnim izborima u Švedskoj osvojila samo 156 glasova.
Paludanov politički program svodi se na provokaciju i izazivanje konfrontacija s muslimanskom populacijom u Danskoj i Švedskoj. Na poticaj Åkessonovih Švedskih demokrata, Paludan je shvatio da je idealan trenutak za spaljivanje Kurana ispred turskog veleposlanstva u Stockholmu. I to pod zaštitom švedske policije.
Važno je naglasiti da je Paludan posljednjih godina spalio desetke primjeraka Kurana u svim većim švedskim gradovima, a Kristersson cijelo vrijeme mudro šutio. Naime, tadašnji opozicijski lider, a današnji švedski premijer, zasigurno nema ništa protiv islama, ali mu je odgovarala destabilizacija socijaldemokratske vlade njegove prethodnice Magdalene Andersson.
Finska samostalno ide u NATO?
Međutim, danas je javno spaljivanje Kurana izravna i osobna uvreda turskog predsjednika (i ne samo njega, protesti i osude dolaze iz niza većinski islamskih zemalja) te povod za nastavak blokade švedskog pristupa NATO-u. Zato je Kristersson ovaj put morao reagirati pa je na Twitteru pomirljivo objavio: "Suosjećam sa svim muslimanima koje je ovog vikenda uvrijedilo spaljivanje Kurana."
Jimmie Åkesson odmah mu je preko dnevnog lista Aftonbladeta odgovorio i premijerov tvit nazvao "čistim puzanjem pred diktaturama sklonim islamizmom".
Erdoğan je zlopamtilo i neće tako lako oprostiti osobne uvrede u Paludanovoj i kurdskoj režiji, koje pripisuje Kristerssonu i kompletnom švedskom establišmentu. Pitanje je može li autoritarni vođa jedne velike nacije shvatiti da prema švedskim zakonima o slobodi govora jednostavno ne postoje svetinje.
Finski državni vrh posljednjih je dana zapanjeno pratio kako zajednička kandidatura za NATO zapada u nepredvidljiv kaos i na kraju povukao jedini logičan potez. Finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto u utorak je domaćim medijima prvi put spomenuo mogućnost da Finska krene samostalno u NATO.
Švedska je tako zapela u limbu, a premijer Kristersson našao se u nezavidnoj situaciji da istodobno mora voditi računa o nacionalnoj sigurnosti pred Putinovom prijetnjom; smirivati Erdoğanov bijes i pokrenuti pristup NATO-u s mrtve točke; smisliti način da spriječi nove incidente Paludana i švedskih Kurda te izgladiti odnose sa Švedskim demokratima bez čijih glasova njegova vlada ne može opstati.