FOTO: The Dyer Island Conservation Trust
U prvom napadu početkom svibnja pronađen je leš golemog morskog psa kojemu su orke pojele jetru. U posljednjem slučaju, zabilježenom 24. lipnja, otkriven je morski pas kojem su pojedeni testisi i trbuh.
Prema dopisu koji je Index dobio od DICT-a, tim pod vodstvom biologinje za morske pse, Alison Towner, pozvan je prošle subote da provede autopsiju na velikoj bijeloj psini čiji se leš nasukao na Pearly Beachu, u blizini ribarskog i turističkog naselja Gansbaai.
„Ubijeni mužjak bio je dug 4,1 metara. Nedostajali su mu jetra, testisi i trbuh. Strvina bi mogla biti stara nekoliko dana, čini se relativno svježa, a očito je obilno krvarila“, rekla je Alison Towner.
„Uzeli smo sve potrebne uzorke za različite znanstvene projekte. To je četvrta ubijena bijela psina dokumentirana od svibnja koja se može povezati s napadima orka“, pojasnila je.
Par orka koje znanstvenici drže odgovornima za napade viđen je ujutro uz obale Danger Pointa, a potom kasnije u području Franskraal. DICT-ov tim pratio je par uz pomoć čamca s kavezom za ronjenje. Ronioci su primijetili da se toga dana bijele morske psine nisu mogle vidjeti nigdje u tim vodama.
Napadi kitova ubojica na morske pse bilježeni su i ranije – jedan je registriran 1997. kraj Kalifornije. Međutim, stručnjake je iznenadilo to što se u ovom slučaju radi o cijelom nizu napada. Na temelju provedenih autopsija (pogledajte na poveznici ovdje) moglo bi se zaključiti da je skupina orki razvila okus za meso morskih pasa, osobito za jetru koja sadrži hranjivo ulje skvalen.
Stručnjaci DICT-a ističu da je za sada teško reći jesu li se orkama u posljednje vrijeme osladili i drugi organi poput testisa, jer se oni nalaze blizu jetre.
Kitovi ubojice (Orcinus orca) spadaju u porodicu morskih dupina i njezini su najveći pripadnici. Prehrana im je raznovrsna – neki su se specijalizirali za ribe, dok se drugi hrane i morskim sisavcima poput tuljana i dupina. Žive u svim svjetskim oceanima, a izrazito su društveni i inteligentni. Njihova komunikacija smatra se dokazom da imaju razvijenu životinjsku kulturu. U divljini ne predstavljaju prijetnju za ljude, no u zarobljeništvu su zabilježeni slučajevi u kojima su ozljeđivali ili ubijali svoje čuvare.