Jeste li ikada čuli za priče da su iza zlih diktatora stajale njihove još zlobnije žene?
U Bibliji takve ideje nalazite na dva mjesta. Starozavjetnu naraciju o Ahabu i Izebeli ostavljamo za drugi put, ovdje se bavimo novozavjetnim tekstom o Salomi i odrubljenoj glavi Ivana Krstitelja. U obje priče Biblija se kosi s onime što znamo iz povijesti, premda se uistinu radi o stvarnim likovima (osim, možda, Izebele). I tako bolje shvaćamo što to rade biblijski pisci s poviješću.
Ivan Krstitelj Superstar
Iako Novi zavjet odaje dojam da je oko 30. godine Isus bio uvjerljivo najveća zvijezda Judeje i Galileje, ta laskava titula definitivno je pripadala Johananu Uronitelju, usamljenom propovjedniku obraćenja, zbog kojega su mnogi ljudi onoga vremena prolazili obred čišćenja uranjanjem u rijeku Jordan.
Budući da su upravo od tog obreda kršćani načinili svoj sakrament krštenja (kod nas je to od riječi "krst", dakle križ), Johanan je u novozavjetnu tradiciju ušao kao Ivan Krstitelj. Uranjanjem se krštavalo u Crkvi sve do srednjeg vijeka, kad je kod katolika prevladalo ovo sadašnje prskanje vodom.
Zanimljivo je i da sva četiri kanonska Evanđelja (i nekanonsko Evanđelje po Hebrejima) iznose ne baš ugodnu činjenicu da je obred za oproštenje grijeha prošao i sam Isus. Pisci onda pokušavaju to objasniti na razne načine, kako bi izbjegli nezgodnu implikaciju da se navodno bezgrešni Isus morao od nečega prati.
Ivan u zatvoru
Kad ste megapopularni propovjednik borbe protiv grijeha, pitanje je dana kad ćete doći na nišan vlastima. Prema Evanđelju po Marku (6,17), Ivan je kritizirao Heroda Antipu kad je ovaj oženio Herodijadu, suprugu svog polubrata Filipa.
Uzgred, Herodijadin muž nije se zvao Filip, nego Herod II. (Filip Tetrarh je bio sasvim druga osoba). Inače je Herod II. bio neki polu-ujak Herodijadi, prethodno se povukao iz političkog života i stanovali su u Rimu. Toliko i o Markovom poznavanju povijesti i o brakovima u toj dinastiji.
Nama šturi novozavjetni tekst ne kaže jasno što je bio problem s ovim brakom. Iz zapisa Josipa Flavija saznajemo da se Herodijada zapravo razvela od Heroda II. pa onda preudala za njegovog polubrata.
I Antipa je otjerao svoju suprugu Fazeliju, ali na to je načelno imao pravo prema hebrejskoj Tori, dočim žena nije smjela napuštati muža. Nije se tu radilo o nekoj fatalnoj ljubavi, nego o Antipinoj računici da će tako dobiti i teritorije svog polubrata, koji je uskoro umro bez muškog nasljednika.
Uglavnom, moćnom diktatoru nije bilo drago da se pred tisućama vjerskih zanesenjaka kritizira njegov novi brak. I strpao je Ivana u zatvor. Flavije veli da je to bila utvrda Mahair, na samoj granici s nabatejskim kraljevstvom (iz kojega je bila i Fazelija).
Snishodljivi Antipa?
U ona davna vremena zatvor nije služio tome da tko odguli koju godinu pa ide kući. U tamnici ste do izricanja presude, a onda vas ili puste ili (češće) kazne. Sudbina gorljivog propovjednika obraćenja bila je već zapečaćena: javno je nagazio na kralja, bilo je samo pitanje vremena i načina odmazde.
Ali, iz samo njemu znanih razloga, Marko kreće raspredati priču o tome da je zapravo Herodijada htjela ubiti Ivana, dok je Herod znao da je Ivan pravedan i svet pa ga je štitio i rado pozivao da mu ovaj propovijeda.
Da je takvo objašnjenje prilično šuplje, uvidio je i Matej: premda posuđuje priču od Marka, mijenja bitne detalje, pišući puno realističniju verziju da je Herod bio taj koji je htio ubiti Ivana, ali se bojao reakcije naroda (14,5). I ne spominje nikakvo Ivanovo propovijedanje kralju.
Salomin ples
Svejedno, i Matej će progutati Markovu priču o tome kako je Ivan ostao bez glave.
Herod slavi rođendan, zove brojne velikaše, a jedna od točaka programa jest ples Herodijadine kćeri iz prvoga braka. Ni Marko ni Matej ne znaju kako se ona zvala, Flavije nam je ostavio podatak da joj je ime bilo Šlomi, odnosno, Saloma (ženska verzija imena Salomon).
U bujnoj mašti kršćanskih propovjednika (i novijih slikara), Saloma jedva da ima što odjeće na sebi, što je Heroda toliko napalilo da joj je pred vlastitom ženom obećao bogati dar, ako treba i do pola kraljevstva.
Dobra mamina djevojčica ide pitati prvo mamu što da traži, a ova je konačno dočekala svoj trenutak: "Glavu Ivana Krstitelja." Seksi cura dodaje u zahtjevu ono čuveno: "Na pladnju!" Kako nas unisono uvjeravaju Marko i Matej, Herodu je žao, ali obećanje je obećanje pa prizor Salome s Ivanovom glavom na pladnju postaje znameniti slikarski motiv.
Markovo iskrivljavanje povijesti
Kao što smo već vidjeli, Marko nije baš upućen u povijest Herodove dinastije i miješa Heroda II. i Filipa Tetrarha. Upravo za ovog drugog u vrijeme kad se sve navodno zbiva bila je udana Saloma, što onda priču o njezinom plesu pred Antipom i slušanje savjeta mame čini prilično nevjerojatnom.
Nema dvojbe da je Ivana Krstitelja pogubio upravo Herod Antipa, a povod je po svemu sudeći bio šire političke prirode od kritiziranja njegovog braka. I to je on odlučio svojom voljom, bez ikakve uloge žene i pokćerke.
Samo možemo nagađati da Marko iskrivljuje povijest. Inspiraciju je možda našao u priči Tita Livija o rimskom ugledniku koji je na jednoj gozbi svom feničkom dječaku-ljubavniku (!) htio pokazati kako izgleda smaknuće (u kasnijim ćudorednijim verzijama namjesto dječaka imamo djevojku).
Post scriptum
Negdje 34. godine, po Filipovoj smrti, Saloma se udala za Aristobula, praunuka Heroda Velikog, u nadi da će se domoći prijestolja. Ali to se izjalovilo, cezar Klaudije je kraljevanje nad Judejom i Samarijom povjerio Aristobulovom rođaku Agripi, koji je svojedobno dobivao pomoć od Antipe na nagovor Herodijade. A Saloma ni u snu nije pomišljala da će u (pseudo)povijest najmnogoljudnije religije ući kao krvožedna i gologuza plesačica.